Marin Carić rođen je 1947. u Hvaru. Gimnaziju je završio u Šibeniku, a Filozofski fakultet i Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu. Vodio je Dramu Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, a do 1992. bio je umjetnički direktor kazališta Marin Držić u Dubrovniku.
Od 1992. do 1998. radio je kao pomoćnik ravnatelja zagrebačkog kazališta Komedija, gdje je do svoje smrti bio umjetnički savjetnik. Na Akademiji dramskih umjetnosti bio je docent na odjelu režije. Kao režiser radio je i u osječkom, riječkom i pulskom kazalištu te u hvarskom Pučkom kazalištu.
Carić je, među ostalim, režirao Prikazanje života svetog Lovrinca Mučenika (Hvar, 1970.), Robinju (Split, 1975.), Juditu i Dunda Maroja (Splitsko ljeto, 1985.) i Prozerpinu ugrabljenu (dubrovačko Kazalište Marin Držić, 1989.) U Zagrebu, u kazalištu Kerempuh, režirao je Cinco i Marinko te niz predstava u Komediji, čiji je bio stalni član. Među ostalim, režirao je Shakespeareovu Komediju zabuna, Brešanove Velike manevre u tijesnim ulicama, Brechtovu i Weillovu Operu za tri groša i Džubranov Isus, sin čovječji.
Premino je 4. prosinca 2000. godine.