Veliki francuski komediograf, nasljednik kraja vodvilja Eugènea Labichea, ali na neki način i samog Molièrea. Stvara kazalište blisko farsi, prepuno bučne komike, nevjerojatnih zapleta i apsurda. Vrijednost opusa je u strogoj logici, vrtoglavoj brzini promjena, ali i smislu za dijalog i karakterizaciju likova. Napisao je preko 60 drama od kojih se gotovo trećina i danas igra.
Sin je romanopisca, svoj prvi komični monolog piše s dvadeset godina, ali uspjeh dolazi tek 1889. s komadom Krojač za dame. Iste godine ženi se za Marianne Carolus-Duran, kćer popularnog portretista, i taj mu brak donosi bogatsvo i financijsku podršku sve do njegovog svjetskog uspjeha. Brak je potrajao 15 godina nakon čega su se supružnici, 1916., i pravno razveli.
1890. Feydeau se posvetio proučavanju velikih farsi i djela Eugènea Labichea,Henrija Meilhaca i Alfreda Hennequina. To ga je, 1892., inspiriralo da napiše dramu Champignol unatoč sebi. Nakon toga, proslavio se u Francuskoj i u inozemstvu.
Sklonost lagodnom životu uzrokovala mu je mnoge novčane teškoće unatoč odličnoj zaradi koju je imao od svojih komada. Bio je boem s trajnom rezervacijom stola kodMaxima, kockar i zavodnik, pa je tako 1918. zaradio sifilis koji ga vodi u trogodišnje ludilo i na kraju, smrt. Pokopan je na groblju na Montmartreu u Parizu.
Među njegovim komadima ističu se: Kroz prozor, Ljubav i klavir, Krojač za dame,Bračna kupka, Mačak u vreći, Mladoženja Barillon, Gospon lovac, Hotel slobodne razmjene, Dama iz Maxima, Buba u uhu, Pobrinite se za Ameliju, Hortenzija kaže Baš me briga i mnogi drugi.