Sudeći po medijskim odjecima, zapravo se dogodilo ovo:
Nekim drčnim studenticama na zagrebačkoj ADU dosadilo je da profesor viče na njih, a da stvarno viče gadosti čuli su zahvaljujući Provjerenom svi, i sad rečene studentice traže da se tom profesoru zabrani rad na faksu.
Dekanu su, nažalost, ruke vezane, ali radni je kolektiv složan i uz Božju pomoć i onu Rektorata to će se već nekako riješiti, pa makar spornom profesoru opet bilo zabranjeno raditi, ali uz punu plaću, kao što je to bio i prethodne dvije godine.
Sredit će se to, dobro je da se mladi bore za sebe, ne treba naravno pretjerivati, a i činjenica je da u toj njihovoj struci ima svega, pa i nije za čuditi se.
To je nekako sentiment, zar ne?
Zato valjda i profesionalci koji su davno otišli s te škole zadnjih dana upadljivo – šute.
Istina je, naravno, nešto posve drugo.
Čudnovati slučaj Ozrena Prohića samo je jako plastična priča o kulturi nasilja koju na ovim prostorima pomno, i baštinski i inovativno njegujemo.
ADU tu nije nikakav izuzetak.
Vaša škola nije bolja od moje škole.
Jer je sustav isti u svima.
Dapače, ako se i kad, kao na ADU i pojavi želja za obračun s tim problemom, sustav se pobrine da skonča na mukama u raljama birokracije. Čemu na ovim stranicama svjedočimo više od 20 godina.
Saga duga dva desetljeća
Tijekom tog razdoblja Ozren Prohić jednom je osuđen za zlouporabu položaja i ovlasti, drugi sličan postupak je u tijeku, a za treći je bivše Kazališno vijeće HNK u Varaždinu podnijelo kaznenu prijavu. Prohić je, međutim, jednakim žarom zlorabio položaj i kao predavač na ADU, tvrde već dvadeset godina studenti i studentice, koje je zlostavljao pa i napastovao.
Prvu pritužbu na njegov račun objavili smo još 2004. godine, a podnio ju je trojac danas naših najcjenjenijih redatelja srednje generacije: Božić, Frljić, Kurspahić. Tvrdili su da “anything goes”, da nastavnici ne održavaju nastavu, da se ophode sa studentima na neprihvatljiv način te da je nastavni proces u tim okolnostima nemoguć.
13 godina, par procesa iz sfere gospodarskog kriminala i cijelu paletu studentskih žalbi kasnije,
ljeta gospodnjeg 2017. nekima od studenata barem je tehnologija išla na ruku i uspjeli su zvučno snimiti jedan Prohićev ispad ozbiljne patologije.
Bilo bi, kažete, za očekivati da će opetovane pritužbe da ne dolazi na nastavu ili dolazi intoksiciran, da se ophodi sa studentima na neprihvatljiv način te da je nastavni proces u tim okolnostima nemoguć, dakle da će to sve zajedno ipak biti previše i da će ADU konačno reći – van!
Ali ne.
Akademija je uz puno birokracije nastavila držati oči širom zatvorene, dapače, zataškala je činjenicu da je nekima od najgorih Prohićevih ispada bio nazočan njegov izravno nadređeni (!) koji po tom pitanju nikad nije poduzeo apsolutno ništa. Niti je za to ikad odgovarao.
“Anything goes” bio je modus operandi sve dok na valu kampanje #NisamTražila ADU nije zaprimila i niz pritužbi za Prohićevo seksualno uznemiravanje, a čije su žrtve naivno su pomislile da je došao trenutak da o njemu (i drugima) konačno progovore. Dapače neke od njih prijavile su Prohićeva napastovanja koja su se zbila nakon 2017. pa će ih uprave ADU nositi na savjesti.
Ako je nađu, naravno.
To je već bilo neugodno za gledati iako zgodno za pozirati, pa je Prohić suspendiran, u prijevodu: poslan na dvogodišnji plaćeni godišnji odmor s kojeg se odlukom dekana nonšalantno vratio na posao u trenutku kad je njegova posljednja žrtva na ADU – diplomirala.
E to je konačno bila kap koja je prelila čašu, ali ne ni dekanu ni rektoru nego - studenticama. I to ne Prohićevim već drugih odsjeka.
One su odlučile objaviti onu snimku iz 2017. godine, naivno vjerujući da će to riješiti problem.
Ali nije.
Dekan Davor Švaić nakon punih šest godina od incidenta sa snimke tek treba smisliti što će.
A u međuvremenu – laže, što će ovaj i serija idućih tekstova dokazati.
Jer suprotno njegovim izričitim navodima da ‘sličnih prijava nema od 2021.’, one ne samo da postoje, nego se najmanje jedna od njih odnosi na Prohićevo kršenje mjera suspenzije i to u lipnju ove godine kad je opet radio sa studentima i to opet u nazočnosti svog izravno nadređenog, predstojnika Odsjeka režije Tomislava Pavkovića.
Konačno, ni aktualni dekan, ni rektor, ni resorni ministar, nitko ali baš nitko od odgovornih nakon svih ovih godina nije našao za shodno ispričati se žrtvama, ali ni priznati da sustav ni najmanje ne funkcionira i da je za to netko odgovoran. Pače. Više njih.
Ovo je priča o tome.
Karika koja nedostaje
Bio je ponedjeljak 30. listopada 2017., i ako je vjerovati mrežnim arhivima vremenskih prognoza, oko 22:30 bilo je prilično hladno i oblačno, jedva šest stupnjeva.
Studentica NN (podaci poznati redakciji) započinjala je generalnu probu svog diplomskog režijskog ispita na ADU, kojem su uz izvođače, autorski i produkcijski tim, nazočili još i mentor Ozren Prohić i njemu izravno nadređeni predstojnik Odsjeka za kazališnu režiju i radiofoniju, Tomislav Pavković. Ukupno 14 ljudi.
“…započeo je progon (od kojega su, ponovit ću, oni vidjeli 80% i ranije te se neke stvari uopće nisu postavljale kao problem). Tijekom progona profesor Prohić, vidno uzrujani, pretpostavljam, u alkoholiziranom stanju, od samog početka evidentno nezadovoljan (iako za tu probu smatram da je bila daleko kvalitetnija od one koju su gledali prošli put), na punom je tonu dobacivao komentare na račun ispita (Sramota, ovo je sramota i za tebe i za mene - i tome slično te opetovano, a upućeno profesoru Pavkoviću koji se tijekom cijelog tog i narednog događanja nije uplitao, odnosno nije ništa govorio niti pokušao intervenirati) čime je kontinuirano dekoncentrirao glumce, koji su se, usprkos situaciji, u progonu, do pred sam kraj, izrazito dobro držali.”
Uslijedilo je gotovo pola sata Prohićevog urlanja, vrijeđanja i zlostavljanja dio kojeg, ako već niste ili baš želite opet, poslušati možete ovdje:
Ponovimo još jednom, jer promaklo je čak dvjema osobama na mjestu dekana ADU, cijelom jednom Etičkom povjerenstvu, pravnicima na ADU i Sveučilištu, kao i onim vanjskim koji su u međuvremenu angažirani, a bome i onom malom broju novinara koji su se dosad bavili ovim slučajem:
Ispadu s gore navedene snimke nazočio je osobno čovjek koji je u liniji zapovijedanja na ADU izravno nadređen Ozrenu Prohiću. Predstojnik Odsjeka režije, Tomislav Pavković.
On ne samo da Prohića nije pokušao zaustaviti i tako zaštiti studente, ugled škole, pa u krajnju ruku i samog evidentno pijanog Prohića, već cijeli incident nije našao shodnim prijaviti ni tadašnjoj dekanici ni bilo kojoj drugoj instanci, pa tako ni ondašnjem prodekanu, a današnjem dekanu Davoru Švaiću.
Dapače, kad je studentica pisanim putem podnijela gore citiranu pritužbu uz potpise 10 studenata nazočnih spornom događaju, dekanica Franka Perković predstojnika Pavkovića nije ni pitala ‘za zdravlje’, što nam je jučer i osobno potvrdila.
Ni njemu ni Prohiću nije izrekla nikakve stegovne mjere, pače nije se uopće bavila činjenicom da je predstojnik odsjeka ovakav eksces našao shodnim prešutjeti. Uostalom, ni tad ni do dana današnjeg, događaji te večeri nisu na ADU tretirani kao povrede obaveza iz radnog odnosa vrijedne disciplinskih mjera.
Ne.
Inovativnom upravljačkom alkemijom slučaj je delegiran Etičkom povjerenstvu, a potom manje ili više uvijenim prijetnjama Studentici NN da neće nikad diplomirati, skinut s dnevnog reda bez pravorijeka, samo dva dana kasnije.
/nastavit će se/