Davor Borčić (1940 – 2010) ostavio je neizbrisiv trag, kako u stvaralaštvu Zagrebačkog kazališta mladih, u kojem je profesionalno djelovao punih 40 godina, tako i u hrvatskoj kulturi. Proveo je pola stoljeća na pozornici mnogobrojnih kazališta ostvarivši stotine uloge. Od 1952. godine pa do danas odigrao je 129 premijernih naslova gostujući u 16 različitih ansambala, no uvijek je bio vjeran Zagrebačkom kazalištu mladih čijim je članom bio punih 40 godina, odigravši više od 80 predstava.
Davor Borčić prvi susret s publikom imao je 1952. godine u Splitu, dok je druženje s zagrebačkom publikom započelo ispitnom predstavom Henrika Ibsena «Hedda Gabler». Prvi profesionalni nastup ostvario je na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta 1964. godine, u predstavi Milana Grgića «Hranjenik». Tijekom studija na Akademiji dramskih umjetnosi u Zagrebu, najveći utjecaj na njegovo obrazovanje i daljnji rad ostavio je profesor i mentor dr. Branko Gavella od kojeg je naučio prva znanja o kazalištu.
Ulazak u ansambl Zagrebačkog kazališta mladih (1966.) omogućio mu je da dokaže različitost svog stvaralaštva a svojim je djelovanjem pridonosio usponima Zagrebačkog kazališta mladih. U hrvatskom kazalištu je Davor Borčić tijekom desetljeća pokazao da s lakoćom svladava najrazličitije dramske naslove, od klasičnih djela kao što su ona Shakespearea, Držića i Krleže, do suvremenih dramskih rukopisa Ionesca, Mullera, Bakmaza, Kušana i Bakarića.
U Zagrebačkom kazalištu mladih ostvario je značajne uloge u predstavama kao što su «Kapetan John Piplfox» B. Drozdowskog, u režiji Božidara Violića, «Tom Sawyer» prema romanu Marka Twaina, a u režiji Tomislava Durbešića, Nemčićev «Kvas bez kruha» u režiiji Božidara Violića, Ionescov «Neplaćeni ubojica» u režiji Joška Juvančića, Shakespearovog «Hamleta» u režiji Petra Večeka, Kušanovi «Naivci» u režiji Mire Međimorca, Krležine «Adam i Eva» u režiji Zdenka Blaževića i «Zastave» u režiji Georgija Para, te je nastupao i na Dubrovačkim ljetnim igrama, te u televizijskim serijama i filmovima.