U koprodukciji nezavisnih kompanija Planet Art i Teatar Rugantino jučer je u Maloj dvorani KD Lisinski premijerno izvedena predstava Za umrijet od smijeha, a u kojoj je jedan od likova i - Željka Markić. O.K. i Željka Ogresta, ali laskavije, pa to nije (eventualni) problem.
U lokalnoj adaptaciji američkog bulevarskog teksta iz 1987., upravo je Željka Markić protagonistica noćnih mora okolonostima i egzistencijom izmučenog malog čovjeka. Kojemu nije dobro. Baš mu nije dobro. I za to krivi - ljude.
Adaptaciju potpisuje Marko Torjanac, jedan od izvođača i producenata predstave, ali istovremeno i zagrebački gradski zastupnik s liste Sandre Švaljek, te - konačno - scensko utjelovljenje Željke Markić.
Partnerica mu je i koproducentica Gordana Gadžić iz Teatra Rugantino, dok režiju potpisuje Mario Kovač.
Sad znate generalije. Vratimo se problemu.
Željka Markić je lik u predstavi. Dapače, lik koji ljude progoni u noćnim morama. Izluđuje ih do te mjere da su spremni ubiti. U snu.
Razumno je očekivati da se to Željki Markić neće svidjeti.
I da će nešto poduzeti.
Pitanje je što?
U zemlji u kojoj je Velimir Bujanec tužio News Bar - sve je moguće.
Na pitanje o tome razmišljaju li o mogućim pravosudnim posljedicama predstave Marko Torjanac odgovara:
'Svaka osoba koja se bavi javnim poslom i svojim djelovanjem ulazi u javnu sferu mora biti spremna da će biti izložena javnoj kritici, komentaru i satiri svog načina razmišljanja, djelovanja i svega onoga što sama unosi u javni prostor. Kritika nečijeg javnog djelovanja je osnovna pretpostavka slobode govora i uopće civiliziranog društva. U Hrvatskoj još uvijek vlada totalitaristički mentalitet tj. strah od kritike upućene vlasti i/ili ljudima bliskima s vlasti, pa zato satira kod nas gotovo da i ne postoji. Zato kada se u Hrvatskoj pojavi kritika ili satira, što je u zapadnim demokracijama potpuno prirodan način komunikacije u javnom prostoru, ona kod nas izaziva sablazan, a oni koje se kritizira posežu za totalitarističkim metodama tj. nastoje osporiti slobodu govora sudskim putem. Još puno trebamo učiti i uopće biti hrabriji. Pogotovo umjetnici.'
Kakve god bile estetske i strukovne ocijene predstave Za umrijet od smijeha sigurno je da će one političke biti - kontroverzne.
Hoće li iznjedriti skandal, buru u čaši vode ili praktikum demokracije saznat ćemo uskoro.
