Knjigu će predstaviti Selma Banich, izv. prof. dr. sc. Senka Božić Vrbančić, dr. sc. Ljiljana Filipović, Ana Jelušić, Tanja Vrvilo i prof. dr. sc. Andrea Zlatar Violić.
Tko i kako autorizira intenzivno ljudsko stradanje? Knjiga Nataše Govedić uspoređuje umjetnička svjedočanstva o depresiji, s glasovima filozofskoga, terapijskoga i teatrološkoga promišljanja pojmova gubitka, žalovanja, frustracije, povrede, izdaje, traume i katastrofe. Primjeri obuhvaćaju tekstove Sofokla, Shakespearea, Molièrea, Kafke, Čehova, Matoša, Becketta, Davida Fostera Wallacea, Šnajdera, Zajeca i Kane, filmove Larsa von Triera, Martina Scorsesea, Abela Ferrare, Jima Jarmuscha, Kiyoshija Sasabea, Erica Steela i dr. te predstave skupine BADco, Selme Banich, Branka Brezovca, Zlatka Pakovića, Silvije Marchig i dr. Depresivna epistema intenzivnoga ljudskoga stradanja inzistira na tome da pažljivo saslušamo i uvažimo sve njezine „nepoželjne“ afekte, zbog čega je u ovoj knjizi shvaćena i kao način spoznaje i kao osobita organizacija našega znanja o (samo)poništavanju.
Iz knjige:
„Svaka depresivna osoba ima svoju priču o tome kako je dospjela do ratnoga stanja sa samom sobom, kao i svoj dramativni konstrukt propuštenih ili poništenih odnosa, nepovjerenja, boli, izolacije, straha, iznevjerenosti, samomržnje. Čini mi se da upravo zato humanistika i umjetničke prakse mogu odigrati plodnu ulogu u otvaranju „crne kutije“ koju još nazivamo i depresijom. I kazalište je, inače, vrsta crne kutije, kao što je to i filmska dvorana. Njihovo međusobno „umetanje“, samim time i razmicanje preuskih i prerigidnih okvira zidova normalnosti i njezina ludila, u mom iskustvu može pokrenuti ne samo egzaktnost nego i „egzitnost“ (neologizam, ovdje skovan u značenju „izlazak iz okvira“).“
Bilješka o autorici:
Nataša Govedić je magistrirala i doktorirala teatrologiju, baveći se prvenstveno temama izvedbenosti subjekta. Do 2019. godine objavila je dvanaest znanstvenih knjiga iz područja teatrologije i teorije književnosti, vezanih za teorije adaptacije, Shakespearea, teorije subjektnosti, afektologiju i dramatologiju strasti. Od 1995. godine do danas javno djeluje kao kazališna, književna i filmska kritičarka, a od 2012. godine zaposlena je na Odsjeku dramaturgije Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Stalna je kazališna kritičarka Novoga lista i jedna od osnivača dvotjednika za kulturna i društvena pitanja Zarez. Od 2001. glavna je urednica feminističkoga časopisa Treća u izdanju Centra za ženske studije. Dugogodišnja je aktivistica za dječja prava, autorica dvaju romana za djecu i jedne knjige bajki. Sustavno se bavi facilitiranjem različitih javnih izvedbi, radionica i rasprava iz područja kazališnoga aktivizma i dramske pedagogije. Od 2012. godine kontinuirano surađuje s Učiteljskim fakultetom, na redovnom i doktorskom studiju dramske pedagogije.
Knjiga Nataše Govedić Veličanstveno ništa: dramaturgije depresije izlazi u sklopu Teatrološke biblioteke, u programu izdavačke djelatnosti Akademije dramske umjetnosti u suradnji s Hrvatskom sveučilišnom nakladom i pod vizualnim identitetom za koji su zaslužne dizajnerice iz kreativnog kolektiva OAZA (Roberta Bratović i Maša Poljanec), pobjednice Natječaja za oblikovanje vizualnih standarda izdavačke djelatnosti Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu / identitet biblioteke ADU, kojeg je provelo Hrvatsko dizajnersko društvo.
