Sjećate se možda, koncem listopada, u “Provjerenom” je objavljena snimka na kojoj Ozren Prohić zlostavlja studenticu ADU.
Dan kasnije dogodio se i prosvjed pred školom, nakon kojeg je dekan Švaić (u) medijima docirao kako:
- prosvjed škodi Akademiji,
- na kojoj je on “promijenio institucionalnu kulturu”,
- a sve skupa je nepotrebno jer su njemu “ruke vezane” i Prohić mora nazad na nastavu
No, kad ga je DORH javno prozvao da slučaj riješi na temelju obaveza iz radnog odnosa, u javnost je dospjela sva raskoš palete Prohićevih nekažnjenih ispada – od seksualnog uznemiravanja do gospodarskog kriminala za koji mu se upravo sudi.
U tom je trenutku Akademijsko vijeće naglo ‘progledalo’i zatražilo od dekana da Prohiću otkaže ugovor o radu.
I tu je negdje, u maloj zemlji za veliki broj afera, ADU nestala iz fokusa javnosti.
Prosječan zdrav razum zaključio bi: zato jer je priča završena - otkazom.
Dokaza, podsjetimo, nije nedostajalo.
Ali, zdrav razum u ovoj priči ima niz neopravdanih izostanaka.
Program za drugi mandat: seksualno uznemiravanje ne škodi ugledu ADU
Već četiri mjeseca dekan Švaić izvodi nevjerojatne proceduralne lupinge ne bi li Ozrena Prohića zadržao na radnom mjestu, a sebi osigurao drugi dekanski drugi mandat.
Na putu do prvog, podsjetimo, pomogla mu je i intervencija Prohićeva bratića, Zlatka Hasanbegovića.
Švaić protukandidata nema. Možebitno ni valjanu kandidaturu, jer ga u zadanom roku nije pismeno predložio potreban broj članova Akademijskog vijeća.
Švaić nema ni rezultate. U njegovom mandatu reakreditacija ADU došla je pod znak pitanja, a nitko ne zna kojoj je fazi ispravljanje pronađenih nepravilnosti.
Švaić, međutim, ima program.
A on se zove: Pravilnik o stegovnoj odgovornosti zaposlenika Akademije dramske umjetnosti. Dokument je to koji ADU donosi mjesecima nakon što je to zbog izričito zatražilo Etičko povjerenstvo Sveučilišta.
Ako idućih dana Akademijsko vijeće izglasa taj dokument, dekana će pretvoriti u faraona kojem suditi ne može nitko, dok on “o glavi” može raditi svima.
Jer prema Pravilniku ubuduće:
On i samo on odlučuje o pokretanju postupka.
Bilo po vlastitom nahođenju bilo po nečijoj prijavi.
Dakle: može i ne mora.
Ako procijeni da je riječ o lakšoj povredi, dekan ne mora saslušati nikakve svjedoke, dovoljno je da razgovara s optuženom osobom.
Potom sam odlučuje hoće li izreći ikakvu mjeru: verbalnoj ne mora ostaviti nikakav pisani trag, pa ćemo ubuduće morati vjerovati njemu na riječ da je nekoga ukorio ili nije.
S druge pak strane, ako zaključi da je možda riječi o težoj povredi (koja je kažnjiva i otkazom), dekan za svaki pojedinačni slučaj samostalno imenuje novo povjerenstvo koje će potvrditi ili pobiti njegove sumnje … i tako dalje i tako dalje.
Pravilnik,
pri tom,
niti u jednom koraku
ne predviđa mogućnost
da se dekan ogriješi o pravila.
Dapače,
da je pravilnik vrijedio od početka Švaićeva mandata
sve što (ni)je napravio bilo bi “propisno”.
Jer, prema prijedlogu Pravilnika:
- netrpeljivost spram dekana jednako kao i “neovlašteni pristup računalnim programima” predstavljaju teške povrede obveza i dužnosti iz radnog odnosa i razlog su za otkaz
- seksualno uznemiravanje verbalnim putem je, pak, lakša povreda, za verbalnu opomenu koja se ne dokumentira,
- dapače, lakši oblici seksualnog uznemiravanja, proizlazi iz Pravilnika, uopće ne štete ugledu ADU. Prosvjedi ili poruke koje cure iz postupka, poučio nas je već dekan, da.
Predstojnik Prohić?
Svemu navedenom usprkos, prijedlog Pravilnika kao da nikoga nije pretjerano iznenadio, i prilično je izvjesno da će ga posve disfunkcionalno Akademijsko vijeće (AV) odobriti.
Najviše razloga za slavlje, uz Švaića naravno, tad će imati – Ozren Prohić i njemu slični.
Naime, dekan je na zahtjev AV da Prohiću uruči otkaz, odgovorio najavom formiranja radne skupine u suradnji s Rektoratom koja je otkaz trebala pravno uobličiti.
S vremenom se “radna skupina” u dekanovim izlaganjima "pretvorila" u neodređenu i nepotkrijepljenu tvrdnju neimenovanih stručnjaka da se Prohića mora vratiti na posao. Nitko ne uspjeva ustanoviti u kojem je Prohić zapravo statusu: prima plaću, a ne radi od prosvjeda u listopadu prošle godine, kao ni dvije godine prije toga.
Švaić ga se još uvijek ne usudi pustiti nasamo sa studentima, ali mu dozvoljava da sudjeluje u kadrovskim odlukama na Odsjeku. Dapače, osigurava mu za to posebne uvjete sudjelovanja na daljinu.
Prohić, javljajući se putem video poziva iz sobe s velikim hrvatskim grbom na zidu, bira i može biti biran, pa ne bi čudilo da uskoro bude izabran za predstojnika Odsjeka kazališne režije i radiofonije (KRR).
Odsjek je ionako već mjesecima bez predstojnika, nakon što je Tomislav Pavković, najzaslužniji za zataškavanje Prohićeva ponašanja, prvo podnio ostavku, a potom krenuo u rovovsku bitku za novi mandat.
Dekan se zato vrijeme učestalo žali formulacijom: “ako mu ne dam da radi - pitaju me zašto prima plaću, a ako mu dam da radi - uvijek se netko buni”.
Nova #NisamTražila prijava i suspendiranje studija
Tapkajući u mjestu i držeći oči širom zatvorene brojni članovi AV tvrde kako su jedini stvarni problem ADU nastavnici KRR koji se međusobno ne uspjevaju regulirati. Nažalost, demantirala ih je koncem siječnja nova #Nismo Tražile prijava na jednom od filmskih odsjeka.
Svemu tome usprkos, AV je sistemsku bolest odlučilo liječiti Feng-Shuijem, pa je na prošloj sjednici donijelo solomunsku odluku da zbog svega navedenog kazni – potencijalne studente, odnosno da u idućoj akademskoj godini ne upisuje nove polaznike na Odsjeku KRR.
U međuvremenu, evo se intenzivno radi na popravljanju “institucionalne kulture”.
Pravilnikom, sjećate se možda, po kojem lakši oblici seksualnog uznemiravanja uopće ne štete ugledu ADU, ali prosvjedi, poruke koje cure iz postupaka ili ovaj tekst, već nas je poučio dekan, da.
***
Na koncu, vrijedi podsjetiti :
- dekan Švaić ujedno je (i dalje) predsjednik Upravnog vijeća HAVC-a,
- u njegovom mandatu sposobnost ADU da izvodi nastavu dovedena je u pitanje tijekom reakreditacije,
- resorno ministarstvo izričito je ustvrdilo kako je na ADU sve by the book, a par mjeseci kasnije u drugom slučaju dijagnosticiralo alkoholizam putem medijskih izvještaja,
- od Rektorata Sveučilišta čije dekane pritvara EPPO, glasa čuti nije,
- te konačno: ovaj, najbolje dokumentirani “ispad” pedagoškog sustava u skorije vrijeme nije “na radaru” niti jedne organizacije civilnog niti političkog društva.
To je danas, četiri mjeseca nakon izbijanja ‘škandala’, inventurno stanje stvari
u hrvatskom glumištu,
domaćoj AV industriji,
Akademiji,
u našoj kulturi,
i društvu općenito.
U to ime, sretan vam Dan žena.
A, ako vam je dobro, onda ništa.
Pravilnik-o-stegovnoj-odgovornosti-zaposlenika-Akademije-dramske-umjetnosti_za-javnu-raspravu