Harmsova kratka proza, nastala uglavnom između 1930. – 1940. g. predstavlja vrhunac svjetske avangardne književnosti. "Mene zanima samo besmislica, jedino to nema nikakvog praktičnog značenja" uzvikuje Harms u jeku stvaranja kulta novog sovjetskog utilitarnog čovjeka.
Harmsovi zapisi djeluju kao kratki nepovezani opažaji svijeta koji ga okružuje. Ti opažaji su izrazito subjektivni, karikirani, upotpunjeni fantazijom, s posebnim naglaskom na apsurd i besmislicu. Njegovo pismo plijeni britkim crnim humorom kao i vječno svježim, dječje začuđenim pogledom na svijet. Na svijet, koji se uporno opire zdravom razumu, u kojem je Aristotelova logika tek bajka za naivne.
Taj i takav svijet uhitio je Harmsa pod optužbom "za širenje defetizma i klevetničkog raspoloženja". Daniil Harms umro je od gladi u zatočeništvu 1942. g.