Naslovnica > VIJESTI > INFO > Sezona 2010/2011: HNK Rijeka

Sezona 2010/2011: HNK Rijeka

U sezoni kojom obilježava 125 godina otvaranja vlastite zgrade, u riječkom će HNK 2 od 3 operne premijere potpisati ravnatelj opere, a obje baletne - ravnatelj baleta.
Share on facebook
Share on twitter

Prenosimo vam najave premijernih naslova u sezoni 2010/2011. onako kako ih je oglasilo Hrvatsko narodno kazalište u Rijeci. Za početak uvodna riječ intendantice:

Već 125 godina traje uzbudljiva priča, s mnoštvom slavnih epizoda, jednog od najljepših zdanja našega grada – zgrade riječkog kazališta. Njeno otvorenje 3. listopada 1885. godine svakako je jedan od važnijih i sjajnijih datuma gradske povijesti, s kojom se kasnije život kazališta nerijetko isprepletao i u mnogome dijelio istu sudbinu.
Izgrađeno i otvoreno u doba intenzivnog gospodarskog rasta, kazalište je ugošćivalo velike predstave, tek prije jedva koju godinu praizvedene talijanske opere, i glasovite umjetnike koje je obožavala tadašnja Europa. Spomenimo samo slavnog maestra Puccinija ili božanstvenu Sarah Bernhardt. Međutim, operna je riječka publika oduvijek najviše sklonosti pokazivala prema, i danas najizvođenijem autoru na riječkoj opernoj sceni, Giuseppeu Verdiju odnosno njegovim djelima. A upravo izvedbom njegove "Aide" i otvorena je, prije 125 godina, impozantna kazališna građevina u gradu na Rječini. Stoga smo odlučili sezonu u kojoj se navršava obljetnica započeti Verdijem, koncertom što smo ga nazvali "Gala Verdi".
A Verdiju ćemo se ponovno vratiti i tijekom sezone novim uprizorenjem njegove opere "Moć sudbine". Upravo nam se sudbina, ove sezone, nametnula kao ključna riječ, kao motiv, kao ono čime ćemo se, kroz brojna djela raznih autora iz različitih razdoblja, baviti a što nam nameće ovo naše vrijeme u kojem živimo. Baveći se individualnom i društvenom sudbinom, kroz sezonu koja je pred nama pitat ćemo se o tome koliko nam je kao pojedincu uopće dano, a koliko
zadano vremenom i prostorom u kojem živimo. Koliko ono zemljopisno i vremensko određuje prizorište / poprište našeg vlastitog života, bilo na lokalnoj, bilo na globalnoj razini.
I možemo li se od društvenih lomova, nedaća i mijena zakloniti u čahure vlastitih života i prepustiti samo svojoj sudbinskoj igri. Jesu li i koliko, primjerice, junaci Brechtove "Opere za tri groša" ili pak, s druge strane, Buñuelovog filma "Diskretni šarm buržoazije" bili određeni svojim socijalnim miljeom i dijelili sudbinu svoje socijalne zajednice,
ili su im se možda trenutci osobne sreće i neočekivanog zadovoljstva te trenutci nadrealnog oživotvorenja osobnih strahova mogli dogoditi i mimo nje? I što nam likovi Daniila Harmsa, kroz svoje "besmislice", govore o vremenu u kojem je živio njihov autor, a što nam mogu reći o vremenu o kojem mi živimo?
Može li se priča o sudbini grada Rijeke ispričati kao priča o sudbini žene koja ispraća i čeka, kao što će nam je u svom autorskom projektu ispričati Anica Tomić i Jelena Kovačić?
Jesu li se pisci i filozofi s različitih krajeva svijeta, Ryûnosuke Akutagawa i Carlo Michelstaedter, nakon što su pomno i duboko sagledavali život, samovoljnom smrću samo prepustili neizbježnom tijeku vlastite
sudbine ili su joj se tim činom pokušali oduprijeti, ipak je izbjeći?
Pitanja je puno. Ali, zadaća kazališta i jest, kao što je puno puta ponavljano, postavljati pitanja, a ne davati odgovore. Nastojat ćemo, i ove sezone, kroz stvarnosti svih umjetničkih djela što ćemo ih uprizoriti, sagledati i stvarnost svoga vremena. I to na način koji će vas, našu publiku, vjerujemo, potaknuti da o njima nastavite razmišljati i
nakon što se zastor spusti, da ih ne zaboravite kao sinoćnju epizodu neke televizijske serije ili još jedan od mnoštva pesimističnih naslova iz jučerašnjih novina koje ste samo preletjeli pogledom.
Jer kazalište je najživlja i najizravnija, gotovo intimna, veza s jednom (vrlo složenom) umjetnošću, s jednom novom stvarnošću, kakva se u današnjoj riječkoj kazališnoj zgradi ostvaruje već 125 godina.

Nada Matošević Orešković,
intendantica HNK Ivana pl. Zajca

HRVATSKA DRAMA

Bertolt Brecht - Kurt Weill: OPERA ZA TRI GROŠA
"glazbeni triler”
redatelj: Eduard Miler
premijera: 22.10.2010.

"Opera za tri groša” Bertolta Brechta jedan je od najizvođenijih glazbenih komada u ovom trenutku u Europi, a i šire. Razlog je bez sumnje stanje korporacijskog kapitalizma, te recesija koja je još više potencirala ovisnost svih društvenih čimbenika našeg života i vremena o ekonomskom faktoru. To stanje je globalno, a svi mi smo zarobljenici jedinstvenog modela bez alternative.
"Opera za tri groša” događa se zapravo ovdje i sada... To je svijet u kome je sve podređeno profitu. U tom svijetu nema prostora za empatiju, solidarnost, samilost, ljubav, partnerstvo, prijateljstvo.
"Opera za tri groša” je svijet u kome je svatko spreman navući bilo koju masku ili kostim… To je svijet lažnih bogalja, siromaha, lažnih policajaca, lažnih žrtava, lažnih prijatelja, lažnih emocija i odnosa. To je svijet travestija. Čovjeku nije teško neprestano se "presvlačiti” i djelovati pod "maskom prodajući se za sve što nosi profit…
Ali ipak, takav svijet ima svoj čar i ljepotu. Taj svijet proizlazi iz dubine ljudske naravi, iz stremljenja za boljim životom, iz želje za ljepšim i boljim, iz žudnje i nužde za srećom. "Opera za tri groša” nije komad koji moralizira i koji kritizira, već apologija veselja života, radost hedonizma, sreća postojanja, čar egzistencije kao igre, ljepota podlosti, privlačnost nesavršenstva i slavlje lagodnog života… A što drugo može biti opravdanije i pozitivnije od toga?...
Žanina Mirčevska

Koprodukcija s HKD teatrom, Rijeka
Ryunosuke Akutagawa: ŽIVOT LUDE
drama
redatelj i autor dramatizacije: David Doiashvili
hrvatska praizvedba: 22.1.2011.

Ryûnosuke Akutagawa je početkom 20. stoljeća smatran najvećim i najučenijim japanskim piscem. No, autor priča "U lugu” i "Rashômon”, koje su doživjele maestralnu ekranizaciju u filmu svjetski poznatoga Akire Kurosawe, ostao je gotovo nepoznat široj javnosti.
Poznatost mu nije povećala ni medijski atraktivna činjenica da je umro svojevoljnom odlukom već u 35. godini života. Možda je za relativnu anonimnost "zaslužna” i Akutagawina nepristupačnost, pa se tako višegodišnji natpis s njegovih vrata: "Bolestan! Gostima pozdrav s poštovanjem”, prepričava i kao anegdota.
Njegova briljantna ostavština broji stotinjak priča, eseja i kritika. Priče, nazivane "pocakljenim minijaturama”, mahom su nadahnute japanskom predajom i tradicijom, no i kineskim te europskim predajom i tradicijom, no i kineskim te europskim klasicima.

Njegovo se pripovijedanje odlikuje perfekcionistički izbrušenim stilom i formom, kao i naglašenim osjećajem za paradoks utemeljenim u zenu. "Život lude” (1927.) je autobiografski skup reminiscencija, opservacija i ideja o čovjeku koji se oprašta sa životom. Sastoji se od pedeset i jednoga dijela - od osobnih anegdota do nezavršenih skica
i opažanja. Pisan u trećem licu, "Život lude” nudi bestjelesan pogled na vlastiti život. Samrtne misli pojavljuju se opetovano, u brojnim varijacijama. Autor se suočava sa svojom unutrašnjom borbom, ali je nemoćan da izbjegne neizbježno.

Autorski projekt Anice Tomić i Jelene Kovačić:  DOKOVI (radni naslov)
drama
redateljica: Anica Tomić
praizvedba: 29.3.2011.

Autorski projekt redateljsko-dramaturškog tandema Tomić – Kovačić radnog naslova "Dokovi” inspiriran je knjigom Rastka Schwalbe "Knjiga o Kvarneru”. U uvodu svoje knjige Schwalba navodi da je njegov tekst "namijenjen ljudima dobre volje, onima koji ne uzimaju svoje navike, svoj način života i poimanje svijeta kao isključivu osnovu za ocijenjivanje različitosti, onima koji žele zaroniti u stvarnost Kvarnera današnjice i realnosti autentične prošlosti, ili cjelinu prošlosti i sadašnjosti, kako bi u tom moru, dijelu mora, našli za sebe nešto što bi moglo postati njihovim. Trenutno, ili zauvijek.”

Jednako kao i Schawlbin tekst, i predstava ima iste namjere. Ona je pokušaj uspostavljanja današnjeg trenutka u koji se kroz detalj, tiho, ali nametljivo uvlači prošlost, pojedinačna i kolektivna prošlost. Ona se pak pojavljuje kroz priču o gradu, ili o zemlji koja čeka. Zemlji koja isplakuje prošlost čekajući neku novu budućnost.

A dok čeka, ona sjedi, čita, razgovara, plače, smije se, prijeti, šuti i kuje planove. U Rijeci, gradu koji je istovremeno emancipacija i rubnost, mjesto stalne tranzicije koja mu mijenja identitet. Kroz priču o Rijeci predstava pokušava govoriti o čekanju, a Rijeku sagledava kao ženu, ženu koja je ispraćala muškarce u druge zemlje, u ratove, ženu koja je bila svjedok, ženu koja je naposlijetku sačinjena u ženskom domovine, kao i u ženskom Europe.
Anica Tomić i Jelena Kovačić

prema djelima Daniila Harmsa: CIRKUS DESTETIKA
"glazbena paranoja"
redatelj: Aleksandar Popovski

Književnika skrivenog iza pseudonima Daniil Harms nazivali su čudnovatim genijalcem. Apsurd, groteska i paradoks karakteriziraju njegove sjajne minijature kojima je izražavao svoj odmak od sumornog malograđanskog i staljinističkog okruženja u čijim čistkama, baš poput svojih likova, "nestaje" u 37. godini života.
U Harmsovim se tekstovima prepoznaju natruhe Gogolja ili možda Čehova, ali i uradaka poput dječjih spomenara i leksikona, anonimnih pisama i tajnih dnevnika, raznih zabavnih i dosadnih novina... Svi se ti komadi i komadići neprestano prepleću, gužvaju i pršte stvarajući jedan novi umjetnički svijet, svijet Daniila Harmsa, čarobnjaka koji od razbacanih besmislica stvara zadivljujući smisao postojanja.
Predstava "Cirkus Destetika" nastaje na osnovi Harmsove pisane ostavštine, nadahnjujući se već poznatim autorovim "pomakom" u razmišljanju koji mu je osigurao status kultnog ruskog marginalca.
Pred nama je uzbudljiv i nepredvidljiv cirkus koji prikazuje malo vještina a puno sudbina.
"Mene zanima samo besmislica", bilježi Harms svoj stvaralački credo, te zaključuje "...ja u potpunosti razumijem i uvažavam: ushit i oduševljenje, nadahnuće i očaj, strast i suzdržanost, raspuštenost i nevinost, tugu i žalost, radost i smijeh."

TALIJANSKA DRAMA

Marco Colli (prema filmskom scenariju Marca Collija i Giorgia Presburgera): MICHELSTAEDTER
drama
redatelj: Marco Colli
premijera: 26.11.2010.

"Živjeti znači biti u opasnosti", napisao je Nietzsche i upravo je ta izrijeka ključ proniknuća u život Carla Michelstaedtera, pjesnika, filozofa i slikara iz Gorice koji se ubio revolverskim hitcem 17. listopada 1910. U te kratke dvadesettri godine, ili bolje u razdoblju svojih posljednjih pet godina, obradio je doktorsku tezu Uvjeravanje i govorništvo koja se smatra jednim od stupova filozofske misli 20. stoljeća.
Izvučena iz filmskog scenarija Marca Collija i Giorgia Pressburgera, predstava obuhvaća neke bitne trenutke života i djela te mnogoznačne i vizionarske osobe koja u sebi sadržava složenost duše srednje Europe.

Scenarij je preveden u neprekidan niz svjetla i slika, bljeskova i boja, glazbe, zvukova i pjesama, glasova, riječi, glasova izvan scene, sugestija, monologa i dijaloga, rasprava i stihova, usamljenih u tišini. Objedinjeni kazališni jezici imaju cilj naglasiti bogatstvo šarolikosti postojane misli, briljantne i oštre, duboke i esencijalne. Važnost je stavljena na osvjetljavanje "strastvena" čitanja njegove egzistencije, i na priču o odnosu prema ženama njegova života.

Sarah Ruhl: EURIDIKA
drama / tragikomedija
režija i prilagodba: Lawrence Kiiru
premijera: 25.2.2011.

Čaroban i maštovit tekst gotovo nadrealističkoga stila, no također i tekst pun ironije, ali na prvome mjestu velika priča o ljubavi. Slavni mit o Orfeju i Euridici pruža mogućnost da se govori o ljubavi i smrti koja ne mora značiti i kraj same ljubavi. Komad se na iznimno istančan način bavi temom ljubavi prema umjetnosti i glazbi, prema prirodi i zemlji koja nas ugošćuje i napokon vraća sebi u zagrljaj. Glazba predstavlja vrlo važan element: sama je autorica podijelila tekst u tri stavka, što prirodno asocira na glazbenu partituru.
Nadahnuće za uprizorenje ovoga projekta došlo je iz sjećanja na prekrasni film Crni Orfej (Orfeu Negro, 1959) koji je režirao Marcel Camus a glasovitom glazbom popratio Antonio Carlos Jobim.
Američka spisateljica Sarah Ruhl dobitnica je brojnih nagrada i više puta je bila finalistica Pulitzerove nagrade i Nagrade Tony. Dramu Euridika napisala je 2003. Hrvatski redatelj afričkoga podrijetla Lawrence Kiiru prvi put surađuje s Talijanskom dramom.

LUDI SEKS
(prema glasovitom filmu Dina Risija)
komedija
redateljica: Paola Galassi
premijera: 14.5.2011

Nadahnuta glasovitim istoimenim filmom Dina Risija (1973.) s protagonistima Laurom Antonelli i Giancarlom Gianninijem, ova vesela komedija predstavlja lepezu različitih seksualnih manifestacija, izabranih među najbizarnijim i najparadoksalnijim: suprug koji ima izraženije sklonosti prema udovici u osamdesetim godinama nego prema lijepoj i mladoj supruzi; konobar koji pronađe poseban način da probudi gazdaricu; ulični prodavač koji može doživjeti ljubavni čin samo u dizalu; emigrant koji se zaljubi u travestita da bi na kraju otkrio da se radi o njegovu bratu. Sicilijanska udovica udaje se iz osvete za čovjeka koji je dao ubiti njena muža.
Mozaičnost Ludog seksa predstavlja pokušaj demistifikacije arguargumenta koji je danas toliko u modi. Upustit ćemo se u sadržaj koji može izgledati krajnje neukusnim, ali kako se dogodilo u filmu gdje je elegancija i mjera režisera Dina Risija svladala svaku vulgarnost, i mi ćemo nastojati ironijom i potrebnom odvojenošću od situacija ublažiti
svaki trenutak predstave koji bi mogao izgledati i najmanje vulgarnim.
Osobito smo počašćeni ponovnom suradnjom s britkom talijanskom redateljicom Paolom Galassi (suautoricom u predstavi "Somewhere City").

OPERA

Giuseppe Verdi: LA FORZA DEL DESTINO (MOĆ SUDBINE )
libreto: F. M. Piave, prema komadu Don A. de Saavedre "Alvaro, o la fuerza del sino"
dirigentica: Nada Matošević
redatelj: Ozren Prohić
premijera: 12.2.2011.

Verdi je ovu operu, prvi put u svome stvaralaštvu, naslovio apstraktnom idejom. Značilo je to kako je i sam skladatelj mislio da je vrijeme opere satkane od brojeva, od zasebnih muzičkih cjelina (arija, dueta, terceta…) prošlo te kako je nastupilo razdoblje opere ideje. Takovo shvaćanje svoje reperkusije ima i u glazbenom prosedeu i u libretističkim proširenjima gdje je Verdi ionako široku dramu A. de Saavedre proširio epizodama inspiriranim iz Wallensteins Lager Schillera.
Likovi koji se pojavljuju pa nestaju po čitave činove, široki dijapazon događanja – sve to upućuje na prikazivanje jednog isječka svijeta koji nije egzemplaran u ideološkom ili didaktičnom dramskom žanru već koji kroz vrijeme i slučajnost, sudbinske događaje postavlja pitanje između nužnosti i sudbine. Stvarajući iz dramskog žanra, Verdi u
operi, glazbom i glazbenim tretmanom postavljenog libreta uspostavlja vezu između konkretnosti i raznolikosti radnje na sceni i metafizičkog u glazbi.

Široka panorama događanja, nestalna panorama epizoda povezanih radnjom – povezana je s lajtmotivom sudbine. Sudbina kao apstraktni pojam postaje ono što se i u dramaturškom i u glazbenom smislu nadvija nad pozornicom, kao i nad životom likova, i objedinjuje scensko i glazbeno te tako objedinjeno postavlja na jednu višu misaonu i
životnu – umjetničku razinu.

U koprodukciji s Muzi kim biennalom Zagreb
Ivan Josip Skender: ŠUMA STRIBOROVA
opera za velike i male
libreto i scenarij: Ozren Prohić
prema "Šumi Striborovoj" I. B. Mažuranić
dirigentica: Nada Matošević
redatelj: Ozren Prohić
praizvedba: 13.4.2011.

Djelo Ivane Brlić-Mažuranić intrigiralo je i razbuđivalo maštu i interpretacije od njezina vremena do danas. Zasigurno se radi o književnom djelu inspirativnom za razne načine tumačenja ili za razne načine poticanja na nova djela i novo stvaranje.
Sažimajući različite elemente staroslavenske mitologije, pučke predaje te hrvatske narodne i pučke baštine, Ivana Brlić-Mažuranić stvorila je iznimno maštovito i posebno djelo koje potiče na maštanje i djecu i odrasle.
Stoga je prirodno kako je jednog od najdarovitijih hrvatskih skladatelja mlađe generacije upravo ova tema, odnosno ova bajka potaknula na skladanje opere.
Začarana šuma, svijet koji može živjeti izvan vremena, duše koje su kažnjene – sve to suprotstavljeno je svijetu emocionalnih i stvarnih odnosa majke i sina, sina i žene, obitelji i sela u kojem se nalaze.
Muzički biennale slavi ove godine iznimnu obljetnicu, a suradnja između naše dvije institucije višegodišnja je i polučila je, do sada, iznimne umjetničke rezultate. Suvremenim glazbenim i kazališnim jezikom, jedinstvom svih elemenata koje opera iziskuje, stvara se djelo namijenjeno publici najrazličitije dobi.

Gaetano Donizetti: ANNA BOLENA
koncertna izvedba opere
libreto: Felice Romani prema djelima "Henri VIII." M.-J. Cheniera i "Anna Bolena" A. Pepolija
dirigent: Nikša Bareza
premijera: 21.5.2011.

Verdi je ovu operu, prvi put u svome stvaralaštvu, naslovio apstraktnom idejom. Značilo je to kako je i sam skladatelj mislio da je vrijeme opere satkane od brojeva, od zasebnih muzičkih cjelina (arija, dueta, terceta…) prošlo te kako je nastupilo razdoblje opere ideje. Takovo shvaćanje svoje reperkusije ima i u glazbenom prosedeu i u libretističkim proširenjima gdje je Verdi ionako široku dramu A. de Saavedre proširio epizodama inspiriranim iz Wallensteins Lager Schillera.
Likovi koji se pojavljuju pa nestaju po čitave činove, široki dijapazon događanja – sve to upućuje na prikazivanje jednog isječka svijeta koji nije egzemplaran u ideološkom ili didaktičnom dramskom žanru već koji kroz vrijeme i slučajnost, sudbinske događaje postavlja pitanje između nužnosti i sudbine. Stvarajući iz dramskog žanra, Verdi u
operi, glazbom i glazbenim tretmanom postavljenog libreta uspostavlja vezu između konkretnosti i raznolikosti radnje na sceni i metafizičkog u glazbi.
Široka panorama događanja, nestalna panorama epizoda povezanih radnjom – povezana je s lajtmotivom sudbine. Sudbina kao apstraktni pojam postaje ono što se i u dramaturškom i u glazbenom smislu nadvija nad pozornicom, kao i nad životom likova, i objedinjuje scensko i glazbeno te tako objedinjeno postavlja na jednu višu misaonu i
životnu – umjetničku razinu.

BALET

Marjan Nećak - Staša Zurovac: DISKRETNI ŠARM BURŽOAZIJE
balet prema motivima istoimenog fima Luisa Bunuela
koreograf i redatelj: Staša Zurovac
dirigent: Igor Vlajnić
premijera: 12.3.2011.

"Diskretni šarm buržoazije” kao glavnu će inspiraciju imati istoimeni genijalni film poznatog španjolskog filmskog redatelja Luisa Buñuela. Radnja prati nekoliko prijatelja koji se planiraju okupiti na večeri pri čemu ih prati niz neobičnih pojava koje postaju sve nadrealnije. Sâm film je satira koja nemilosrdno kritizira licemjerje i monstruozne moralne zločine buržoaskih tendencija. Buñuelov film snimljen je u njegovoj posljednjoj, francuskoj fazi, kada
su mnogi njegovi filmovi bili nagrađivani. Iako se Buñuel uglavnom posprdno odnosio prema nagradama (pričao je, recimo, da je Oscara za "Diskretni šarm…” kupio za 25.000 dolara, namjerno izazivajući sablazan javnosti), one se poklapaju s kvalitetom njegovih radova u tom razdoblju.
"Diskretni šarm…” je višeslojno preplitanje stvarnosti i snova, snova i snova u snovima, verbalnog i vizualnog a protagonisti su pripadnici visokog društva koji se ritualno okupljaju na večerama. Izvana su oni tipični predstavnici elite, uglađeni i gotovo besprijekorni dok su njihove potisnute, tajne želje, fantazije i košmari suprotstavljeni tom prividu savršenosti i neranjivosti.

autorsko djelo / koreografska radionica: BLUE BUTTERFLY
Glazba: sastav "Molto cortese”
Koreograf i redatelj: Staša Zurovac
premijera: 8.4.2011.

U sklopu "KamovFesta” Balet HNK Ivana pl. Zajca sudjelovat će po drugi put sa svojom produkcijom, te na taj način nastaviti započeti niz u kreiranju predstava koje nose predznak suvremenosti Kamovljevog lika i djela. "Blue Butterfly” bit će autorsko djelo zamišljeno kao zajednička radionica autora i mladih autora koji imaju afiniteta i potencijala baviti se koreografskim radom, a sve s ciljem kontinuiranog stvaranja vlastitog koreografskog kadra. Smatram da je najbolji način kako da mladi talenti nauče što znači biti koreograf / autor, da ih se odmah, uz adekvatnu pripremu i kroz kreaciju malih dijelova predstave, dovede u doticaj sa svim segmentima profesionalne produkcije. Većina glazbe
u predstavi biti će autorske skladbe u "gypsy swing" stilu s primjesom mediteranskog zvuka, a dijelovi predstave bit će inspirirani dijelovima burnog i zanimljivog života francuskog gitarista i skladatelja Djanga Reinharda.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI
PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite naš dnevni Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE
NAJNOVIJE