Fabijan Šovagović rođen je 4. siječnja 1932., kao najmlađi od četvoro djece u obitelji. Kao mali su ostali bez roditelja te ih je zbrinula stričeva obitelj, a upravo je to djetinjstvo kasnije Fabijan Šovagović opisao u u drami ‘Sokol ga nije volio’.
Glumom se počeo amaterski baviti još u Ladimirevcima, a 1953. upisao je studij glume na Akademiji kazališne umjetnosti u Zagrebu. Prvu profesionalnu ulogu odigrao je u Krležinoj ‘Golgoti’ u Zagrebačkom dramskom kazalištu koje danas nosi ime svog osnivača Branka Gavelle.
U istom kazalištu proveo je prvih desetak godina karijere, odigravši dvadesetak uloga (Susjed u Božićevoj “Ljuljački na tužnoj vrbi”,Lord u Shakespearevom “Macbethu”, Arlekin u Kaštelanovom “Pijesku i pjeni”, Dživulin u “Dundu Maroju” Marina Držića, Kapetan u Strindbergovom “Mrtvačkom plesu“), a 1966. postaje član ansambla Drame HNK u Zagrebu, gdje ostaje do 1972. odigravši brojne uloge (Estragon “U očekivanju Godota” Samuela Becketta, Aleksa u Nušićevom “Sumnjivom licu”, Demosten u Kušanovom “Spomeniku Demostenu”, Lenbach “U agoniji” Miroslava Krleže, Gašpar Alapić u “Generalu i njegovom lakrdijašu” Marijana Matkovića).
Kasnije kao slobodni umjetnik puno radi s Teatrom u gostima, a 1979. godine vraća se u Gavellu i piše ‘Sokola koji ga nije volio’, čiju praizvedbu je režirao Božidar Violić 1981.
Od početka svoje profesionalne karijere snima i filmove, među kojima se ističu “H8″ (N. Tanhofer, 1958.), “Breza” (A. Babaja, 1967.), “Lisice” (K. Papić, 1970), “Novinar” (F. Hadžić, 1979.),“Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj” (K. Papić, 1974.),“Seljačka buna” (V. Mimica, 1979.), “Ritam zločina” (Z. Tadić, 1981.), a poznat je i po ulogama u popularnim televizijskim serijama kao što su ‘Kuda idu divlje svinje’, ‘Prosjaci i sinovi’, te ‘U registraturi’.
1987. Branko Schmidt snimio je film prema drami ‘Sokol ga nije volio’, u kojoj je Šovagović odigrao jednu od glavnih uloga.
Od kazališta se oprostio 1995. u Držićevom ‘Dundu Maroju’, a na filmu je posljednju ulogu odigrao u Ištvančićevom ‘Zamrznutom kadru’ 1999.
Dobitnik je brojnih nagrada za glumačka ostvarenja, te nekoliko nagrada za životno djelo – ‘Vladimir Nazor’, ‘Krešo Golik’, te Nagrade hrvatskog glumišta. Umro je 1. siječnja 2001.