Naslovnica > VIJESTI > DRAMA > Begović, Milan

Begović, Milan

Tugomir Cetinski, Xeres de la Maraja, Stanko Dušić, Malvolio, Hipolit i Ezop s Griča... redatelj, dramaturg, profesor i poželjni ženik - upoznajte sva lica poznatog autora moderne.
Share on facebook
Share on twitter

Milan Begović, autor  'Knjige Boccadoro' (1900.),  jednog od manifestnih uradaka naše moderne, libreta za operu ' Ero s onoga svijeta' (1936.), često izvođenih drama  'Bez trećega' (1933), 'Pustolov pred vratima' (1926.), 'Amerikanska jahta u splitskoj luci', 'Hrvatskog Diogeneša', romana 'Dunja u kovčegu' (1921.), 'Giga Barićeva' (1940.) te zbirke novela 'Kvartet'... Posljednji roman koji je napisao, 'Sablasti u dvorcu', objavljen je tek nakon njegove smrti , dok su mu posljednja dramska djela 'Dva prstena', 'I Lela će nositi kapelin' te neobjavljeno 'Badnje veče Katice Degrelove'. U njegovim dramama vidljivi su utjecaji europskih dramskih pisaca moderne: Ibsena, Hauptmanna, Pirandella. Manje je poznato da je Milan Begović pisao pod mnogobrojnim pseudonimima, da je imao tri supruge te da je pokopan na Mirogoju bez počasti koju je svakako zaslužio, no krenimo otpočetka...

Milan Begović rođen je 19.siječnja 1876. u Vrlici u Dalmatinskoj zagori. 1888. godine u Splitu upisuje realnu gimnaziju i  počnje se družiti s Vladimirom Nazorom s kojim ide u isti razred. 1891.godine objavljuje prvu pjesmu, 'Nad spomenikom viških junaka', i to pod pseudonimom Tugomir Cetinski. Tri godine kasnije u Zagrebu upisuje prirodoslovni studij na Filozofskome fakultetu, te piše i objavljuje prvu dramu 'Pod ciganskim čadorom'.

Radi u Splitu i Zadru kao profesor, a u Beču pohađa slavističke kolegije kod Vatroslava Jagića. 1900. godine Milan Begović se oženio Paulom Goršetić, pijanisticom i objavio 'Knjigu Boccadoro' pod pseudonimom Xeres de la Maraja.

'Knjiga Boccadoro' imitira motivsku cikličnost ranosrednjovjekovnih ljubavnih kanconijera, ljubavne je tematike, a sve pjesme događaju se oko iste ljubavne priče između Xeresa de la Maraja i markize Zoë Boccadoro. Kompoziciono zbirka prati odnos dvoje zaljuljenih od uvadranja do sklapanja braka. U trenutku objavljivanja knjiga je izazvala oprečne reakcije, jedni su ga prozivali zbog erotske kompometnte i optuživali ga za pornografiju i pomodnost, a od drugih, pogotovo 'mladih' modernističkih pjesnika, dobivao je pohvale i uživao njihove velike simpatije. Tom je zbrkom pjesama Begović postao jedan od najvažnijh predstavnika domaćeg esteticizma.

begovic 2

Godinu dana kasnije rodila mu se kći Božena, i odlazi u Italiju,  a 1902. polaže diplomski ispit iz talijanskoga jezika i u Pragu pod pseudonimom Stanko Dušić objavljuje dramu ' 'Myrrha'.  1903. postaje pravi učitelj na Visokoj realci u Splitu, a 1905. godine njegova jednočinka 'Venus victrix' premijerno je izvedena u HNK-u u Zagrebu. Iste godine dobiva sina Branka. 1906. drama 'Gospođa Walewska' izlazi u Savremeniku, i ima premijeru u HNK-u u Zagrebu. Glavni lik te drame je poljska  grofica Walewska koja se zanosi Napoleonom, tobožnjim spasiteljem njezine domovine.

Dvije godine kasnije upoznaje Alfreda baruna von Bergera, ravnatelja Deutsches Schauspielhausa i na njegov poziv odlazi sa ženom i djecom u Hamburg te volonterski radi u kazalištu dok je na plaćenom dopustu Velike realke. Treća drama koja je izvedena u zagrebačkom HNK-u je 'Stana Biučića'. Stana je vezana uz Dalmatinsku zagoru, a Branko Gavella u 'Dramaturškim fragmentima' piše da Begović u svome cjelokupnome dramskome stvaralaštvu nije uspio dostići literarnu čistoću 'Stane'.

U Beču i Hamburgu  nekoliko godina djeluje kao dramaturg i režiser, a to je vrijeme provedeno u inozemstvu vrlo bitno za Begovićevo umjetničko sazrijevanje, jer se pomno upoznaje s funkcioniranjem kazališta i njgovih mehanizama.

1910. godne u Hamburško kazalište dolazi novi ravnatelj Carl Hagemann te imenuje Milana Begovića dramaturgom, dok u domovini dobiva Demetrovu nagradu za 'Stanu'.  U Hamburgu surađuje s Hamburger Nachrichten i Narodnim Novinama.  U Zagrebu započinju problemi s cenzurom koja mu zabranjuje jednočnike 'Čičak' i 'Biskupovu sinovicu'. Dvije godine kasnije na preporuku pozatoga austrijskoga književnika Hermmana Bahra dobiva mjesto redatelja i dramaturga u Neue Winener Bühne u Beču čiji je ravnatelj tada bio Emil Geyer. Prva drama izvedena u Neue Wierner Bühne u Begovićevoj režiji bila je 'Mein Freund Teddy', komedija A. Rivoirea i L. Besnarda. Iste godine u Zagrebu mu  izlazi zbirka pjesama 'Vrelo'.  U Beču Milan Begović ostaje do 1914. kada započinje Prvi svjetski rat, a godinu dana kasnije Begović je mobiliziran u prvi bosanski bataljun u Beču, gdje na dužnosti u odjelu poštanske cenzure i gdje upoznaje svoju buduću drugu suprugu Annerl Spitzer. Begović ostaje u vojsci i podnosi zahtjev za razvod braka s Paulom. 1918. rat završava, a Milan Begović dobiva sina Brunu s Annerl, godinu dana kasnije s njima seli u Maribor te sudjeluje u prijenosu posmrtnih  ostataka Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopanskog iz Wiener Neustadta u Zagreb.

milan annerl1920.godine Milan Begović počinje živjeti u Zagrebu na adresi Jurjevska 63a i započinje raditi kao profesor na Glumačkoj školi. Iste godine piše roman autobiografskog karaktera 'Dunja u kovčegu', koji je proglašavan hrvatskim najboljim lirskim romanom. Godinu dana kasnije uz Ljubu Wiesnera započinje uređivati časopis Kritika. Pod čak tri pseudonima: Malvolio, Hipolit i Ezop s Griča objavljuje feljtone i humoreske u Obzoru i Jutarnjem listu. Piše i izdaje 'Male komedije' što je zbrirka od sedam jednočniki: 'Menuet-kaprisa', 'Venus-victrix-komedija', 'Biskupova sinovica', 'Čičak', 'Pred ispitom zrelosti', 'Cvjetna cesta'  i 'Slatka opasnost-groteska' koje su izvedene u zagrebačkom HNK-u. Begović u nazivu svojih jednočinki koristi nazive glazbenih formi za najavu žanra i njihove strukture. U 'Malim komedijama' motiv je erotski intonirana igra između muškarca i žene. Antun Gustav Matoš optužio je Begovića da je 'Menuet' iz 'Malih komedija' plagijat njegove 'Jesenske idile', no do danas nije ustanovljeno je li Begović poznavao Matoševo djelo prije nego što je napisao svoje.

1923. godine završena je sudska rastava od Paule i u proljeće se vjenčao s Annerl, HNK prazivodi 'Svadbeni let' dok se 'Male komedije' izvode u Pragu. Godinu dana kasnije boravi u Italiji i piše dramu 'Božji čovjek', prvu iz ciklusa 'Tri drame'. Osnovna tema ove drame je ispreplitanje senzualnoga doživljaja ljubavi s duhovnim. Za tu je dramu dobio Demetrovu nagradu. Sljedi drama 'Pustolov pred vratima' (1925.) tragikomedija u devet slika, a kao materijal u stvaranju te drame zasigurno mu je  poslužila Freudova psihoanalitička teorija jer se gotovo cijela drama odvija u podsvijesti mlade, na smrt bolesne djevojke Agneze. U 'Pustolovu pred vratima' smrt se pojavljuje kao vodič Agnezinog puta u nedoživljeno i priželjkivano. Iste godine izlazi i prva varijanta novele 'Kvartet'.

1926. Milan Begović navršava 50 godina, brak s Annerl je pred završtekom, Begović putuje u Italiju i upoznaje svoju treću ženu, Danicu Rabenhalt, a iste godine u Zagrebu se izvodi 'Pustolov pred vratima'. Godinu poslije imenovan je ravnateljem drame zagrebačkog HNK-a.

1928. iako je potvrđen za ravnatelja drame ipak je premješten na mjesto profesora u muškoj gimnaziji zbog dramatizacije Šenoinoga romana Diogeneš koja je izazvala veliki politički odjek s obzirom na aluziju o ubojstvu Stjepana Radića u beogradskoj Narodnoj skupštini. Iste godine vjenčao se s Danicom Rabenhalt. Piše komediju 'Amerikanska jahta u splitskoj luci' koja je postavljena u Zagrebu i Hamburgu. 1930. 'Giga Barićeva' pobjeđuje na natječaju 'Novosti' za roman u podlistku. 'Giga Barićeva i sedam prosaca' najopsežnije je Begovićevo djelo. Bavi se  mladaom udovicom Gigom koja zapravo ne zna je li udovica ili nije, nju uporno salijeće sedam prosaca koje ona s istom upornošću odbija čekajući povratak svoga muža nestaloga u ratu. Kada se on vrati optužuje ju da mu je bila nevjerna i ona ga na kraju sama ubija.

Giga je glavni lik i njegove najpoznatije drame 'Bez trećega'  (1931.) Drama se zasniva na psihološkim reakcijama Gige i Marka Barića, a tema drame je bolesna ljubomora. Marko se nakon godina izbivanja vraća kući iz Sovjetske Rusije, vrlo je ljubomoran na suprugu... ljubomoran je i na samu mogućnost da ga je ona iznevjerila. Objašnjenje naslova dolazi iz Giginog teksta: 'Ljubomora nije posljedica jednog fakta nego jedne dispozicije. Za ljubomoru između dvoje ljudi ne treba da postoji onaj treći, nego mogućnost- a ta postoji uvijek u mislima onoga koji strepi za nekoga koga voli- da bi mogao stupiti u akciju bilo tko, tko bi mogao biti onaj treći. Ljubomora je, dragi, kao i ljubav. Tu ne treba trećeg. Dvoje je dosta.'  Dramu tragično završava Giga - zbog nepravednih optužbi ubija Marka pištoljem.

1932. Milan Begović je umirovljen i sa suprugom Danicom seli se u Bisag-grad te započinje pisati libreto za operu Jakova Gotovca 'Ero s onoga svijeta'. Piše dramu 'Čovjek je slabo stvorenje' (1933.) koja je praizvedena u Brnu i komediju 'Dva prstena' (1934.) 1936. Milan Begović navršava 60 godina i boravi u Parizu povodom premijere njegove drame 'Bez trećega'  gdje prima orden Legije časti. Dvije godine kasnije piše 'Badnje veče Katice Degrelove' i u prosincu proživljava moždani udar. 1940. godine u Zagrebu objavljuje roman 'Giga Barićeva i sedam prosaca'.

begovic 1Započinje Drugi svjetski rat. Milan Begović i njegova Danica se vraćaju natrag u Zagreb, žive u stanu na Petretićevu trgu 3. Begović završava svoj posljednji roman 'Sablasti u dvorcu' koji će biti objavljen tek nakon njegove smrti, u Zagrebu mu izlaze 1943. 'Kritike i prikazi' te 'Umjetnikovi zapisi'.

Po završetku Drugoga svjetskoga rata Sud časti Društva književnika Hrvatske svrstava ga među fašiste i jugoslavenska vlast mu 1946.godine doživotno zabranjuje tiskanje i izvođenje književnih djela. Milan Begović umire od moždanog udara 13.05.1948. Pokopan je na Mirogoju bez počasti i bez nekrologa u novinama.

Milan Begović je mnogo pisao o kazališnim predstavama u Zagrebu. U svojim tekstovima bavio se redateljem Ivom Raićem i Josipom Bachom, piše o glumcima, analizira njihovu igru, zalaže se za domaću dramu... Zanimljivo je da 1928. jedan od poznatih talijanskih avangardnih redatelja Antun Gulio Bargaglia u rimskome kazalištu Teatro degli Indipendenti postavio 'Pustolova pred vratima', i da je drama bila na repertoru toga kazališta čak trinaest sezona. S tom predstavom Bargaglia je gostovao u Južnoj Americi, tako je Begović postao prvi hrvatski književnik čija je drama izvedena na tome kontinentu.

Begovićevi dramski tekstovi prisutni su na europskim pozornicama od 1930. pa do danas, a njegova su djela prevedena na mnoge strane jezike.

2003. započelo je objavljivanje Sabranih djela Milana Begovića, koja sadržavaju 25 tomova, a izdavači su Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Naklada Ljevak.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI
PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite naš dnevni Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE
NAJNOVIJE