Prenosimo najavu sezone kako je istu oglasilo GDK Gavella.
***
U sezoni 2017./18. kazalište "Gavella" predstavlja se svojim gledateljima sa šest premijernih naslova, od čega će pet biti prikazano na velikoj sceni, a jedan je dio programa Scene 121. Svima im je u središtu sapeti pojedinac (ili više njih) koji se pokušava(ju) izboriti za svoje mjesto u svijetu, društvu, obitelji, pokušava(ju) se odrediti, osmisliti, artikulirati, izraziti. Riječima benda "Šarlo Akrobata": "Mali čovjek želi preko crte / Njega guše propisane norme".
U tekstovima koje premijerno pripremamo u sezoni 2017./18. sapeti smo silama sudbine (Rikard: "Sudbina odluči da bit ću zlotvor."), društvenim ustrojem, hijerarhijskom vertikalom, birokratskim mehanizmom, tvrdoćom obiteljskih odnosa, poslovnim okruženjem, porijeklom i socijalnom uvjetovanošću, nemogućnošću da razumijemo i prihvatimo. S nama su dva nova naslova hrvatskih pisaca: jedan dramski (Pešutova "Stela, poplava"), ovjenčan Nagradom "Marin Držić", iz pera našeg trenutno najizvođenijeg mladog dramatičara, a drugi prozni (Karakaševo "Sjećanje šume", u dramatizaciji mladog redateljsko-dramaturškog tandema Damjanović - Bajsić), autora nezaobilaznog u svakom ozbiljnijem pregledu suvremene hrvatske književnosti.
Zatim su tu dva suvremena autora velikih europskih književnosti: iz Francuske stiže dramski istraživač Pommerat, a iz Velike Britanije Hall, pisac mnogih kazališnih i filmskih hit-naslova ("Billy Elliot", "War Horse"). I potom, dva klasika, dva velika naslova (povijesti) europske i svjetske književnosti: slojeviti, kompleksni "Kralj Rikard III." i tajnoviti, metaforični "Proces", oba vrlo jasnih paralela sa suvremenošću i svakodnevicom kakvu živimo.
Gledatelji kazališta "Gavella" u listopadu će moći pogledati i okupljene vrhunce protekle sezone na još jednim, 32. "Gavellinim večerima", u siječnju će tu ponovno biti i "Krležine noći", a nastavljamo i s programom "G točka: Grad u "Gavelli"", multimedijalnim okupljanjima pisaca te likovnih i glazbenih umjetnika.
***
Joël Pommerat: Ponovno ujedinjenje dviju Koreja
Redatelj: Paolo Magelli
Premijera: 22. rujna 2017.
"Ponovno ujedinjenje dviju Koreja" Joëla Pommerata, duhovit je i poetičan scenski predložak, ponuđen izvođačima s nježnošću i razumijevanjem glumca koji piše za glumce. Paolo Magelli pritom je redatelj koji ovakve, formom raspršene tekstove, svojim redateljskim postupkom vješto okuplja i zbija, znajući im istaknuti dramatičnost i ludičnost. Pommeratovo je pismo "gorko-slatko", ali francuski autor kao da se uz osmijeh poigrava s melodramatičnom matricom, ne izrugujući joj se, nego ju inventivno preispitujući. U prijevodu Vande Mikšić, nedavne dobitnice Nagrade "Iso Velikanović" za prevoditeljski rad na Georgesu Perecu, "Ponovno ujedinjenje dviju Koreja" sugerira predstavu – "pohvalu ljubavi", zaigranu i otvorenu za emotivan susret s gledateljem. Izvedbe suvremenih francuskih dramskih tekstova u hrvatskom su kazalištu rijetkost, pa je "Ponovno ujedinjenje dviju Koreja" već i po tome zanimljiva novost na pozornici našeg teatra...
William Shakespeare: Kralj Rikard III.
Redatelj: Aleksandar Popovski
Premijera: 15. prosinca 2017.
U novonaručenom prijevodu Andyja Jelčića i viziji redatelja koji je u teatru "Gavella" uprizorio "San Ivanjske noći", jedan od najuspješnijih naslova u povijesti naše kazališne kuće, dolazi nam Shakespeareov komad izuzetne snage i političnosti, priča o ambiciji, vlastohleplju, moći i žudnji za dominacijom. "Kralj Rikard III." obiman je dramski materijal, složen u svojim rodoslovnim labirintima, zahtjevan ne samo zbog kompleksne dramaturške spirale i slojevitih odnosa, već i radi emotivne zamke koju nam je engleski bard priredio. Naime, kroz događaje nas vodi lik (antiheroj) čiji su postupci sve samo ne moralni, ali inteligencija mu je zavodljiva i sposobnost uvida razorna pa ne možemo ne putovati s njim, ne promatrati događaje (i) njegovim očima. Lordovi i kraljice, vojvode i ubojice, iscrtavaju fabularni sklop visoke napetosti i prenapregnutosti, donoseći na pozornicu svijet gdje je čovjek čovjeku ponajprije vuk, a tek potom brat, sin, prijatelj, ljubavnik...
Damir Karakaš: Sjećanje šume
Redateljica: Tamara Damjanović
Premijera: siječanj 2018.
"Sjećanje šume", kako je zapisano uz ovaj roman, "mala je velika knjiga", "snažna, ogoljena, surova proza u kojoj jezik titra na granici pojavnoga", priča o odrastanju u već prepoznatljivo Karakaševoj Lici, kraju gdje se emocije teško pokazuju i gdje nije lako biti drugačiji. Junak "Sjećanja šume" senzibilni je dječak / mladić sa srčanom manom, a epizode kroz koje prolazi opore su, duhovite, živopisne minijature izuzetne topline i autentičnosti. Veterinari, vračare, sitni kriminalci, mrki djedovi i brižne majke, otac kao personifikacija neupitnog patrijarhata, i životinje, posvuda, slikoviti bestijarij u oku pripovjedača ništa manje sugestivan od svijeta ljudi, izranjaju iz nigdine koja osjeća dah mora, ali sol joj stiže tek u kosi najslobodnijih. Prenijeti ovakav materijal na pozornicu izazovno je i maštotvorno, a Tamara Damjanović i Nina Bajsić autorice su koje tekstu pristupaju kao pulsirajućem tkivu otvorenom za nadogradnju...
Dino Pešut: Stela, poplava
Redatelj: Dino Pešut
Premijera: veljača 2018.
"Tekst tamne vitalnosti i snažnih žudnji, "Stela, poplava" posveta je kazalištu i glumicama, dramska elegija o usamljenosti i izmještenosti, o pogrešnim odabirima i potrazi za identitetom. Hotelska soba i lica koja se u njoj spotiču i udaraju jedna o druge, odbijajući se od nemogućnosti ili nesposobnosti da vole i budu voljena, da se ogriju, dovoljni su za niz strastvenih sukoba čiji sudionici poput boksača "gube dah i ne predaju se". "Stela, poplava" nadahnuta je drama, istodobno raskošna i minimalistična, grandiozna i komorna. Voda koja na njenom kraju prodire i ispire sve pred sobom, suza je i rijeka, kiša i ocean, a lica su joj, kao i svi mi, "mali mokri bogovi nasukani na obalu".", zapisano je u obrazloženju Nagrade "Marin Držić", dodijeljene ovoj drami. U režiji samog autora, "Stela, poplava", nakon Bošnjaka i Šovagovića, nastavlja afirmirati Scenu 121 kao prostor intenzivne bliskosti domaćeg dramskog teksta, glumaca i gledatelja.
Franz Kafka: Proces
Redatelj: Rene Medvešek
Premijera: ožujak 2018.
"Proces" je jedan od onih naslova koji uvijek iznova intrigira, kao materijal za čitateljsko promišljanje ili predložak za filmsko te kazališno uprizorenje. Kafkin najpoznatiji roman odlikuje jednostavan, pravocrtni fabularni sklop i istodobna neiscrpna slojevitost značenja, čudesna, tjeskobna atmosfera i emotivno-intelektualna zagonetnost. Svemoćni, tlačiteljski birokratski aparat koji guta ljudskost i Josef K., "vjerojatno najpoznatiji inicijal svjetske književnosti", simboli su nečovječnosti svakog sustava vlasti i moći, odnosno zbunjenosti, nesnalaženja i straha pojedinca stjeranog u kut. Josef K. u tom smislu izmiče definicijama i heroja i antiheroja, on je djelatan utoliko što se brani, ni sam nije siguran od koga i čega, sloboda mu je ukinuta, a ponos pogažen, da bi na kraju "stid u njemu bio jači od smrti". U režiji Renea Medvešeka, "Proces" se ukazuje kao priča koja neće ostati (tek) na simbolici, već će se zagledati u lica naših ovodobnih nemira i napetosti...
Lee Hall: Slikari rudari
Redatelj: Samo M. Strelec
Premijera: svibanj 2018.
Hallovi "Slikari rudari" je drama-komedija nastala po istinitim događajima vezanim uz Ashingtonsku grupu, skupinu slikara prepoznatih '30-ih i '40-ih godina 20. stoljeća, čiji su članovi uglavnom bili rudari, a počeli su slikati posve slučajno, kao dio doškolovanja tadašnjeg radništva. Hall u ovoj povijesnoj situaciji i njenim protagonistima prepoznaje silan dramski potencijal te ga vješto koristi kako bi progovorio o potrebi za komunikacijom, moći umjetnosti da nas mijenja, autentičnoj žudnji za stvaranjem, nadilaženju klasnih uvjetovanosti, vitalnosti lijevih ideja, relativnosti uspjeha, ambiciji i skromnosti. "Ovo je duhovit komad koji postavlja velika pitanja o izobrazbi, kulturi i radničkoj klasi, a pritom nikada nije pokroviteljski, glup, dosadan ili koristi groznu riječ "uključivanje".", zapisala je engleska kritika o "Slikarima rudarima", unisono hvaleći Hallov tekst koji na pozornicu kazališta "Gavella" dolazi u režiji Same M. Streleca.