Najvažniji čovjek na Akademiji

1. Kultura institucionalnog nasilja
2. U se, na se i podase: mandati važniji od studenata
3. Prohićeva obrana i besramni dani
4. "Ne hodaj k’o da ti je među nogama zaostao kurac od jučer navečer"
5. Kriv je, ali ga vraćamo na posao
6. Švaićeve ‘male kućne čarolije’
7. “Ubio bih i sebe i Akademiju”

***

Ako ste pažljivo pratili ovaj feljton sigurno ste zamijetili da je u gotovo svakom njegovom nastavku značajnu ulogu imao i predstojnik Odsjeka režije i radiofonije na ADU, izvanredni profesor Tomislav Pavković.

Primjerice: Pavković je osobno nazočio Prohićevom divljanju zabilježenom na onoj snimci, no ne samo da tom prigodom nije intervenirao, već kao Prohiću izravno nadređeni nikad nije prijavio događaj dekanatu.

Nadalje: premda je bila svjesna njegove nazočnosti događaju, tadašnja dekanica Franka Perković predstojnika Pavkovića nikad nije ispitala niti pozvala na odgovornost, što nam je i sama priznala.

Podsjetimo i da je Pavković, nakon što je Prohić prijavljen za seksualno zlostavljanje požurio svim članovima Vijeća odsjeka otkriti žrtvin identitet.

Konačno, Pavković nije bio među onih 50 profesora ADU koji su podržali zahtjeve sa studentskog prosvjeda.

Anything goes sve do 2022.

Tomislav Pavković studij kazališne režije i radiofonije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu upisao je 1998., a diplomirao 2003.

Na ADU je u radnom odnosu od 1. lipnja 2005. godine kad je izabran u zvanje asistenta, 2011. promoviran je u zvanje višeg asistenta, a 2012. u zvanje docenta.

2017. godine (samo mjesec dana prije Prohićeva urlanja), Pavković je izabran u zvanje izvanrednog profesora. Treba li uopće napominjati da mu je tom prigodom u povjerenstvu za izbor bio – Ozren Prohić?

Isti onaj s kojim u tandemu Pavković od 2012. mentorira studente u radu na umjetničko-nastavnim produkcijama završne radove studenata diplomskog studija.

Uz to,  ADU, Pavković od akademske godine 2012/2013. s jednom kraćom pauzom, obnaša dužnost predstojnika Odsjeka kazališne režije i radiofonije.

Suspektni reizbor

16. prosinca 2022. Akademijsko vijeće donijelo je rutinsku odluku o provedbi postupka reizbora Pavkovića na radno mjesto izvanrednog profesora, a što se u skladu sa zakonom obavlja svakih pet godina.

Riječ je o proceduri kojom se provjerava ima li kandidat i dalje propisane uvjete, odnosno je li barem na istoj razini kao i kad je prvi put izabran.

Formira se stručno povjerenstvo koje to provjerava i potom izvješćuje Akademijsko vijeće, a ono - ako je zadovoljno – sve na konačno odobrenje šalje Matičnom odboru Nacionalnog vijeća za znanost.

U Pavkovićevu slučaju – 12 mjeseci nakon čuvene suspenzije - ADU je u povjerenstvo imenovala trojac: Ozren Prohić (!), Branko Brezovec i Haris Pašović (vanjski član, s ASU  Sveučilišta u Sarajevu).

Povjerenstvo je svoje prvo izvješće o radu sastavilo 7. veljače ove godine, te ustvrdilo da je Pavković ispunio četiri (4) od sedam (7) uvjeta Rektorskog zbora. Međutim, na takvo izvješće pristići će anonimna prijava, pa će izvješće biti vraćeno na doradu.

Popravljena verzija nosi datum 10. travnja ove godine, a u njoj se tvrdi da je Pavković ispunio tri uvjeta, a četvrti djelomično.

Takav dokument naći će se na dnevnom redu Akademijskog vijeća 23. travnja ove godine, no i na njega će, kako je razvidno iz zapisnika, dvije nastavnice imati značajne primjedbe, poput one da polovici radova koje je Pavković naveo kao umjetničke – tamo nije mjesto!

Protokolarna umjetnost

Naime, kandidat u reizboru mora dokazati da je u promatranom razdoblju bio autor ili koautor najmanje pet (5) umjetničkih radova u zemlji ili inozemstvu. Pavković je po toj stavci naveo iduće radove:

• Georges Feydeau „Gospon lovac“, HNK Varaždin, sezona 2017/2018.
• Mark O'Rowe „Terminus“, HNK Varaždin, sezona 2018/2019.
• mjuzikl „Šuma Striborova“, HNK Pečuh, sezona 2019/2020.
• režija „Svečane sjednice grada Jastrebarskog“, studeni 2020., dvorana Princess
• Alan Ayckbourn „Treba se znati ponašati“, GK Komedija, sezona 2021/2022.
• režija Inicijalne konferencije“ povodom obnove dvorca Erdödy, rujan 2021., dvorac Erdödy
• režija „Svečane sjednice grada Jastrebarskog“, studeni 2021., dvorana Princess
• režija „Svečane sjednice grada Jastrebarskog“, studeni 2022., dvorana Princess

Povjerenstvo Prohić, Brezovec i Pašović o tome se u svom izvješću izjasnilo ovako:

“Valja i spomenuti i evente koje je pristupnik režirao. Svakako da su eventi specifičan i ruban oblik režije, no unutar manifestacija koje je režirao, osim zadanih elemenata i strukture događanja, treba spomenuti kako je u svakom od tih događanja, a posebna je Inicijalna konferencija povodnom odnove dvorca Erdoedy, pristupnik imao poseban autorski scenarij, autorski tekst uklopljen s dijelovima Shakespeareova Sna ivanjske noći.”

Tipfeleri su – njihovi.

No, zato su uklopljeni dijelovi Sna ivanjske noći, tvrde svjedoci spomenute priredbe, ‘posuđeni' iz ispitne produkcije s druge godine BA studija glume akademske godine 2018./2019., odnosno iz klase Renea Medvešeka.

Vijeće će potom debatirati mogu li se režije protokolarnih događanja doista smatrati umjetničkim radovima, a bit će upitne i još dvije stavke s istog popisa.

Predstavu Gospon lovac Pavković je, naime, uvrstio u radove pri napredovanju još 2017. pa je ona ovdje morala biti neprihvatljiva, dok je Šuma Striborova nastala kao dio nastavnog procesa, što bi je također trebalo činiti neprihvatljivom.

Međutim, u obranu Pavkovićevih interesa stat će dekan Švaić i prodekan Ilijić, a potonji će podsjetiti “kako se svakako treba uzeti u obzir i golem trud i rad prof. Pavkovića u Povjerenstvu za praćenje kvalitete te raznim drugim tjelima i povjerenstvima.”, premda takvo što nigdje nije navedeno kao uvjet pri reizboru.

Ipak, ta će intervencija dati ploda jer će se nakon rasprave pristupit glasanju te će izvješće na koncu biti usvojeno s 23 glasa za, 3 protiv i 3 nevažeća, te proslijeđeno Matičnom odobru.

Zavjet šutnje

Isti taj odbor zaprimit će uskoro i vrlo ozbiljnu pritužbu na vjerodostojnost rečenog izvješća. U njoj se, uz već navedene problematiziraju i drugi, navodno ispunjeni Pavkovićevi uvjeti za reizbor.

Poput onog da je “osmislio i vodio umjetnički skup odnosno umjetničku radionicu namijenjenu profesionalnom usavršavanju diplomanata i umjetnika u umjetničkom području njegovog nastavnog i umjetničkog djelovanja”.

Pavković je pod tom stavkom naveo dvije radionice, od kojih – tvrdi se u prijavi - jednu posve sigurno nije ni vodio ni osmislio, već su to kao i diljem drugih škola u svijetu učinili Tomasz Rodowicz i Adam Biedrzycki. Drugu je radionicu sigurno vodio, (na njoj je uostalom nastala i naslovna ilustracija ovog teksta), no kao njezin prvi autor naveden je u materijalima organizatora – Ozren Prohić.

Svemu tome usprkos, Matični odbor (u kojem su i trojica Pavkovićevih kolega s ADU) do danas nije odgovorio na pritužbu niti je - barem koliko je nama poznato – doveo u pitanje Pavkovićev reizbor.

Kako je i zašto to moguće pokušali smo doznati od samih članova Matičnog odbora, no nitko od njih nije bio voljan razgovarati o detaljima, pravdajući se ili činjenicom da nisu ovlašteni istupati ili da na sjednici - nisu bili.

Na ponovljene upite nisu nam odgovorili ni Nacionalno vijeće za znanost ni Agencija za znanost i visoko obrazovanje.

U Zakonu o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti pak stoji:

“Novčanom kaznom od 6630,00 do 39.810,00 eura kaznit će se za prekršaj visoko učilište odnosno znanstveni institut koji:

…reizabere na radno mjesto nastavnika i znanstvenika osobu za koju zna ili mora znati da ne ispunjava kriterije za reizbor ili provede reizbor ne poštujući postupak izbora propisan ovim Zakonom i općim aktima u skladu s odredbom članka 42. stavaka 1. do 4. ovoga Zakona.”

Trud i rad

Iz svega navedenog i više je nego jasno kako kolege doista cijene “golem trud i rad prof. Pavkovića u Povjerenstvu za praćenje kvalitete te raznim drugim tjelima i povjerenstvima.”,  poput primjerice provođenja Sveučilišne ankete za procjenu nastavnika, a kojom studenti ocjenjuju svoje profesore i čiji bi negativni ishodi mogli ugroziti njihova radna mjesta.

Sam Pavković, istovremeno, i više nego izuzetno cijeni trud i rad svog kolege Ozrena Prohića, pa je prošlog tjedna bio jedini član Akademijskog vijeća koji je glasao protiv Prohićeva isključivanja iz radnog kolektiva Akademije.

A to je, nakon svega, priznat ćete – dirljivo.

/nastavit će se/