Mia Oremović rođena je u Slavonskoj Požegi, a potom je u Zagrebu pohađala Školu primijenjene umjetnosti i Školu dramskih umjetnosti kod Branka Gavelle, čijom je završnom predstavom i debitirala kao glumica.
Iako će ostati zapamćena prvenstveno po svojim filmskim ulogama, tijekom karijere odigrala je veliki broj kazališnih uloga, te bila članicom ansambla zagrebačkog HNK od 1945., a od 1953. i članicom dramskog kazališta Gavella, nakon čega prelazi u slobodne umjetnice.
Na filmu je debitirala ulogom udovice u filmu H-8 (1958.) Nikole Tanhofera za koju je nagrađena je glavnom glumačkom nagradom na festivalu u Puli. Od ostalih brojnih njezinih uloga na filmu izdvajaju se one u filmovima Kreše Golika, Imam dvije mame i dva tate (1968., Zlatna arena za glavnu ulogu) i nezaobilaznom Tko pjeva zlo ne misli (1970.).
Osim na filmu puno je radila i na TV i na radiju, te primila niz značajnih priznanja i nagrada, između kojih nagradu Vladimir Nazor za životno djelo na području filma te nagradu za životno djelo "Fabijan Šovagović " Udruženja hrvatskih filmskih redatelja.