Rođen je 1969. godine u Skopju. Diplomirao je kazališnu i filmsku režiju na Sveučilištu „Sv. Ćiril i Metod“ (Skopje), a kao kazališni redatelj debitirao je 1992. godine u Narodnom kazalištu u Velesu, s režijom teksta Dejana Dukovskog Div i sedam patuljaka. Slijede režije Lorce, Popovskog i Mitevskog, Harmsa, Koltèsa, Stefanovskog, Stokera, Čehova, Büchnera, Shakespearea, Srbljenovićeve, Molièrea, Gruma, Hamptona, Voltairea i Bulgakova u brojnim kazalištima Makedonije, Italije, Grčke, Austrije i Turske. U Sloveniji surađuje sa SLG-om Celje, SNG-om Ljubljana, SNG-om Maribor i Slovenskim kazalištem u Trstu (Italija). Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja za svoj rad, od kojih izdvajamo tri Sterijine nagrade, nagradu "Ardalion", nagradu "Zlatni smijeh"... U Gradskom dramskom kazalištu Gavella Aleksandar Popovski dosad je režirao tri predstave: Shakespeareov San Ivanjske noći, kako je zapisano - "jednu od najigranijih i najnagrađivanijih predstava u povijesti ovoga kazališta", Peera Gynta Henrika Ibsena teAntigonu Jeana Anouilha. Za Kazalište Ulysses režirao je Odiseja prema motivima Homerova epa. U Hrvatskom narodnom kazalištu 2012. godine režirao je predstavu Na tri kralja ili kako hoćete W. Shakespearea, 2013. je u Mestnom gledališču ljubljanskom režirao Slike iz junačkog života C. Sternheima, a iste kazališne sezone u Slovenskom narodnom gledališču u Ljubljani predstavu Misterij Buffo V. V. Majakovskog. Zatim slijede režije: Boris Vijan: Les Bâtisseurs d’Empire, Hayal Perdesi produkcija za Istanbul International Theatre Festival; Danil Harms: Živio Harms! Čuda postoje, u Satiričkom kazalištu Kerempuh, Zagreb; Carl Sternheim: Aus dem bürgerlichen Heldenleben, MGL Ljubljana; Goran Vojnović: Taksi, City Teatar, Ljubljana; Goran Stefanovski: Figurae Veneris Historiae, SNG Drama, Ljubljana; D. Dukovski: Duh koji hoda (Prometejev put), Srpsko narodno pozorište, Novi Sad (predstava nagrađena na IX. „SKUPI“ festivalu u Skoplju, 2015)., David Greig: Dunsinane u Mestnom gledališču ljubljanskom, Slovenija. Njegov redateljski opus obuhvaća više od 60 režija. Ovako sažima svoj umjetnički smjer: „U devedesetim godinama sam bio uvjeren kako treba mijenjati svijet oko sebe, mislio sam da treba poništiti svijet koji nas je okruživao... Kao generacija, to smo i učinili, ali nismo postali bolji ljudi. Jednostavno zato jer smo samo rušili, a nismo stvorili ništa novo. Za razliku od toga doba, danas me zanima pozitivna misao i to je ono na čemu inzistiram: nova, pozitivna misao pod svaku cijenu.“ Bio je direktor internacionalnoga kazališnog festivala MOT u Skopju te dugogodišnji umjetnički voditelj Makedonskog narodnog kazališta gdje se posvetio modernizaciji i aktualizaciji tamošnjeg teatra. O kazalištu Popovski misli „da je idealna oaza u kojoj čovjek nalazi utočište za nekoliko sati; oaza u kojoj se smiruje i može razmišljati. U kazalištu je čovjek još uvijek gospodar samoga sebe, iako je uronjen u neki posve drugi prostor.“ Uz kazališnu, bavi se i filmskom režijom te je napisao nekoliko filmskih scenarija koje je i režirao. Njegovi filmovi doživljavali su uspjeh na brojnim svjetskim festivalima.