Dosad u istom feljtonu:
- Kultura institucionalnog nasilja
- U se, na se i podase: mandati važniji od studenata
- Prohićeva obrana i besramni dani
***
Odluka Etičkog povjerenstva ADU da Prohić sad već svima poznatim divljanjem jest kršio načelo profesionalnosti - ali bože moj, događa se - bila je sigurno melem na ranu.
Naime, samo četiri dana ranije, 5. rujna 2018. DORH je podigao optužnicu protiv tog istog Prohića i još tri osobe, a za počinjenje kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti, poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti i povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga.
Prohić je, tvrdi DORH, od 2007. do 2013. godine (kao uostalom i danas) bio stalno zaposlen na ADU, ali je u tom razdoblju obavljao i posao ravnatelja Opere HNK u Rijeci. Kako bi izbjegao zakonom propisano sklapanje ugovora o radu na dio radnog vremena uz umanjenje plaće, Prohić je za mandatno (!) mjesto u Rijeci sklopio - autorski ugovor. Ili kako stoji u biografiji koju je sam priložio onom propalom pokušaju napredovanja u stalno zvanje - on je u HNK pl. Zajca zapravo bio - "koordinator umjetničkih ansambala Opere". Time je, tvrdi opet DORH, stekao najmanje 106.300,89 nepripadnih kuna.
Akademija na to, međutim, nije ni trepnula.
Uostalom, kad ih već nisu pretjerano zanimale školske, kud bi Prohićeve 'izvanškolske' aktivnosti?
Ruku na srce, nije ADU jedina zatvarala oči pred Prohićevom optužnicom.
Dva mjeseca kasnije, odnosno u studenom iste godine, Hrvatsko društvo dramskih umjetnika dodijelit će mu Nagradu hrvatskog glumišta "za najbolji praizvedeni suvremeni hrvatski dramski tekst ili najbolju dramatizaciju, adaptaciju, dramaturšku obradu teksta ili dramaturgiju" i to za predstavu Pjerin, koja je u dubrovačkom Teatru Marina Držića premijerno izvedena 15.12.2017. dakle samo dva mjeseca nakon onog urlanja.
Nagradu će dobiti Prohić iako dramaturgiju predstave potpisuje bivši student ADU Ivan Penović, kao što je to i Romano Nikolić, koji je u predstavi igrao, a potpisao ono pismo podrške. Sve se pak zbivalo u teatru kojem je tad na čelu Prohićev bivši student, Ante Vlahinić.
Malo incestuozno, ali - događa se.
Već iduće godine Prohić će biti na čelu žirija za dodjelu istih tih Nagrada hrvatskog glumišta za dramu, a godinu potom i opet će biti nagrađen i to za režiju operete Grofica Marica Emmericha Kálmána u produkciji Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija.
Ukratko, ni dvije DORH-ove optužnice, jedna sudska presuda i jedno mišljenje Etičkog povjerenstva neće 'cancelirati' Prohića, a kako su se to nedavno za sebe pobojali neki drugi vrli hrvatski muži.
#NisamTražila
NA ADU će, za to vrijeme, sve opet biti po starom.
No, onda 18. 1. 2021. skupina glumica iz Bosne i Hercegovine pokrenut će Facebook stranicu Nisam tražila na kojoj su počele objavljivati anonimna svjedočanstva o slučajevima seksualnog uznemiravanja, zlostavljanja i silovanja u regiji, a kao rekcija na činjenicu da je srpska glumica Milena Radulović zajedno s još nekoliko kolegica policiji prijavila da ih je silovao ili seksualno uznemiravao učitelj glume Miroslav Mika Aleksić.
Samo dva dana kasnije, dekanica ADU, Franka Perković donosi odluku o osnivanju Radne skupine za prikupljanje podataka o eventualnim slučajevima zlostavljanja, kršenja načela ravnopravnosti spolova i povezanih oblika diskriminacije i uznemiravanja koji se odnose na studente i studentice Akademije dramske umjetnosti. Radna skupina započinje s radom te preko Studentskog zbora studenti dobivaju online formular za prijavu.
Ta skupina, međutim, samo zaprima prijave, dok će dekanica kasnije osnovati i drugo tijelo, Povjerenstvo za provođenje unutarnje istrage o utemeljenosti prijava za spolno uznemiravanje, zlostavljanje, kršenja načela ravnopravnosti spolova i povezanih oblika diskriminacije i uznemiravanja, pa će s potpunim ili djelomičnim sadržajem prijava za razne vrste zlostavljanja, osim zaposlenika dekanata i tajništva ADU, biti upoznati i članovi još dva tijela – Radne skupine za zaprimanje prijava i Povjerenstva za unutarnje istrage, a ponekad dodatno i Etičkog povjerenstva, te vijeća matičnih Odsjeka prijavljenih nastavnika. Dakle nerijetko i više od 20 ljudi! Takvim strukturiranjem procesa ne samo da će često biti ugrožena anonimnosti već će one biti dodatno traumatizirane činjenicom da se moraju višestruko očitovati različitim instancama i to sve prije nego li uopće dođu do policije ili DORH-a!
No, na samom početku tog procesa, koncem siječnja 2021., svi će još biti puni povjerenja i elana, pa će ono tijelo koje samo zaprima prijave (Radna skupina) već prvog dana primiti čak sedam neanonimnih prijava te trinaest anonimnih prijava.
Ugroženi Prohić
Na temelju jedne od njih, dekanica Franka Perković 26.1.2021. jednoj osobi privremeno određuje prestanak obavljanja dijela radnih obveza koje uključuju kontakt sa studentima ADU.
Tog istog dana održat će se sjednica Vijeća Odsjeka kazališne režije i radiofonije, kojem je na čelu i opet – Tomislav Pavković, a na kojoj će – među inim - nastavnici raspravljati o novonastaloj situaciji.
Na dan kad je netko od njihovih kolega de facto udaljen s nastave, profesori na odsjeku kazališne režije tražit će opravdanje za prostačenje u ophođenju sa studentima te tvrditi kako njih treba zaštiti od studenata, a u potonjem će prednjačiti upravo – Prohić!
Tu besramnu i bizarnu raspravu, a slijedom službenog zapisnika sjednice prenosimo u nastavku:
“Prohić izvještava da je čuo da su stigle prijave Studentice NN i Studentice AA te ističe da je prošlo vrijeme pedagogije naših profesora i pretpostavlja da se u tim eventualnim prijavama ne radi o optužbama za seksualno uznemiravanje, nego o prijavi neprihvatljivih oblika komunikacije. Stoga predlaže poseban sastanak Odsjeka na temu modela komunikacije sa studentima. Osuđuje seksualno nasilje, ističe da je ta pojava strašna, a zabrinjavajuće je da se povišeni tonovi nastavnika režije tijekom nastave na umjetničko-nastavnim produkcijama stavljaju u isti koš sa pravim seksualnim zlostavljanjima koja se događaju na različitim zagrebačkim fakultetima.
Sršen smatra da su seksualna aluzivnost i metaforika neophodne u davanju redateljske upute, navodi primjer sa DLJI 1959. kada je Branko Gavella glumici koja je nosila „svetu vatru“ u posudici viknuo „ne hodaj k'o da nosiš drek, to je sveta vatra!“, pa je glumica korigirala gestu, no ostao je problematičan hod, pa je Gavella viknuo „ne hodaj k'o da ti je među nogama zaostao kurac od jučer navečer“ i tim je uputama polučio željeni rezultat.
Brezovec navodi primjer probe kojoj je nazočio 1980-ih, a u kojoj je Joško Juvančić 45 minuta vraćao prizor i inzistirao na određenim glumačkim momentima u radu sa tadašnjom studenticom Enom Begović, koja je zbog načina rada i korištenog vokabulara proplakala, ali i proglumila te taj trenutak kasnije isticala kao bitan u njenom glumačkom razvoju. Brezovec postavlja pitanje gdje je propisana procudera što se smije, a što ne smije reći na probi te gdje je ta jasna granica kojoj se govori da ju se ne smije prekoračiti. Također navodi i saznanja o tipovima komunikacije sa studentima koju su upražnjavali Ranko Marinković, Tomislav Durbešić, Mustafa Nadarević i Neva Rošić te hoće li se sada propitivati i njihovi postupci u radu sa studentima.”
Pavković smatra da je odgovor na postavljena pitanja da je takav način komunikacije 2021. neprihvatljiv.
Prohić izvještava da se na društvenim mrežama oglasio i Miran Kurspahić sa tvrdnjom da su ga on i Brezovec tijekom studija molestirali i govorili mu da nastupaju iz pozicija moći. Prohić smatra da studenti imaju pravo na pobunu, ali da je činjenica da je tijekom studija Kurspahić molestirao nastavnike i da s tim podacima može izaći u javnost te da moramo pokrenuti i razgovor o tome kako studenti razgovaraju s nastavnicima, a ne samo o nastavničkoj komunikaciji sa studentima. Također ponavlja da se vrijeme promijenilo te da se komunikacija nastavnik-student i student-nastavnik treba prilagoditi tome.
Rasprava se prekida, zaključak je da ćemo napraviti tematsku sjednicu o modusima komunikacije sa studentima..”
/nastavit će se/