Emil Glad rođen je rođen u Novoj Kapeli, 25. lipnja 1929. Učiteljsku je školu završio u Slavonskom Brodu 1949., a studij glume na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost 1954. Prvi je put nastupio u brodskom Gradskom kazalištu 1947., a stalnim članom tadašnjeg Zagrebačkog dramskog kazališta, danas Gradskog dramskog kazališta ‘Gavella’, postaje već 1954., od samog utemeljenja teatra u Frankopanskoj. Tu ostaje sve do umirovljenja 1994., odigravši čitav niz nezaboravnih uloga te se istaknuvši i kao karakteran glumac i kao vrstan komičar.
Među brojnim odigranim ulogama ističu se one Clowa uBeckettovom ‘Svršetku igre’, Ževakina u Gogoljevoj ‘Ženidbi’, Jesenskog u Krležinoj drami ‘U logoru‘, Milorda Runebifa u ‘Lukavoj udovici’ C. Goldonija, Cecila Lewisa u ‘I ledar dođe’ E. O’Neilla, Pontagnaca u Feydeauovom ‘Magarcu’, Kardinala Bellarmina u Brechtovom ‘Životu Galilejevom’, Tournela uFeydeauovoj ‘Bubi u uhu‘, Generala Etiennea Lonsegura u ‘Victoru ili djeci na vlasti’ R. Vitraca, Kuligina u ‘Tri sestre’ A. P. Čehova, Đurđevića u ‘U pozadini’ M. Feldmana, Miku Labudana u Kolarovoj ‘Brezi‘ te više uloga u ‘Patnjama gospodina Mockinpotta’ i ‘Hölderlinu’ P. Weissa…
Za ulogu Biskupa u Marinkovićevoj ‘Gloriji‘ 1996. dobio je Vjesnikovu nagradu ‘Dubravko Dujšin‘.
Osim kazališnih, poznat je i po filmskim ulogama u brojnim ostvarenjima domaće kinematografije, poput ‘Čovjeka koji je volio sprovode’, ‘Novinara’, ‘Horvatovog izbora’, ‘Glembajevih’, ‘Zlatnih godina’, ‘Ispranih’, ‘Prepoznavanja’, ‘Ruskog mesa’, ‘Treće žene’ i mnogih drugih, a posljednju je filmsku ulogu ostvario 2004. u ‘Oprosti za kung fu’.
Jednu od najpoznatijih uloga ostvario je u TV-seriji ‘Smogovci‘, a također je zaigrao u još nekim kultnim domaćim TV-serijama kao što su ‘Naše malo misto’, ‘Kuda idu divlje svinje’, ‘Putovanje u Vučjak’ i ‘Nepokoreni grad‘.