Dosad u istom feljtonu:
- Kultura institucionalnog nasilja
- U se, na se i podase: mandati važniji od studenata
- Prohićeva obrana i besramni dani
- "Ne hodaj k’o da ti je među nogama zaostao kurac od jučer navečer"
- Kriv je, ali ga vraćamo na posao
***
Kako stoji u Etičkom kodeksu Sveučilišta u Zagrebu, članak 35.:
“Na temelju zahtjeva i drugih primljenih podataka etičko povjerenstvo sastavnice donosi svoje mišljenje i podnosi ga podnositelju zahtjeva. Primjerak mišljenja dostavlja se Etičkom savjetu”
U prijevodu: rješenja oba saziva Etičkog povjerenstva na ADU morala su biti dostavljena sveučilišnom Etičkom savjetu, pa tako i ono vrlo alarmantno, ali krajnje kompetentno izdvojeno mišljenje dvoje studenata.
Tome usprkos, nikakve intervencije ni Etičkog savjeta ni Rektorata nije bilo. Rektor je tek na dan prosvjeda najavio da će "ispitati što se događa na ADU", a prorektorica Musa tek ovih dana - umjesto konkretnih mjera - u medijskim istupima upire prstom.
No, vratimo se kronologiji.
Protestna neopoziva ostavka Povjerenstva
U ožujku ove godine DORH će donijeti odluku o odbacivanju prijave za seksualno uznemiravanje, a dekan će tri mjeseca kasnije pod izlikom da su mu ‘ruke vezane’ donijeti odluku o Prohićevu povratku na posao. Zbog toga će kompletan saziv Povjerenstva za provođenje postupka unutarnje istrage na ADU podnijeti neopozivu ostavku 5. listopada 2023.:
"Nećemo ulaziti ni u kakve pojedinosti ovog slučaja, no Povjerenstvo želi naglasiti da iz našeg postupka nije proizašla odluka o prekidu suspenzije. Nama ne preostaje ništa drugo nego da kolektivno, kao nastavnici uključeni u Povjerenstvo, damo neopozivu ostavku na mjesta članova Povjerenstva.
S poštovanjem,
izv. prof. Hana Jušić
izv. prof. Marija Škaričić
izv. prof. Petra Hrašćanec
izv. prof. Vladimir Gojun
doc. dr. sc. Una Bauer"
Kad saznaju za to, studenti će organizirati prosvjed, a potom će Akademsko vijeće na svojoj izvanrednoj i vrlo bizarnoj sjednici – čiji zapisnik još nitko nije vidio – izglasati da Prohića ne želi u radnom kolektivu.
Dekanu će naglo biti ‘razvezane ruke’, obećat će riješiti taj problem, dok će bivša dekanica u izjavama za medije tvrditi kako Prohiću, barem za početak, i opet slijedi suspenzija.
Suspenzija koja to nije
Hrvatski jezični portal riječ ‘suspenzija’ definira prvenstveno kao "privremeno uklanjanje s dužnosti".
Hrvatska pravna praksa definira ga, pak, kao – "udaljavanje radnika s dužnosti".
Iliti nužno - penalizaciju - o kojoj je Prohić cvilio u svojoj navodnoj isprici na Akademijskom vijeću prošlog tjedna.
No, ista ta hrvatska pravna praksa, kaže i kako se radnika suspendirati odnosno privremeno ukloniti s dužnosti može samo tijekom vođenja postupka o izvanrednom otkazu:
„Nema mjesta privremenom udaljenju radnika s posla kao samostalne mjere poslodavca ako istodobno izostane postupak izvanrednog otkazivanja radnog odnosa."
(Županijski sud u Rijeci, br. Gž-2268/00 od 17. siječnja 2001.).
Ako, pak, poslodavac pokrene postupak izvanrednog otkazivanja, e onda mjeru suspenzije tj. privremenog udaljenja može koristiti čim dođe do skrivljenog ponašanja radnika. Točno to stoji i u stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (br. Rev-2662/00 od 14. ožujka 2001.).
Ponovimo: radnika se s dužnosti može privremeno ukloniti samo tijekom vođenja postupka o izvanrednom otkazu.
ADU, međutim, nije prije 'suspenzije' protiv Ozrena Prohića vodila stegovni postupak, niti je utvrđeno da je skrivio “osobito tešku povredu obaveze iz radnog odnosa”.
Dapače, pitanje je ima li ADU uopće Pravilnik o stegovnoj odgovornosti nastavnika. Onaj o stegovnoj odgovornosti studenata, naravno, ima. Još od 1999. godine.
Oslobođenje, ne zabrana
Ukratko – ADU Prohića zakonski nije smjela suspendirati, ali to zapravo nije ni učinila, već je Prohića zapravo – rasteretila.
Kako stoji u prethodno spominjanom pismu predstojnika Odsjeka režije, Tomislava Pavkovića, dekan Švaić donio je 29.10.2021."odluku o privremenom prestanku obavljanja dijela radnih obveza Ozrena Prohića koje uključuju kontakt sa studentima Akademije dramske umjetnosti" koja "ostaje na snazi do okončanja postupka nadležnih tijela ili do opoziva".
Prohiću dakle nije zabranjeno da radi sa studentima već je on te obaveze privremeno – oslobođen.
Kako, međutim, na ADU gotovo da i nema radnog procesa u koji nisu uključeni studenti, Prohić tijekom 'suspenzije' nije radio ništa, a primao je plaću, na što su relativno brzo ukazali i neki članovi Akademijskog vijeća.
Stoga je dekan već 18.3.2022. odlučio Prohića ‘zaposliti’ odnosno zadužiti da bude član povjerenstva za ocjenu skripti, a u slično radno tijelo pokušat će ga nešto kasnije ugurati i predstojnik Pavković. No, u oba slučaja – uvjerene kako je Prohiću rad sa studentima zabranjen – protiv takvih odluka pobunit će neke od profesorica na ADU.
Dozvola za "gažiranje"
U vrijeme izricanja 'suspenzije' Prohić je već imao dogovorenu režiju Krabuljnog plesa u HNK Split. Kad su to neki zaposlenika kazališta shvatili, pobunili su se i tražili od tadašnjeg intendanta Srećka Šestana da suradnju raskine. On će im lakonski odgovoriti “da to ništa nije dokazano”, ali će se pritisku pridružiti i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, pa će na koncu Krabuljni ples ipak režirati Goran Golovko.
Prohić će se na to ubrzo sabrati i potencijalnim poslodavcima pokazati da mu odlukom dekana rad nije zabranjen, već je rada oslobođen.
Zato će ga Laura Čuperjani, dekanica Muzičke akademije u Puli, u svibnju 2022. moći angažirati da radi s tamošnjim studentima, dapače da s njima ima ispitnu produkciju. U drugom pokušaju uspjet će ga angažirati i Srećko Šestan – što je posebno mučno – da režira predstavu o ženi koja je svojom žrtvom spasila zajednicu od dušmanina, operu Mila Gojsalića, koja je premijerno izvedena u svibnju ove godine!
Prohić će uz to, tijekom cijelog razdoblja 'suspenzije' sporadično raditi sa studentima ADU, gotovo uvijek u nazočnosti predstojnika Pavkovića, o čemu će barem jedna prijava pristići Povjerenstvu za provođenje postupka unutarnje istrage, no i to će proći bez sankcija.
“Mjera opreza”
Prva javnosti poznata disciplinska mjera ADU spram Prohića izrečena je u sklopu odluke da ga se vrati na posao, i to kako je dekan Švaić objasnio gostujući u Newsroomu na N1 – kao ‘mjera opreza’.
Dakle, dvije godine nakon što Prohić nije radio sa studentima, Švaić konačno izriče disciplinsku odnosno mjeru opreza - ponovi li prekršaj dat će mu otkaz.
Tim će solomunskim rješenjem biti zaštićena ADU, ali ne i studenti.
Kako je, zašto i na temelju čega nakon dvije godine Švaić odlučio da bi Prohiću ipak trebalo izreći disciplinsku mjeru?
Na osnovu odluke DORH-a sigurno nije, jer je DORH prijavu protiv Prohića odbacio, te obrazložio da nije njihov posao sankcionirati povrede obveza iz radnog odnosa ili etička pitanja. Doslovno.
“Državno odvjetništvo je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv poznatih počinitelja kaznenih djela i drugih kažnjivih djela, a nije ovlašteno odlučivati o radnopravnom statusu osumnjičene osobe niti donositi odluku o povredama iz radnog odnosa ili etičkog kodeksa ustanove u kojoj je osumnjičena osoba zaposlena budući da su takve odluke u djelokrugu nadležnih tijela i odgovornih osoba ustanova.”
Švaić odluku nije mogao donijeti ni na osnovu preporuke Povjerenstvu za provođenje postupka unutarnje istrage jer je – kako smo već naveli – to tijelo iz revolta podnijelo ostavku.
Na temelju čega onda jest?
Švaiću su, podsjetimo, suprotno njegovim navodima o ‘vezanim rukama’, kao uostalom i dekanici Perković, dvije godine na raspolaganju bili razni alati za sankcioniranje Prohićeva ponašanja. Među inima i onaj iz Pravilnika o uvjetima za izbor u umjetničku komponentu umjetničko-nastavnih zvanja, Nacionalnog vijeća za znanost, a koji kaže kako se u "u slučajevima teških povreda etičkog kodeksa" može pokrenuti postupak za oduzimanje zvanja.
"Postupak oduzimanja zvanja može pokrenuti akademija/fakultet, Matični odbor, Područno vijeće, Nacionalno vijeće za znanost...”
A čak je i ono krajnje problematično drugo Etičko povjerenstvo utvrdilo da je Prohić povrijedio tri od četiri razmatrana načela Etičkog kodeksa.
Dekan Švaić ne samo da ništa od toga nije poduzeo nego je besramno optužio organizatorice protesta da su “neovlaštenim puštanjem snimke u javnost nanijeli štetu ugledu studenata, nastavnika, nenastavnog osoblja i same ADU”.
Zašto?
Zašto bi u ovakvim okolnostima itko išao tako daleko u zaštiti Ozrena Prohića?
Neke indicije na tu temu pokušat ćemo skicirati u idućem nastavku.
/nastavit će se/