HNK u Varaždinu moralo je honorarno angažirati Ivu Hraste Sočo, posebnu savjetnicu ministrice kulture i medija, i HDZ-ovu kandidatkinju za dogradonačelnicu Zagreba, kako ne bi izgubilo status nacionalnog teatra.
To izrijekom tvrdi Jasna Jakovljević, intendantica varaždinskog HNK u svom očitovanju na nedavno provedeni nalaz interne gradske revizije poslovanja, koji je zbog golemog niza uočenih nepravilnosti Kazališno vijeće predalo DORH-u.
naslovnica izvješćaIzvješće revizora je opsežno i s očitovanjem Jasne Jakovljević ima 92 stranice, a sažeto je ovako:
"Mišljenje revizije je, da opisano postupanje dovodi u pitanje zakonitost cjelokupnog poslovanja i ostvarenja poslovnih ciljeva ustanove... ujedno otvara i niz pitanja o zakonitosti i ispravnosti postupaka kod obavljanja dužnosti odgovorne osobe/intendantice, odnosno otvara pitanje eventualnog prekoračenja njezinih ovlasti, otvara pitanje pogodovanja zbog omogućivanja korištenja određenih privilegija i koristi pojedinim vanjskim suradnicima i nekim zaposlenicima HNK-a, te u konačnici otvara pitanje nastanka možebitne štete za ustanovu budući da je revizija mišljenja, da su se određene isplate/rashodi temeljile/li na nevjerodostojnoj dokumentaciji koja nije u potpunosti i istinito odražavala poslovne događaje na temelju kojih je nastala."
Problematični ugovori savjetnika intendantice, Prohića i Hraste Sočo
Ovo je već druga uzastopna revizija koja u kazalištu otkriva gotovo identične probleme. Onu prvu, 2018. godine naručila je bivša gradska vlast te je umjesto da po njoj postupi, spremila u ladicu, tvrde zastupnici u aktualnog Gradskom vijeću. Stoga su revizori ovaj put analizirali poslovanje u 2019. i 2020. godini, te među inim otkrili da je kazalište u tom razdoblju sklopilo 33 ugovora o djelu, od kojih su najizdašniji i najproblematičniji upravo ugovori savjetnice Hraste Sočo, te drugog (!) savjetnika intendantice, Ozrena Prohića.
Revizija je ustanovila da su njihovi savjetnički ugovori bili sklopljeni na štetu kazališta jer nisu predviđali nikakvo vrednovanje eventualno postignutog, a pri tome su zapravo prikrivali radni odnos.
ugovoriOzren Prohić takvim je savjetničkim ugovorima u varaždinskom HNK bio angažiran posljednjih sedam godina, a samo u prošle dvije od toga je uprihodio 79,058.71 kn. Uz to je, kao umjetnički savjetnik sam sebi dodjeljivao i režije u istom kazalištu, od kojih je u te iste dvije godine zaradio dodatnih 86,114.51 kn.
Iva Hraste Sočo je pak u varaždinskom kazalištu bila angažirana ugovorom o djelu od 1.11.2019. do 31.12.2020. i to na poslovima umjetničkog savjetovanja i kreativne produkcije glazbeno-scenskog i koncertnog programa. Za taj angažman primala je po 3,000,00 kn mjesečno, da bi joj aneksom ugovora honorar u drugoj polovici 2020. godine bio smanjen na simboličnu 1 kunu, pa je ukupna svota koju je Hraste Sočo zaradila u Varaždinu dosegla 34.666.93 kn.
No, u njezinu slučaju je od samog honorara daleko zanimljivije obrazloženje zašto je angažirana.
"Iva Hraste Sočo je, temeljem navedenog Ugovora, izradila ekspertizu 'Komorna opera kao dio ustrojstvene jedinice za glazbeno-plesnu umjetnost HNK u Varaždinu' koja je HNK u Varaždinu bila potrebna kako bi se održao nacionalni status koji kazalište posjeduje.", piše intendantica Jakovljević u svom očitovanju revizoru.
Hraste Sočo je, naime, posebna savjetnica ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek i, ako je vjerovati medijskim nagađanjima, njezina kandidatkinja za novu intendanticu HNK u Zagrebu na natječaju koji je upravo u tijeku. Hraste Sočo je bila i HDZ-ova kandidatkinja za dogradonačelnicu Zagreba na nedavnim lokalnim izborima, a uz to je i pročelnica Odsjeka produkcije na ADU, što je postala (i) zahvaljujući svom varaždinskom iskustvu.
Otkazana predstava
Valja podsjetiti kako se za varaždinske dane Hraste Sočo veže još jedan skandal, onaj s naprasno otkazanom praizvedbom predstave Hrvatski škrtac u koprodukciji HNK Varaždin i Zorin doma, a u čijem je čudnovatom produkcijskom procesu ključna bila upravo - Hraste Sočo.
Kako su posvjedočili zaposlenici HNK Varaždin, do koprodukcije o kojoj ni slova nije bilo u godišnjem financijskom i programskom planu kazališta, došlo je nakon što je upravo Hraste Sočo, tad već posebna savjetnica ministrice, kazalištu mailom poslala tekst za predstavu, a čiji je autor u kazališnim krugovima bio posve nepoznat, ali u političkim i financijskim ozloglašeni - Ante Gugo. Kad su se upravo zbog autora teksta mediji počeli raspitivati o produkciji predstava je naprasno otkazana samo tjedan dana prije premijere, a kao službeno objašnjenje javnosti je ponuđena posve nesuvisla tvrdnja da se glumcima, nakon više od mjesec dana proba, tekst više nije sviđao.
Istovremeno, Jasna Jakovljević tvrdi kako je morala angažirati Hraste Sočo da napiše ekspertizu o komornoj operi jer bi varaždinski HNK bez tog dokumenta mogao ostati bez statusa nacionalnog kazališta. No, takvo što ne propisuje niti jedan, zakon, propis ili pravilnik. Dapače, kako se u tijeku procesa 'promaknuća' HNK Varaždin u kazalište s nacionalnim statusom ustanovilo - Hrvatska uopće nema kriterije po kojima neko kazalište može, mora ili ne smije dobiti nacionalni status.
Što su nacionalni teatri?
Do 2013. godine Hrvatska je imala 4 kazališta s nacionalnim statusom: HNK u Zagrebu (čiji su osnivači u omjerima 51:49 Republika Hrvatska i Grad Zagreb), HNK Osijek (čiji su osnivači Grad i županija), HNK Rijeka (osnivač je Grad Rijeka) i HNK Split (osnivač je Grad Split).
Laskava titula 'nacionalnog' rečenim kazalištima donosi u pravilu nekoliko stotina tisuća kuna subvencije Ministarstva kulture za program, što je u pravilu kap u moru njihovih troškova ili u najboljem slučaju 10% svih sredstava za realizaciju programa. Zauzvrat se, prema važećem Zakonu o kazalištima, osnivači tih istih kazališta odriču prava da zapravo biraju čelne ljude tih istih institucija, jer intendante nacionalnih teatara mora potvrditi ministar odnosno ministrica kulture.
Kako je HNK u Varaždinu postalo nacionalni teatar?
HNK u Varaždinu dobilo je status nacionalnog teatra u mandatu Andree Zlatar Violić, ministrice iz kvote HNS-a koji je u to vrijeme vladao i gradom Varaždinom i Varaždinskom županijom.
Postupak promicanja kazališta u ono s nacionalnim statusom nije predviđen ni definiran zakonom, no u Varaždinu se svejedno zbio i to slijedom inicijative koju je ministrici uputio Grad, odnosno njegov gradonačelnik, Gordan Habuš (HNS) u svibnju 2013. godine. Već u rujnu ministrica je zahtjev svog stranačkog kolege pretočila u odgovarajuće izmjene zakona i poslala nadležnom saborskom Odboru.
Njih je mimo ikakve ozbiljne javne rasprave, jasnih kriterija, ekonomske, kulturno-političke ili organizacijske logike Sabor i izglasao, pa smo postali europska zemlja s najvećim brojem nacionalnih teatara per capita uz jedan od najmanjih budžeta za kulturu.
Financiranje mimo propisa
No, iako ne postoji zakonom propisana procedura za stjecanje statusa nacionalnog kazališta, postoji pravilnik o njihovu financiranju: Pravilnik o kriterijima i standardima za osiguravanje sredstva za nacionalna kazališta. On se, kako smo već detaljno pisali ovdje, nije mijenjao još od 2008. godine, pa u njemu varaždinskog HNK - nema.
Ukratko, to kazalište ima nacionalni status temeljem članka 20. Zakona o kazalištima, ali ne i pravo na financiranje u skladu sa statusom, ili barem ne slijedom propisanog Pravilnika. Stoga, ako postoji bilo kakva bojazan za status varaždinskog teatra, ona bi eventualno mogla biti rezultat zastarjelosti rečenog Pravilnika, a nikako ne izostanka ekspertize o osnivanju komorne opere, jer takve obaveze nigdje, ali baš ni u jednom propisu nema.
O čemu onda govori Jasna Jakovljević kad internoj reviziji tvrdi kako je morala angažirati posebnu savjetnicu ministrice kulture Ivu Hraste Sočo, da bi kazalište zadržalo status koji je njegov osnivač sam tražio?
Kazalište mora servisirati politiku?
Nalaz revizije u više navrata apostrofira činjenicu da je kazalište organiziralo programe koji nisu bili ni u najboljem interesu kazališta, niti njegova osnivača Grada Varaždina, a među takvima su Svečani bal Varaždinske Županije i Humanitarni koncert HDZ-ove Zajednice žena 'Katarina Zrinski'. Revizija tvrdi da su rečena događanja organizirana na štetu kuće i osnivača, bez nužne suglasnosti Grada Varaždina, kao i da su prihodi tih događaja fiktivno prikazivani.
Na taj niz servisnih usluga politici nastavlja se i objašnjenje Jasne Jakovljević o razlozima zbog kojih je angažirala Ivu Hraste Sočo.
Sporni ugovori o djelu
Statutom HNK u Varaždinu predviđeno je da uz intendanticu, kućom rukovode još i poslovni ravnatelj te dva umjetnička voditelja: za dramsku umjetnost, i glazbeno plesnu umjetnost. Niti jedna od tri spomenute pozicije nije popunjena od 2013. godine, odnosno od trenutka kad je HNK u Varaždinu dobilo status nacionalnog teatra. A kako je razvidno iz najnovijeg nalaza gradske revizije, poslove umjetničkih ravnatelja de facto su obavljali Ozren Prohić i Iva Hraste Sočo, i to slijedom ugovora o djelu, čime je - među inim - oštećen i državni proračun.
To je tek jedan u nizu problematičnih aspekata poslovanja HNK u Varaždinu što ga je otkrila interna gradska revizija, u čije je izvješće na čak 92 stranice izvješća nastalo na zahtjev aktualnog gradonačelnika Bosilja (SDP), i čije ćemo glavne nalaze nastaviti analizirati idućih dana.
Već druga uzastopna gradska revizija otkriva "pravni nered"
Podsjetimo, nakon recentnih lokalnih izbora nova gradska vlast, koalicija SDP-a i nezavisne liste Budimo grad, imenovala je nove članove u Kazališno vijeće HNK u Varaždinu, na čelu s bivšim dugogodišnjim intendantom te kuće, Marjanom Varjačićem, a oni su odmah prionuli nadzoru poslovanja.
Nakon tek tri održane sjednice Kazališno je vijeće ustanovilo svu silu nepravilnosti u kući, stanje nazvalo "pravnim neredom", te ustvrdilo kako su se stekli uvjeti za razrješenje intendantice. Uz to, Vijeće je zatražilo i žurni raskid ugovora s Ozrenom Prohićem koji je gotovo sedam godina bio angažiran na poslovima savjetnika intendantice, ocjenjujući njegov ugovor simuliranim. Prohiću se, dodajmo i to, upravo sudi zbog sličnog slučaja u HNK Rijeka.
Zahtjev za raskid ugovora s Prohićem, kao i drugi potezi Kazališnog vijeća izazvali su oprečne reakcije kako u Gradskom vijeću, tako i u samom kazalištu. Otkrilo se da su nalazi vijeća gotovo istovjetni nalazima interne gradske revizije za 2018. godinu, a koju je prethodna gradska vlast (HSLS) odlučila pospremiti u ladicu. Potom je dio zaposlenika kazališta na konferenciji za medije doveo u pitanje kompetencije i namjere Kazališnog vijeća, a gradonačelnik naručio još jednu internu reviziju poslovanja varaždinskog HNK.
Kad je, međutim, i ta revizija bila obavljena, gradonačelnik ju je - na opće čuđenje - odlučio sakriti od javnosti, sve dok se ne dovrši upravni nadzor Ministarstva kulture nad radom varaždinskog teatra, a koji je na gradonačelnikov zahtjev upravo u tijeku.
Je li razlog takvom potezu bila svojevrsna prijetnja koju je u svom očitovanju na nalaz revizije iznijela intendantica Jakovljević? Postoji li doista mogućnost da HNK u Varaždinu izgubi status nacionalnog teatra?
Na potezu je DORH
Na samom koncu svog izvješća, interna revizija navodi preporuku:
"U skladu s navedenim Kazališnom vijeću se predlaže, da zatraži očitovanje od Državnog odvjetništva (DORH) o pravnom statusu, odnosno pravnoj kvalifikaciji utvrđenih nepravilnosti te da se na temelju tako dobivenog mišljenja poduzmu ili ne poduzmu određene pravne radnje i postupci."
Kazališno vijeće taj je naputak i poslušalo, prije no što su predsjednik i njegova zamjenica zbog političkih pritisaka podnijeli ostavke na dužnost.
Što će, hoće li, kad i kako DORH poduzeti tek trebamo saznati, dok u međuvremenu upravni nadzor nad kazalištem provodi i samo Ministarstvo kulture.