- Kultura institucionalnog nasilja
- U se, na se i podase: mandati važniji od studenata
- Prohićeva obrana i besramni dani
- "Ne hodaj k’o da ti je među nogama zaostao kurac od jučer navečer"
- Kriv je, ali ga vraćamo na posao
- Švaićeve ‘male kućne čarolije’
***
Kako smo dosad ustanovili, dekan ADU Davor Švaić bio je spreman na svašta kako bi zaštitio Ozrena Prohića.
Doveo je u zabludu i nastavnike i studente i javnost, tvrdnjom o Prohićevoj ‘suspenziji’, a zapravo ga je poslao na plaćeni odmor. Kad je 14.1. ove godine u Rijeci konačno počelo suđenje za zlouporabu položaja i ina (ne)djela u HNK Rijeka, Prohić je sudu izjavio da mu plaća na ADU iznosi 11.500 kn. Iz toga proizlazi da je tijekom dvije godine ‘suspenzije’, odnosno nerada u matičnoj ustanovi uprihodio cca 276.000 kn ili preko 36.000 € za – nerad.
Suprotno zaključcima Povjerenstva za provođenje unutarnje istrage, Švaić je inzistirao na povratku Prohića na posao, zbog čega je cijelo povjerenstvo dalo neopozive ostavke. Tvrdio je da su mu ‘ruke vezane’, što će naknadno demantirati DORH, a djelomično dovesti u pitanje i sam rektor i prorektorica Musa.
Dapače, Švaić je optužio studentice koje su organizirale prosvjed da su “neovlaštenim puštanjem snimke u javnost nanijeli štetu ugledu studenata, nastavnika, nenastavnog osoblja i same ADU”, te tvrdio da su postojale “druge metode” iako on sam niti jednu od njih nije iskoristio.
Konačno – na vrlo manipulativnoj sjednici Akademijskog vijeća dan kasnije, ustanovit će kako su mu ruke ipak ‘razvezane’ i obećati pronaći način da Prohića ne vrati na posao.
Logično je, stoga, zapitati se – zašto?
Zašto bi se itko toliko izložio zbog čovjeka u čije se neprikladno ponašanje uvjerila gotovo kompletna javnost i koji je – to je sad više nego jasno – besramno lagao samoj ADU, odnosno njezinom Etičkom povjerenstvu?
Zašto bi Švaić zatvarao oči nakon svih ovih godina, kad je u mandatima Franke Perković bio prodekan i malo je vjerojatno da nije bio upoznat ni sa čim sve do 2021.?
Zašto?
Jednoznačan odgovor nemamo, a pitanje je i hoće li ga ikad biti moguće utvrditi.
No, postoje neke okolnosti u strelovitom Švaićevu usponu - od javnosti posve nepoznatog montažera do jednog od najmoćnijih ljudi domaće audio-vizualne zajednice - koje u pokušajima razumijevanja ovog slučaja svakako treba spomenuti.
Krv nije voda
Davor Švaić studij montaže na ADU upisao je 1996., a diplomirao 2003.
Gotovo odmah po diplomi počet će surađivati na ADU, a to će već 2005. biti formalizirano statusom vanjskog suradnika, da bi iduće 2006. bio tamo zaposlen kao asistent. 2011. napredovat će u zvanje docenta, te od 2012. do 2016. biti prodekan za nastavu i studente filmskih i TV studija ADU.
Uz rad na ADU, Švaić će se pretežno baviti režijom reklamnih spotova, te do 2016. neće imati nikakvih značajnijih iskustava u umjetničkim prosudbenim tijelima ili međunarodnim stručnim asocijacijama i tijelima. Dapače, sve do 2019. godine, Švaić uopće neće biti član strukovnog udruženja u Hrvatskoj.
Stoga će njegovo imenovanje za hrvatskog predstavnika u Eurimagesu te 2016. godine u stručnoj javnosti odjeknuti kao bomba.
Naime, 13. lipnja 2016., dakle samo tri dana prije no što Sabor Vladi Tima Oreškovića uskrati povjerenje, tadašnji ministar kulture Zlatko Hasanbegović smijenit će hrvatsku predstavnicu u središnjem europskom filmskom fondu Eurimages, danas nažalost pokojnu Sanju Ravlić.
Vrsna stručnjakinja u audiovizualnom sektoru, članica tima koji je osnovao HAVC, bivša urednica u Dramaskom programu HTV-a, ali i producentica u Svjetskoj službi BBC-ja, diplomantica Filozofskog fakulteta i britanske Nacionalnoj filmskoj i TV školi (NFTS), te članica Europske filmske akademije, na dužnosti nacionalne predstavnice u Eurimagesu bila je od 2009. godine, a u tom je razdoblju Hrvatska po učinku povlačenja sredstava nalazi se među tri ili četiri najuspješnije članice.
Hasanbegović je Ravlić smijenio mailom, kako smo već rekli 13. lipnja 2016., a da ni ona ni domaća filmska zajednica nikad nisu dobili objašnjenje – zašto.
Stoga su Hrvatska udruga producenata i Društvo hrvatskih filmskih redatelja 16. lipnja uputili ministru kulture ogorčeno pismo u kojem ističu da su za naglu smjenu doznali “post festum, kroz neformalne glasove iz Strasbourga”.
“Teško je dokučiti zbog čega je ministar smjenjuje, a još teže zašto pri tome izbjegava najavljenu komunikaciju sa strukom”, pisali su tad, a u medijima će malo zatim biti zabilježena crtica o prvom sastanku Hasanbegovića s dvoje visokih predstavnika filmske industrije. Na njemu je, tvrdi se ministar, “hladan kao špricer, pitao ‘Što će nam taj Eurimages?’, ostavivši sugovornike u detonirajućem šoku.”
“Follow the money”
Hasanbegović možda nije znao čemu služi Eurimages, ali je znao koga u njemu želi, pa se već početkom srpnja 2016. u medijima pojavila informacija kako je njegov favorit za tu dužnost ni manje ni više nego Davor Švaić, a što je i on sam s nekoliko verzija priče potvrdio.
Švaić će tako prvo reći da je funkciju u Eurimagesu prihvatio nakon što je dobio informaciju “da je mjesto hrvatskog predstavnika upražnjeno istekom mandata kolegice Ravlić”.
“Kako sam dobio i informaciju da za mjesto konkurira više kandidata, namjera i cilj prije svega su mi bili uspostaviti kontinuitet rada i rezultata”, objasnio je Švaić, naglašavajući da žali zbog “nekorektnog prekida suradnje gospođi Ravlić”. Upitan istom prigodom je li svjestan političke instrumentalizacije njegove nove funkcije, istaknuo je da “nikada nije bio, niti jest, dio neke političke stranke ili opcije”.
Do zaključenja ovog teksta nismo uspjeli saznati kad je Švaić točno imenovan u Eurimages, no ako se to dogodilo nakon 30. srpnja 2016. bilo je – protuzakonito, jer je od toga dana Vlada Tima Oreškovića bila u tehničkom mandatu, zbog čega je Hasanbegović već izgubio sudski postupak u jednom drugom slučaju.
U svakom slučaju, nakon što ga bratić Ozrena Prohića, Zlatko Hasanbegović imenuje u Eurimages, Švaićeva karijera doživjet će strelovit uzlet. Već u listopadu iste godine bit će imenovan prodekanom za međunarodnu suradnju na ADU, a iduće godine izabran u zvanje izvanrednog profesora. Njegova pozicija u Eurimagesu neće biti ugrožena ni dolaskom Nine Obuljen na mjesto ministrice, dapače, ona će tamo zadržati do današnjih dana: u mandatu do 2022., a odonda kao zamjenika aktualne predstavnice Maje Vukić.
Ni to nije sve. 2019. godine, nakon što se Švaić konačno učlani u Hrvatsko društvo filmskih djelatnika Obuljen će ga imenovati u Upravni odbor HAVC-a, u kojem je će ostati do danas, doduše napredujući u međuvremenu i na poziciju predsjednika tog važnog tijela.
Sve te nove funkcije donijet će Švaiću i nemalu materijalnu dobit. Prema podacima iz jednog upita HAVC-u, Švaić je samo kao član UO 2019. uprihodio 53.300 kn, dok na pitanja o naknadi za ostale godine mandata, kao i onu u Eurimagesu još uvijek nismo dobili odgovor.
No, posve je jasno da je riječ o značajnim iznosima, ali i priličnoj moći, koja će sigurno pomoći da u listopadu 2021. Švaić konačno preuzme i poziciju dekana ADU.
U toj će funkciji tijekom prošlotjedne sjednice Akademijskog vijeća, Švaić satima biti u misiji još jednog “spašavanje vojnika Prohića”, sve dok se nazočnima potresnim opisom vlastitog iskustva ne obrati jedna od zlostavljanih studentica. Švaić će na to zavapiti:
“Kolegice, ja bih sad najradije ubio i sebe i Akademiju!”
Tome usprkos, Švaićevu odluku o Prohićevoj sudbini i studenti i nastavnici i javnost – i dalje čekaju.
/nastavit će se/