Dobrodošli! Ako su vam promakli: prvi nastavak ovog feljtona pronaći ćete ovdje, a drugi ovdje.
***
Elem, 6 mjeseci nakon Prohićevog nekažnjenog divljanja, a nakon što su studenti osujetili njegov pokušaj napredovanja u trajno zvanje, konačno je formirano Etičko povjerenstvo. Tom će tijelu, čija su dva studentska člana – vrijedi ponoviti – u sukobu interesa jer su Prohićevi studenti i potpisnici pisma podrške – tom će Etičkom povjerenstvu potom trebati čak četiri mjeseca da zaključi kako zaključiti baš ne može puno jer Prohić govori jedno, a studenti/ce drugo.
Kako stoji u zapisniku, dokumente o slučaju zaprimili su 15. svibnja - ali nije žurba, situacija uopće nije alarmantna – prvi su se put sastali tek mjesec dana kasnije. Zaključak su donijeli tek 7. rujna 2018.
Doduše, predsjednik Etičkog povjerenstva, a danas prodekan za financije, Darije Petković i prije je prvog sastanka povjerenstva zatražio dodatno razjašnjenje Ozrena Prohića, no ne i očitovanje njegovog šefa i svjedoka spornog događaja, Tomislava Pavkovića kao ni preostalih 11 nazočnih incidentu!
Upravo suprotno: svi svjedoci događaja i postupaka o kojima je Etičko povjerenstvo trebalo raspravljati negdje su putem od dekanata postali – nevidljivi.
Nitko ih nikad više ništa nije pitao.
Povjerenstvo je razmatralo samo navode Studentice NN i one koje je u ime Studentskog zboga podnijela druga studentica, nazovimo je Studenticom DD.
Ona je ponovila ono što studenti govore već generacijama: da Prohić ne dolazi na nastavu ili dolazi intoksiciran, da se ophodi sa studentima na neprihvatljiv način te da je nastavni proces u tim okolnostima nemoguć.
Povjerenstvo je, međutim po gotovo svim točkama pritužbi zaključilo:
"...činjenice iz zahtjeva i navodi o činjenicama iz očitovanja red. prof. Ozrena Prohića, Studentice NN i Studentice DD se razlikuju stoga Etičko povjerenstvo ne može donijeti mišljenje o ovom navodu.
Mišljenje Etičkog povjerenstva o ovoj točki je doneseno jednoglasno."
“Utemeljenje kazališne etike”
S druge, pak, strane Ozren Prohić, koji je na najprostačkiji način vrijeđao studente, urlao im da je Akademija “njegova zemlja” i da njima i njihovim roditeljima želi zlo, očitovao se ovako:
“Moje primjedbe i sugestije nisu bile onakve kako se u dopisu kolegice NN navode. Bile su, s obzirom na predmet puno kompleksnije, složenije i dublje i, naravno, kritičkije.
Navodim, nadalje, kako nisam bio u alkoholiziranom stanju.Za vrijeme probe nisam dobacivao. Komentirao jesam s prof Pavkovićem, što je uobičajena praksa da se ne ometa kontinuitet probe. Druga je mogućnost da se proba prekida i da se na svakom problematičnom mjestu stane i da se iskomentira.
Gledajući novi materijal, prekinuo sam probu nakon više od sat vremena, uvidjevši da se glumci, napose studenti glume, muče na sceni.
Komentirao jesam i nadm se da je komentar legitimni pedagoški postupak.
Moguće je da sam govorio povišenim tonom, da sam koristio kolokvijalne izraze (što od toga u kazalištu nije uobičajeno?), no ne na način kako se to u navodima kolegice NN navodi.
Odgovorno tvrdim da su svi moji komentari i primjedbe bili umjetnički, pedagoški utemeljeni i imali su utemeljenje kazališne etike.
Uza sve slobode, otvorenost u mišljenju, ničiji rad nisam obezvrijedio, a nadam se da unutar Akademije imamo pravo biti kritički raspoloženi, postavljati pitanja, suprotstavljati stavove.
Upravo kritičko mišljenje uspostavlja kriterije uvažavanja.
U svijetu poništavanja svih kriterija, Akademija ostaje otokom kritičkog promišljanja, pozitivnih konfrontaciji, argumenata, ispitivanja, istraživanja, no uvijek uz osnovnu dozu minimalnih i krajnje neophodnih kriterija struke, odnosno, u ovom slučaju, kazališne, odnosno redateljske umjetnosti.”
Logički salto mortale
Ovom dirljivom pamfletu usprkos, Etičko je povjerenstvo uspjelo zaključiti slijedeće:
“Činjenice iz zahtjeva i navodi o činjenicama iz očitovanja red.prof. Ozrena Prohića, Studentice NN se u nekim djelovima razlikuju, ali po pitanju komunikacije mentora Prema Studentici NN obje strane opisuju isti događaj.
Stoga Etičko povjerenstvo zaključuje da se radi o istinitosti spornih tvrdnji iz svih podnesenih navoda.
Etičko povjerenstvo smatra da je profesor Ozren Prohić povrijedio načela Etičkog kodeksa sveučilišta u Zagrebu po članku 9. (Načelo profesionalnosti).
Etičko povjerenstvo smatra da se nastavnik u obrazovnom procesu treba držati pedagoških standarda i dobre prakse na Sveučilištu te, bez obzira na ponašanja uvriježena u profesionalnom kazalištu, postizati željene ishode učenja na način koji ne uznemirava druge osobe uključene u proces stvaranja.
Mišljenje Etičkog povjerenstva o ovoj točki doneseno je jednoglasno.”
Dakle, po svim drugim točkama pritužbi Etičko povjerenstvo zaključilo je da Prohić govori jedno, studentica drugo, te da zbog toga ne mogu donijeti zaključak. A po pitanju konkretnog ispada odjednom su – usprkos posve različitim tvrdnjama Prohića i studentice – ustvrdili da ‘opisuju isti događaj’?
Zašto?
Zato što su u tom trenutku Akademijom već stale kružiti snimke Prohićeva ekscesa.
Snimke.
Množina.
Ne snimka Studentice NN koju su pet godina kasnije zahvaljujući Provjerenom čuli svi.
Ne.
Druge snimke, kraćeg trajanja, od kojih je prema tvrdnjama svjedoka jedna čak i – video.
Jer snimanje je danas refleks i pedesetogodišnjacima s mobitelom, a kamo li grupi studenata.
Da je barem jednu od tih snimki ‘konzumirala’, dekanica Franka Perković priznala je i u izjavi za Provjereno.
I poduzela je što? ‘Usmeno ga je opomenula’. Jer joj je on prijetio tužbom zbog neovlaštenog snimanja.
Dakle, dekanica koja je imala pritužbu studentice, uz to 12 svjedoka događaja od kojih je jedan i predstojnik Odsjeka režije, te konačno snimku ili snimke, Prohića je – ‘usmeno opomenula’!
Ekspertni pravni savjet o mogućnosti korištenja snimke zatražit će tek 3 godine kasnije, no do tog trenutka tek trebamo doći.
Sumnje, međutim nema, a to je jučer obrazložio i DORH – u tom je trenutku imala sve elemente da Prohiću da otkaz.
“Državno odvjetništvo je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv poznatih počinitelja kaznenih djela i drugih kažnjivih djela, a nije ovlašteno odlučivati o radnopravnom statusu osumnjičene osobe niti donositi odluku o povredama iz radnog odnosa ili etičkog kodeksa ustanove u kojoj je osumnjičena osoba zaposlena budući da su takve odluke u djelokrugu nadležnih tijela i odgovornih osoba ustanova.”
Umjesto otkaza, Prohić je dobio tek ‘packu’ Etičkog povjerenstva koje mu nije izreklo nikakve sankcije. Dapače, njihove zaključne preporuke svode se na upute iz žanra ‘nije lijepo mljackati dok jedeš’, te naravno, donošenje protokola i pravilnika.
etičko-1-1Pet godina kasnije, točnije prošlog četvrtka 2.11., upravo će Andrea Jeličić, jedna od članica tog i takvog Etičkog povjerenstva kojem je Ozren Prohić evidentno lagao, na sjednici Akademijskog vijeća inzistirati da mu se da riječ.
Obraćanje Ozrena Prohića koje je tad uslijedilo, prenosimo u cijelosti, a potom - niže - i do intervencije Franke Perković - transkribirano.
"Kolegice i kolege, hvala vam, ja sam tu i na poziv došao sam da neke stvari kažem, da neke stvari pogotovo mladim kolegicama i kolegama... da se obratim studentima i da se kažem svojim kolegama. Nije mi lako, i želim vam neke stvari, želim ukazat na nekoliko stvari, želim se ponovno ispričati i reći neka svoja mišljenja.
Oprostite, teško je, ne govorim možda teško, jer mi, lako, jer dosta mi, dosta mi je teško, ali želim iskomunicirati puno toga s vama, probat ću bit sažet. Dogodilo se, molim vas - jedna stvar - spomenut ću neke stvari, nemojte ni jednu stvar doživjet kao moj - hrvatski bi se reklo excuse - kao moju ispriku. Reći ću neke stvari i ne želim se ekskulpirat ni oko čega oko čega je evidentirano da sam pogriješio. Samo ću ukazat i na neke okolnosti koje su ovom trenutku nevažne. Vi ste čuli snimku. Snimka je strašna. To je strašno, ja se njom ne ponosim i meni, isto tako, nije lako da je ona po svim medijima.
'Ko je to dao, zašto je dao, mislim da imaju prava... meni je... snimka se događala tu, malo dalje, dva metra dalje nego što stojim sada: Meni je beskrajno neugodno zbog toga.
To je bilo iznimno ekscesno ponašanje. Ja znam tko je radio samnom i tko je kome od studenata glume, plesa, ko je radio na koreografije, dramaturgije
ili režije, znaju svi da znam govorit, i znam nastupat impulzivno u ovom teatarskom smislu, ali ovo je neprimjereno bilo i sadržajem - o sadržaju bih mogao govorit - ali nekim načinom. Meni je zbog toga beskrajno žao i ja se svima ispričavam još jednom.
Ja bih nešto rekao o kronologiji toga, ja sam se nakon toga, radilo se, ali stvarno, nikakva isprika, radilo se oko nekog izlaska na ispit, da li su zadovoljeni ishodi učenja ili ne i tu je nastao neki problem. Ja ću vam poslije reć što mislim da je bio moj problem.
I reagirao sam neprimjereno.
Ja sam se dva dana iza, jer sljedeći dan nešto je bilo, neki praznik, sam se ispričao, kolegama i kolegicama, kolegice su bile sad govorim, tu koji su bili, ispričao sam se, povukao sam se, rekao sam (nečujno) i povukao sam za to nekakve konzekvence. Dakle, penaliziran sam. Kažnjen sam. I opomenom, a i finacijski.
U svo ovo vrijeme.
Prema tome, četiri i pol godine traje penalizacija.
Kod nekih ponovljenih prijava ponavljali su se upravo prijave iz tog kruga.
Ja sam naravno i za etičko i za neke druge, za neka druga tijela vidio te prijave.
Ispričavam se što ću to reći, ispričavam se, ali tamo je bilo jako puno neistina.
Ja sam u tom trenutku bio suspendiran, nije mi bilo lako, nisam bio ni - kako bih vam rekao - u punoj mentalnoj i zdravstvenoj kondiciji i čak na sva, na sve mjere, i na sva mišljenja, nisam ni mogao i bio sam u odustajanju istjerivat neku pravdu i govorit što je do kraja istina... Nevažno je , jer mislim da sam svjestan da sam napravio određen broj grešaka.
To inače možete, ja ne volim priče po kuloarima, nastava je otvorena, svak na nastavu može doć, možemo razgovarat kako vodim nastavu ili ne vodim i kada sam primjeren ili neprimjeren, na kraju ja mislim da potičem čitav svoj život studente da prvo, da se kritički odnose i prema mom načinu i prema sadržaju koji govorim jer ne prenosimo istine nego metode i ja još jednom kažem da mi je zbog onog što je snimka, što je bila poticaj, što je bio neki trigger, žao mi je da se to nakon pet godina, nakon moje pune penalizacije, nakon ne tako jednostavnog razdoblja u životu koje sam prošao, opet s druge strane poštujem, pa je ona bila neki trigger da se počne raspravljat o ovim stvarima o kojim nisam - zbog toga jer je ova druga točka dnevnog reda - i oko ovog o čemu se dosad rapravljalo, imao bih sa svojim iskustvom jako puno toga reći. Mislim da se oko toga otvorila dobra rasprava, nevažna je (nečujno).
Dakle, ispričavam se i jako mi je žao.
Jedino, što nemojte shvatit kao moju nekakvu, i vama kolegice Jeličić, da je to, dakle, dali ste mi uvod da, došao sam tu da se javim i oprostite, i neću dužit i nisam onako, tako tečan i konzekventan kao što bi trebao biti na nastavi, teško mi je, jer ovo je nelagoda, ali mislim da sam neki proces prošao.
Ja sam u tom trenutku, samo u tom trenutku govorim, ne ekskulpiram se, ponavljam, ja sam u tom trenutku ja mislim da je bila greška što se sve to događa iza ponoći... mislim da je greška, organizacije rada na Akademiji... ja sam bio u iznimnom emotivnom i zdravstvenom stanju, iznimno teškom - to mislim reć. Da, ja nisam otišao na bolovanje. Da. Jedna od problema studija kazališne režije je kadrovi koje mi tražimo. Sistemi. Ja sam sad, kolega je bio u upravi, ja sam bio asistent, nakon primjedbi ako se sjećate (nečujno) Frljić, Kurspahić i ovo, ja sam radio od kad sam bio student (nečujno) o nekakvoj svojoj povezanosti i interesima, isto tako osobno, kao Ozren Prohić osobno bih volio da se i ovdje ne radi o nekim interesima koji su izvanakademski, nego da ovo upravo i ovaj slučaj bude poticaj da o nečem normalno razgovaramo.
Htio sam samo to reć. Ova snimka mislim daje strašna, ispričao sam se, ja ne tražim da me ni jedna okolnost opravdava, bilo mi je izuzetno teško, poštovao sam, bez ikakvih odvjetnika, lažnih zaštita... Poštovao sam sve ono što su akademska tijela i studenti tražili... nisam svaki put mislio da je pravedno, nisam svaki put mislio da je prema meni točno, ali sam mislio da tako treba sad kad sam član ove zajednice (nečujno)
Mislim da to, mislim da sam dosta promijenio svoje pedagoške prakse, pa i sam način rada u kazalištu, što se može pokazat. Meni je žao što sam u nekom trenutku kad sam imao i zdravstvenih problema i bio u nekim stanjima jednostavno da nisam otišao na bolovanje. Ja se svima ispričavam, mlađim kolegama i kolegicama, samo to hoću reć. Ja sam za sve otvoren, mislim da su edukacije beskrajno potrebne, (nečujno) i to dao bih ja, ali nisam ja, groteskno je da danas ja govorim o tome, to bi baš bilo groteskno i neprimjereno, ali o budućnosti mogu reć...
Htio sam vam to reć, znam da je neprimjereno, ne mogu se ekskulpirat od toga, ali s druge strane mislim da je, mislim da je moja penalizacija ipak dugo trajala pa je i iznjela neke promjene. Možete provjerit, volio bih da netko pita, i studente, sad su neki zreli koji su samnom radili... Ne, ne, nije to... ja sam čuo, ja to ne znam, ali bilo je i kad je bila ta snimka, pa bila su neka, ja sam čuo i za neka pisma, ne podrške, nego nekih, ima čak i u mom radu, neće vjerovati, nekih dobrih elemenata.
Isto tako je bilo kad je bila suspenzija, to sam ja čuo, ja to ništa ne znam.
Evo to sam htio reć... Naravno, hvala vam, govorim ovako sasvim elementarne neke stvari, ali to je, da, da mislim da treba promijenit, da već sam s dekanicom pričao, da mora se promijeniti sustav, načini pedagoškog rada, pristupa, da slažem se. Ja sam i radio na osobnoj razini, to vam samo govorim i poslušao sam savjete i poštujem i sve što mi kolege na nastavi i kolege nastavnici vele. Nadam se da sam bio dijelom jasan, oprostite ako je nešto nesuvislo, ali otvoren sam iza pitanja, ali evo to sam i ljudski i profesionalno i pedagoški htio reć."
/nastavit će se/