Naslovnica > Osobe > OSOBE > Nenad Šegvić

Nenad Šegvić

DATUM ROĐENJA:
GODINA ROĐENJA:
MJESTO ROĐENJA:
DATUM SMRTI:
GODINA SMRTI:
MJESTO SMRTI:
predstava produkcija funkcija
Dabogda te majka rodila, izvođač Otac
Metak za sveizvođač Otac
Tajbele i njezin demonizvođač
Ujak Vanja (ri)izvođač
Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja (HKD)izvođač Mile Puljiz rečeni Puljo, predsjednik Mjesnog aktiva Narodnog fronta, u ulozi Polonija

Nenad Šegvić (Split, 1936) u rodnome je gradu završio osnovnu školu i gimnaziju. Glumu je diplomirao 1959. na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Po završetku studija bio je angažiran u kazalištima u Banjaluci, Mostaru i Splitu, gdje je 1960. ostvario prvu veliku ulogu kao don Jere u Marinkovićevoj Gloriji, a kratko vrijeme bio je i član Zagrebačkoga kazališta mladih. Godine 1964. prešao je u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, gdje je, dobivši u međuvremenu status dramskoga prvaka, ostao do umirovljenja 1999. Nastupajući u stilski i žanrovski najraznovrsnijim predstavama, u riječkome je kazalištu odigrao više od 150 uloga, od kojih su mnoge imale antologijske značajke, a važan trag ostavio je i kao ravnatelj Hrvatske drame od 1976. do 1986. Svoj drugi glumački život Šegvić je započeo 1993., kada je osnovao HKD teatar, propulzivno neovisno kazalište usmjereno prema suvremenom repertoaru i reinterpretacijama klasičnih djela. Kazališnu sliku Rijeke i Hrvatske obogatio je i pokretanjem Međunarodnoga (isprva Hrvatskoga) festivala malih scena 1994.

Tijekom triju i pol desetljeća neprekidnoga djelovanja u riječkome HNK-u Ivana pl. Zajca Nenad Šegvić nastupio je u više od 150 uloga najširega stilskog i žanrov-skog dijapazona, predajući se jednakom strašću i umjetničkom snagom raznovrsnim redateljskim konceptima te gradeći uloge na sebi svojstven način, kombinacijom studioznoga i intuitivnog, ludističkoga i psihološki determiniranoga, racionalnoga i nagonskog. Na njegovim kreacijama izrasle su mnoge hvaljene, pa i antologijske, predstave riječkoga kazališta između 1964. i 1999., no to ga nije priječilo da osim u velikim, nosivim ulogama (poput Siniše u Zagorkinoj Gričkoj vještici, Waltera, Pube i Olivera Urbana u Krležinoj Galiciji, Gospodi Glembajevima i Ledi, Klaudija u Hamletu i Kralja Johna u istoimenoj Shakespeareovoj tragediji ili Alfreda Illa u Dürrenmattovu Posjetu stare dame) nastupa i u manjim, pa čak i epizodnim, kreacijama, uvijek iskazujući punu svijest o kolektivnoj prirodi kazališnoga čina.

Svoju potpunu predanost kazalištu Šegvić je iskazao i tijekom desetogodišnjega razdoblja u kojem je uspješno rukovodio Hrvatskom dramom riječkoga HNK-a, a pravi organizacijski i umjetnički poduhvat postigao je osnutkom HKD teatra, neo-visnoga i suvremenom kazališnom konceptu usmjerenoga kazališta, čije je značenje u riječkome kontekstu teatrolog Darko Gašparović usporedio s onim koje je za zagre-bačko glumište imao prevratnički čin osnutka Zagrebačkoga dramskog kazališta. Uz marljiv organizacijski rad Šegvić je u HKD teatru više puta zablistao i kao glu-mac, i to prije svega u nizu uloga iz suvremenoga repertoara, od Albeejeva Georgea, Ionescova Gospodina Smitha i Beckettova Estragona do Marinkovićeva don Zane, Brešanova Pulje te Billyja u Pet vrsta tišine Shelagh Stephenson. Poseban doprinos hrvatskomu glumištu Šegvić je ostvario osnutkom Hrvatskoga festivala malih scena, koji je od 2000. dobio međunarodni predznak, postavši u kratkome periodu ne samo jednim od najvažnijih i najprogresivnijih kazališnih festivala u srednjoj i jugoistočnoj Europi nego i mjestom ponovnoga zbližavanja kazališta tih područja.

Share on facebook
Share on twitter