Naslovnica > VIJESTI > CROSSOVER > BLOG: Dva muškarca i jedna žena

BLOG: Dva muškarca i jedna žena

Pod imenom koji podsjeća na naslov Leloucheva filma, u srijedu ujutro Ilicom su goli prošetali Antonio Lauer poznatiji kao Tom Gotovac, Vlasta Delimar i Milan Božić. Sakrijte djecu.
Share on facebook
Share on twitter

Za sve one kojima je poznat rad Tomislava Gotovca i Vlaste Delimar, najnoviji performans koji su izveli u zagrebačkoj Ilici 03.09. oko 6 sati ujutro nije ništa novo, već je dobrodošlo podsjećanje na radove 'Zagrebe, volim te!' i 'Lady Godiva', koje smo u lipnju imali prilike vidjeti i u 'ponovljenoj izvedbi' na PSi konferenciji, gdje su kao Tom Gotovac i Vlasta Delimar prošetali odnosno projahali Milivoj Beader i Dora Lipovčan.

No, sudeći prema reakcijama čitatelja Večernjeg lista,Slobodne Dalmacije i tportala, sličan rad dvadesetak godina kasnije i dalje izaziva bijes i gnušanje, te upite o izostanku policijske intervencije, što su se, doduše, začudili i sami umjetnici, jer su je očekivali.

Osim mnogobrojnih i ne naročito inventivnih šovinističkih i regionalno obojenih komentara, jedan veliki dio komentatora zgraženo se zapitao kako je moguće da takav na sve načine uvredljiv performans financiraju Gradski ured za kulturu, kao i Ministarstvo kulture, a sve je to novac koji dolazi iz njihova poreza! Naravno, to su isti oni zabrinuti građani koji se ne pitaju npr. kako je to moguće da od Barake koju je Grad Zagreb kupio prije nekoliko godina nismo još vidjeli ni komadića montažnog lima ili kako je to moguće da nije gotova zgrada MSU, da spomenemo samo dvije nasumce odabrane kapitalne gradske investicije na području kulture.

Naravno, u zemlji u kojoj je već pao zakon koji brani rad nedjeljom, u kojoj sam Predsjednik Ustavnom sudu predlaže da dokine Zakon o medicinski potpomognutoj umjetnoj oplodnji i u kojoj je očito da konzervativni konj lagano gubi utrku, dežurnim dušobrižnicima nije preostalo drugo nego da se okome na troje postarijih performera koji su se, zamislite, usudili goli prošetati centrom grada i još to nazvali umjetničkom akcijom!

Pa opet, isti ti dušobrižnici nisu reagirali kad su prije mjesec dana sve novine bile pune slika Lucije Šerbedžije iz predstave 'Don Juan' (koju je za Teatar Ulysses režirao Paolo Magelli), kao što u tom trenutku nikome nije bilo zanimljivo propitivati kako nijedna od tih objavljenih slika nije prikazivala njenog, u predstavi jednako tako golog, partnera Rakana Rushaidata.

Zaključak – ako je tijelo relativno mlado, relativno lijepo i relativno žensko – onda je to umjetnost.

Hugh Hefner sigurno negdje likuje.

*  *  *

autorski opis performansa:

Dva muškarca i jedna žena hodaju ulicom (Ilicom). Oni se pojavljuju svaki iz svog pravca iz vlastite pozicije. Muškarci su neodjeveni. Žena je ogrnuta crnom dugom košuljom koja je raskopčana i vidi se veči dio tijela. Na glavi ima crni šešir, na nogama crne cipele sa malom potpeticom. Muškarci i žena se iz svojih pravaca u jednom trenutku sastaju u središtu ulice i nastavlju zajedničko hodanje. Žena se nalazi u sredini. Povremeno se drže za ruke. Završavaju hodanje svaki u svom smjeru.

Ulični performans pri čemu je konkretni prostor urbana ulica Ilica kao sastavni dio socijalnog života ulice u kojem bi se trebala „izgubiti" razlika između umjetnika, publike ili slučajnih prolaznika, želimo preobraziti utilitarni prostor ulice u umjetnički prostor, gdje ćemo spojiti sva svoja dosadašnja iskustva zrelih umjetnika koji su se znali kroz svoju umjetnost i istkanost života susprostaviti svim ideologijama, raznim političkim preobrazbama društva, sačuvati individualnost i beskrajnu hrabrost, te neumornim ukazivanjem na ljudska prava i poštivanje različitosti ukazati na prave vrijednosti jedne ljudske egzistencije. Uključivanje treće osobe ima jak emocionalni naboj koji ukazuje na značaj praiskonske ljudske bliskosti kroz koji se nazire osjećaj zdravog kolektivnog.

Odabirom filma kao medija polazimo od Gotovca Lauera kao simptoma modernog svijeta koji je mimezis ili brisani trag filmske produkcije slika te Delimar čija je „živa slika"neminovnost njenog erosa. Božić - ratnik je najjači poznavatelj ljudske duše.

Ovo će biti film „umjetnika" koji u svojem radu koriste fascinaciju kao pristup urbanoj postmodernističkoj kulturi masovnih medija i to u rasponu visoke kulture koje se može svesti i na razinu masovne ili pak pop kulture. Govor umjetnika u prvom licu ponovno će biti izravno bez posredovanja „umjetničkog djela" sa željom da se naglasi individualnost i etika potrebnija no ikada. Lako je moguće iščitati i smptom događaja i situacija kao pokazatelje na kulturnoj sceni, trenutak svakodnevnice, realnost date kulture koja je ugrožena.

Koncentracija na subjekt kao autobiografski i narcistički smisao spojena od dvije (tri) osobe u jednu jedinstvenu energiju dati će nam „nemoguću" razinu ljudske svijesti koja će se dogoditi u preobraženom umjetničkom prostoru ulice Ilice.

Djelovanje u tom zadanom prostoru želi imati značaj umjetničkog čina koji će ukazati na sve istine i iskrenosti naše egzistencije.

/naslovna: Davor Bavoljak/

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI