Naslovnica > VIJESTI > DRAMA > Ibsen, Henrik

Ibsen, Henrik

Dovoljno je reći: najizvođeniji dramski pisac na svijetu poslije Shakespearea. Uz drame, pisao je i pjesme, slikao, bavio se novinarstvom i, srećom, brzo napustio pseudonim Brynjolf Bjarme.
Share on facebook
Share on twitter

Henrik Johan Ibsen rođen je 20. ožujka 1828. u Skienu, kao najstariji sin od petero braće u obitelji trgovaca Knuda Ibsena i Marichen Ibsen. Kad je mali Henrik imao sedam godina, očev posao propada i on napušta obitelj. Već s 15 godina Ibsen odlazi od kuće u grad Grimstad gdje se sam uzdržava radeći kao ljekarnički pomoćnik i sprema  se za studije medicine. U Grimstadu objavljuje svoju prvu pjesmu U jesen.

Ibsen s  Else Sophie Jensdatter, sluškinjom od ljekarnika kod kojeg je radio,  dobiva nezakonitog sina 1846. i većinu ionako bijedne plaće troši na alimentaciju. 1850. odlazi u današnji Oslo, koji se tada zvao Kristiania, gdje uskoro napušta ideju o studiranju medicine i posvećuje se književnosti.  Prvu dramu Catalina objavljuje  pod pseudonimom Brynjolf Bjarme. Uspjeh je izostao: drama je, uz financijsku pomoć prijatelja, otisnuta u 250 primjeraka, od kojih je svega nekoliko prodano. Okušava se u i novinarstvu,  pišući za satirički list  'Andhrimner' . U rujnu 1850. 'Kazalište iz Kristianije' premijerno izvodi njegovu jednočinku The Warrior´s Barrow. Godinu dana kasnije odlazi u  Bergen, gdje se zapošljava u 'Det norske Theater' kao  asistent redatelja i dramaturg. Tamo se  upoznaje sa svim poslovima u vezi rada i postavljanja predstave. U šest godina koliko je tamo boravio napisao je i postavio šest svojih drama među kojima su : Noć Sv.Ivana, The Burial Mound, Gospođa Inger iz Estrota, The Feast at Solhoug.

U Bergenu je upoznao Suzannah Daae Thoresen s kojom se kasnije oženio i dobio sina Sigurda (1860.).

U Oslu mu je 1857. ponuđen posao umjetničkoga ravnatelja ' Kristiania Norske Theater', te se ponovno seli u glavni grad. Teški životni uvjeti ga i dalje prate, pa Ibsen neumorno radi: 1858. mu je premijerno izvedena drama Ratnici na Helgelandu, a piše ciklus poezije U umjetničkoj galeriji. Dvije godine kasnije napisao je Svanhild i skicu satirične drame Ljubavna komedija. 1861. piše poznatu poemu Terje Vigen. Radnje pjesme zbiva se u vrijeme Napoleonskih ratova,  prije 1814., kada je norveška obala bila pod opsadom što je  dovodilo do izgladnjivanja ljudi u mnogim mjestima. Glavni junak 'Terje Vigen' je mornar koji je otplovio iz Norveške u Dansku kako bi mogao prehranjivati  suprugu i kćerku te im na taj način spasiti živote.

'Kristiania Norske Theater' bankrotira 1862. i Ibsen ostaje bez posla. Ubrzo je pozvan u 'Kristiania kazalište' kao literarni savjetnik. Drama Pretendenti na prijestolje  premijerno je izvedena 1864.  Inspiraciju za nju Ibsen je pronašao u  knjizi Povijest norveškoga naroda autora  P. A. Muncha, koja obuhvaća norvešku povijest u srednjem vijeku  od 1177. do pada Duke Skule 1240. Nastanku drame pomogao je susret Ibsena i  tada priznatog i poznatog  dramatičara Bjørnstjerne Bjørnsona. Iste godine Ibsen odlazi iz Norveške u Rim i time započinje razdoblje od 27 godina koje je proveo u inozemstvu. Odlazak mu je omogućila vladina stipendija i  novci koje je sakupio njegov prijatelj Bjørnstjerne Bjørnson.

Za vrijeme četverogodišnjeg boravka u Rimu (1864. - 1868.) napisao je filozofske drame Brand (1866.) i Peer Gynt (1867.). Brand je bio njegov prvi uspjeh na norveškom tržištu knjiga, čemu je pridonijela i promjena izdavača - od tada pa nadalje Ibsenove drame bit će objavljivane u Copenhagenu kod izdavača Frederika Hegela koj je radio za  ' Gyldendalske Boghandels Forlag'. Glavni lik drame je mladi svečenik koji odlazi na putovanje kroz norveške planine u potrazi za Bogom.


Liv Ulman i Corey Conradi otvaraju Ibsenovu godinu odlomkom iz Peera Gynta

U drami Peer Gynt glavni je  junak  Peer, sin nekada bogatog i uglednog trgovca  Jona Gynta koji je postao pijanac, izgubio sav svoj novac i ostavio Peera i njegovu majku da žive u siromaštvu. Peer želi nadoknatiti ono što mu je otac propio, a sam se gubi u besposličarenju i sanjarenju. Sudjeluje u tuči i otmici mlade Ingrid od Hægstad na dan njezinoga vjenčanja te je za kaznu  izgnan u kolibu u šumi. U šumu dolazi  Solveig, žena u koju se zaljubio, no Peer je napušta i  odlazi na putovanja. Putuje mnogo godina i  bavi se različitim zanimanjima: poduzetnik je na obalama Maroka, luta pustinjom, postaje glavni beduin i prorok, zavodi Anitru,  beduinsku kći,  završava kao gost ludnice u Kairu gdje je pozdravljen kao vladar. Kao star čovjek na putu kući doživljava brodolom, na brodu je upoznao i Nepoznatog putnika koji želi iskoristiti njegov leš da  sazna mjesto od kuda potječu svi snovi. Peer se vraća kući i na aukciji prodaje stvari  sa svojih putovanja, susreće izrađivača gumba koji tvrdi da njegova duša mora biti otopljena zajedno s ostalom robom s greškom osim ako mu ne objasni kada i gdje u životu se nije pretvarao i bio pravi on. Peer u velikom očaju i strahu od pakla dolazi do Solveig, koji je ga čeka otkad  ju je  napustio. Ona mu kaže da je oduvijek bio u njoj kao vjera, nada i ljubav.

Ibsen se 1868. seli u Dresden gdje će sa svojom obitelji živjeti sedam godina, do 1875. Drama Društvo mladih objavljena je 1869. i premijerno prikazana u 'Kazalištu Cristiania'. Prvu i jedinu knjigu poezije izdaje 1871. pod nazivom Poeme - zbirka sadrži 64 pjesme uključujući i popularnu Terje Vigen.  Dvije godine poslije izlazi, prema Ibsenovim riječima,  njegovo najvažnije djelo: velika drama od deset činova Cezar i Galilejci. Radnja je smještena u Rimsko carstvo  300-te godine poslije Krista, to je ujedno i posljednja povijesna drama koju je napisao.
1877. završava dramu Stupovi društva, koja je prvi put tiskana 11. 10. 1877 u nakladi od  6000 primjeraka koji su rasprodani u samo sedam tjedana.

http://www.youtube.com/watch?v=TGt5YYXvpXQ
Stupovi društva kao inspiracija za sapunicu

Glavni lik drame je konzul Karsten Bernick, bogati poslovni čovjek i vlasnik brodogradilišta u maloj norveškoj  luci, čiji se uspjeh temelji se na nepoštenom poslovanju. Ipak, za svoje sugrađane  on je čovjek besprijekorna morala. Oženjen je Betty, i imaju sina od trinaest godina Olafa. Petnaest godina prije početka drame, dok je  Bernick još bio zaručen s Betty, otkriven je s ljubavnicom u krevetu. Bernick nagovori Bettyna brata Johana da preuzme krivnju za taj događaj, i Johan emigrira u SAD. Bernick  pokreće glasine da je Johan ukrao dio novaca kako bi prikrio svoje loše poslovanje. U trenutku kada započinje drama vodeći građani žele u grad dovesti željeznicu i u tajnosti kupuju zemljište za prugu. Johan se vraća iz SAD-a i prijeti da će otkriti istinu o preljubu, čime stavlja Bernicka u težak položaj jer mu poslovi ovise o besprijekornom ugledu stupa društva.  Bernick dozvoljava da neispravan brod otplovi za Ameriku, misleći da su na njemu Johan i kćer njegove ljubavnice Dina Dorf s kojom se Johan planira vjenčati. No, na brodu je i njegov sin Olaf koji je pobjegao od kuće. Brod na kraju ipak nije otplovio, a Bernick na nagovor bivše ljubavi Lone Hessel priznaje svoje grijehe pred sugrađanima i poziva ih  da sude o  njegovoj krivnji  jer želi  započeti novi i bolji život bez licemijerstva.

Drama 'Stupovi društva' praizvedena je u kazalištu Odense 1877. S tim djelom,  postao je jedan od čelnih umjetnika moderne, te je  postavio temelje za moderno kazalište i dramu.  U dramama koje slijede bavit će se temama koje se tiču upravo modernog građanskog društva: položajem  žena u braku i društvu, licemjerjem, prikrivanjem i zlouporabom položaja među vodećim ljudima u industriji, politici, crkvi i medijima, odnosom između istine i pravde, slobode i dužnosti, manjina i većina, razmatranja o okolišu u odnosu na ekonomske interese...

Ibsenu je 1877. dodijeljen i počasni doktorat Sveučilišta u Uppsali. Nakon tri godine provedene u Müchenu (1875. -1878.) vraća se u Rim, gdje ostaje do 1885. U Rimu 1879. piše i objavljuje svoju najpoznatiju dramu Lutkina kuća-Nora. U ovoj drami sve što se događa motivirano je prošlošću likova. Na početku drame Nora i Torvald Helmer, odvjetnik postavljen na dužnost direktora banke imaju sretan obiteljski život i troje djece. No, u prošlosti je Helmer teško obolio i Nora je, želeći mu omogućiti putovanje u južne krajeve, na prijevaru falscificirala očev potpis i posudila novce  kreditom koji je dobila od Krogstada. Na početku drame dolazi Krogstad koji je razriješen svoje dužnosti u banci i prijeti da će reći istinu ako ne zadrži svoje mjesto u banci. Nora je primorana reći  Helmeru istinu, koji reagira vrlo bijesno. Gospođa Linde, Norina  stara prijateljica i Krogstadova draga, nagovori Krogstada da se predosmisli i povuče svoje prijetnje. Nora u dramatičnom razgovoru s Helmerom shvaća da  je njezin brak isprazan i odlučuje napustiti Helmera i djecu.

http://www.youtube.com/watch?v=KD5wxVwSbB8&feature=related
Julie Harris i Christopher Plummer u Lutkinoj kući

Drama je premijerno izvedena u Kraljevskom kazalištu u Copenhagenu 21.12. 1879. Režiju je potpisao H. P. Holst, Noru je glumila Betty Hennings, a Torvalda Emil Poulsen. Uspjeh je bio ogroman, u roku od dva mjeseca Lutkina kuća postavljena je u svim važnijim skandinavskim gradovima. Ipak, kraj drame je izazvao burne rekacije jer se odlazak žene od obitelji smatrao neprihvatljivim u tadašnjem društvu. U Njemačkoj su protivljenja završetku drame bila toliko jaka da je Ibsen bio primoran napisati drugačiji kraj. Prema drugome kraju Noru Helmer prije odlaska nagovori da pogleda djecu dok spavajui kaže joj da će ujutro kada se probude biti bez majke. Pogled na djecu smekša Noru i ona protiv svoje volje odlučuje ostati u braku. Drama 'Lutkina kuća' odigrala je vrlo važnu ulogu širom svijeta u borbi za jednakost i ravnopravnost žena te je postala jedna od najizvođenijih drama na svijetu.

Ibsen potom piše Sablasti (1881.), Neprijatelj naroda (1882.) te Divlju patku (1884.). 1885. provodi neko vrijeme u norveškim gradovima Kristiania, Trondhjem, Molde i Bergen te se iz Rima vraća u  Müchen gdje će ostati do 1891. U Rosmersholmu (1886.) središnja je slika bijeli konj od Rosmersholma, koji se pojavljuje nakon samoubojstva Beate. On simbolizira prošlost koja se vrti oko Rosmerove mrtve žene. Glavni lik je Johannes Rosmer, vlasnik Rosmholma i posljednji nasljednik ugledne loze časnika i klera, čija se supruga Beata prije početka drame utopila zbog depresije jer nije mogla imati djece. Rosmer se zaljubljuje u Rebekku, nakon mnogih zapleta i saznanja iz prošlosti upita ju želi li se udati za njega, no Rebekka ga odbije te oboje počine samoubojstvo na istom mjestu kao i Beata.

Sljedeći Ibsenovi naslovi su Gospođa s mora (1888.) i 'Hedda Gabler' (1890.) koja je premijerno izvedena u Residenztheateru u Müchenu, 31. 01. 1891., gdje je dobila vrlo loše kritike. Hedda Gabler, uz Noru jedan od najpoznatijih Ibsenovih  ženskih likov, mlada je žena koja se vraća s medenog mjeseca provedenog sa svojim mužm  Tesmanom, mladim znanstvenikom. Alkoholičar Levborg i Tesman se natječu za profesorsko mjesto. Hedda odlučuje zapaliti Levborgov rad i njega nagovara na samoubojstvo, koje ovaj počini slučajno u pijanom stanju. Tesman u čast Levborgu počinje rekonstruirati njegov rad. Razočarana Hedda počini samoubojstvo s očevim pištoljem. Hedda Gabler je još jedan u niz Ibsenovih likova koji su opterečeni prošlošću, koja toliko utječe na njih da to u konačnici završava tragično.

Ibsen se definitivno vraća u Norvešku, u Kiristianiju, 1891. Piše drame Majstor graditelj (1892.), Mali Eyolf (1894.), John Gabriel Borkman (1896.) i Kada se mi mrtvi probudimo (1899.). Te drame se često karakterizira kao autobiografske, glavni likovi su stari muškarci  kreativnih zanimanja, poput Ibsena, okrenuti prema prošlosti i životu koji su proživjeli. Ibsenov sedamdeseti rođendan 1898. obilježen je velikim brojem proslava u Kristianiji, Copenhagenu i  Stockholmu. Na samom početku novog stoljeća doživljava prvi moždani udar te nakon šest godina lošega zdravlja umire u Kristianiji 23. 05. 1906. Iza sebe ostavlja 26 napisanih drama i oko 300 pjesama. Njegove se drame kontinuirano se izvode na svim svjetskim pozornicama, i nakon Shakespearea je najizvođeniji dramatičar na svijetu. Henrik Ibsen unaprijedio je svjetsku dramaturgiju, pisao je različitim stilovima (od realizma i naturalizma do modernističkog simbolizma), dok u Gospođi s mora i Heddi Gabler zbog izrazite psihološke produbljenosti likova nagovještava modernu psihoanalizu. Smatraju ga majstorom karakterizacije ženskih likova.
Ibsen je ostavio i bogatu zbirku od 136 slika: pejzaža, crtića, skica scene i kostima - sve su dostupne ovdje.  U Norveškoj danas postoje tri muzeja posvećna njemu: u Skienu, Grimstadu i Oslu. Utemeljena je internacionalna 'Ibsenova stipendija', dok su na službenoj  internetskoj stranici svi podaci vezani uz Henrika Ibsena uključujući i rasporede  izvedbi njegovih predstava u kazalištima diljem svijeta te tekstovi na engleskom i norveškom jeziku.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI
PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite naš dnevni Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE
NAJNOVIJE