Paolo Magelli rođen je u Pratu, u središtu Toscane, potkraj četrdesetih godina dvadesetog stoljeća. U Pratu je bio asistent Giorgija Strehlera, te je zajedno s Robertom Benignijem, Pamelom Villoresi, Saveriom Marconijem, Francescom Nutijem i Marcellom Bartolijem osnovao Teatro studio del Teatro Metastasio. Studirao je režiju i slavistiku, a kad mu je ponuđena stipendija izvan Italije, odabire Rumunjsku, gdje režira dvije predstave s kojima biva pozvan na pariški Festival Théâtre des Nations Jean-Louisa Barraulta. U Hrvatskoj se Magelli prvi put pojavio 1974. godine, gostujući na Dubrovačkim ljetnim igrama s "Mandragolom" Narodnog pozorišta iz Beograda. Godine 1985. se nastanjuje se u Zagrebu, a 1987. režira Euripidove "Feničanke", predstavu koja se danas smatra antologijskom. Nakon nje, slijede mnogi drugi naslovi, poput nezaobilaznih "Ludih dana", "Nacije", "Velike magije", predstave "Vjera, ufanje, ljubav", "Višnjika", "Tri sestre", "Ujaka Vanje", "Platonova", "Elektre", "Mjesec dana na selu", "Kraljeva", "Ptičica", "Cigle", "Zagrebačkog pentagrama", "Don Juana", predstave "Barbelo, o psima i djeci", "Na dnu"...
Među mnogim nagradama koje je Magelli kod nas dobio za svoj kazališni rad su i tri Nagrade hrvatskog glumišta za najboljeg redatelja (1997., 1998. i 2009.), Vjesnikova nagrada za kazališnu umjetnost "Dubravko Dujšin" za 2007.godinu itd... Osim u Hrvatskoj, Paolo Magelli režira u Njemačkoj, Italiji, Mađarskoj, Venezueli, Meksiku, Švicarskoj, Kolumbiji, Belgiji, Makedoniji, Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori, Izraelu...