Naslovnica > VIJESTI > PLES > Jeličić: Ministarstvo još uvijek nema sluha za ‘vanjske suradnike’

Jeličić: Ministarstvo još uvijek nema sluha za ‘vanjske suradnike’

Upravo pred završne ispitne produkcije i nadolazeće prijemne ispite uspjeli smo kratko porazgovarati s predstojnicom Odsjeka plesu pri ADU u Zagrebu, doc.art. Andrejom Jeličić o protekle dvije godine studija, ostvarenim suradnjama, planovima, problemu prostora...
Share on facebook
Share on twitter

Kako smo vam već pisali, Studij plesa pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i prva visokoškolska ustanova koja obrazuje plesače i plesne pedagoge, ove godine upisuje novu generaciju studenata. No, od samih početaka situacija sa Studijem plesa nije bila idealna - em im je nedostajalo financija, em im je nedostajalo prostora. Odsjek je na koncu ‘udomljen’ u Plesnom centru Tala, no konačnog rješenja na vidiku još - nema.

O tome kako su izgledale protekle dvije godine, hoće li se uskoro riješiti problem prostora te koji su generalno planovi Studija plesa, popričali smo s pročelnicom odsjeka, doc.art. Andrejom Jeličić.

Teatar.hr: Dvije godine nakon što je pokrenut Studij plesa pri ADU, ovo ljeto upisujete drugu generaciju studenata. Kako biste ocijenili ove protekle dvije godine rada?

Andreja Jeličić: Protekle dvije godine mogu se gledati na nekoliko razina, no kad govorimo o studentima, što smo s njima postigli, mislim da stvari idu jako dobro, da kod studenata vidimo napredak, a to je kod plesača najočevidnije. Sezona je ispita i sad se tek vidi razlika između onih studenata koji su pristupili prijemnima i plesača kakvi su danas. I oni sami shvaćaju da dobivaju masu znanja što, naravno, i trebaju. Na kraju godine uvijek radimo evaluacijski sastanak i sad ćemo ga napraviti, a naravno da se uvijek nailazi na neke poteškoće, probleme, stvari koje treba zagladiti, što popraviti, ali to je najnormalnije i najuobičajenije.

Ovo je početak jednog dugotrajnog procesa. Mi sad postojimo, a to je i za Akademiju i za Sveučilište i za ministarstvo činjenica na koju se treba naučiti. Trebala nam je cijela godina da ljudi shvate da sad imamo osam odsjeka, a ne sedam. Iz te perspektive ove dvije godine su bile tek početak utemeljenja nečega što će, nadajmo se, kroz neki period vremena biti normalno.

143775

Teatar.hr: Svoja iskustva i znanje donosite s baletne akademije A. Vaganove u Sankt Peterburgu i Labanovog instituta u Londonu, ima li nešto u postojećem programu što vam nedostaje?

Andreja Jeličić: Stvar je u tome da se u visokom obrazovanju svakih pet godina radi neka revizija programa, to je praksa i to se očekuje. Mi sad cijelo vrijeme bilježimo stvari za koje vidimo da u praksi funkcioniraju drugačije nego u samoj dokumentaciji. Ono što se može, to pokušavamo odmah adaptirati. Ima nekih stvari koje će trebati značajnije promjene, to nisu stvari koje možemo ad hoc napraviti, već stvari za koje se treba tražiti dopuštenje Sveučilišta, za koje se priprema nova dokumentacija. Ja očekujem da će proći neki ciklus od pet godina u kojem će jedna generacija izaći iz sustava, a druga će skoro već izaći i tad ćemo imati puno jasniju sliku o tome što jako dobro funkcionira, a što treba mijenjati… Zato mi je teško ovog časa reći što bi još trebalo jer je premalo vremena prošlo. Generalno mislim da stvari funkcioniraju vrlo dobro, onako kako su zamišljene.

Teatar.hr: Od početka pokretanja studija kao veliki problem javlja se prostor. Plesni centar Tala bilo je jedno od rješenja, a koliko se čini i jedino premda se otpočetka govorilo da ni tu ne postoji kapacitet za više generacija studenata. Gdje su studenti kroz ove dvije godine vježbali i polagali ispite te ima li kakvih novih prostornih rješenja za buduće generacije (spominjala se i Scena F22)?

Andreja Jeličić: Plesni centar Tala u Odranskoj je zapravo naš prostor gdje smo od ujutro do popodne, dokle možemo biti, gdje smo održavali svu praktičnu nastavu, a dijelom i teorijsku jer smo jednu manju dvoranu prenamijenili u učionicu s projektorom. Osim toga studenti su dolazili na neka predavanja na ADU, na neka predavanja na Kineziološki fakultet, ali i k nama su dolazili profesori s Učiteljskog fakulteta, s Muzičke akademije itd. Nekoliko ispitnih produkcija održalo se u F22 u Frankopanskoj jer to je zapravo jedini primjereni prostor u kojem se može izvesti plesna predstava. Ove godine iznajmljujemo još jednu manju dvoranu koja je u istoj zgradi u Odranskoj, ali na katu. Ja sad ne mogu o tome govoriti, to je dekanova sfera, no nadamo se da će se dogovoriti neki drugi, adekvatniji prostor, možda isto privremeni, ali koji bi mogao biti na raspolaganju cijeli dan i koji je ipak malo veći. No, to je još u uvijek procesu. Ja sam sudjelovala u tim procesima, ali ipak je stvar Akademije i Sveučlišta da osiguraju prostore za svoje programe.

Teatar.hr: Što je s izgradnjom baletne akademije u okviru SC-a koja se spominje već godinama?

Andreja Jeličić: Dugoročno je još uvijek ideja i želja da bi SC bio idealno rješenje, ali to se definitivno neće riješiti na brzinu, oko toga nema još nikakvih konkretnih rješenja.

122115

Teatar.hr: Prošle je godine pokrenut i projekt Život je ples kojim su se od prodaje baletnih papučica prikupljala financijska sredstva za Studij plesa. Projekt zapravo i dalje traje, a papučice je moguće kupiti online. Koliko vam je to pomoglo?

Andreja Jeličić: To je bila prekrasna inicijativa i vrlo svjetska zapravo jer na taj način se prikupljaju sredstva vani za baletne trupe, za kompanije itd. Ona možda nije donijela materijalnu dobit koliko bi mogla da je malo dulje trajala ili da je to već uobičajeno kod nas, ali sama situacija je zapravo bila vrlo kreativna i vrlo lijepa. Pokrilo je jedan mali djelić financija koji je otišao na dva vrlo konkretna računa, no treba podržati takve stvari jer je pridonijelo i vidljivosti Studija.

Teatar.hr: Dio vaših studenata je zapravo profesionalno aktivan (primjerice Mirna Sporiš). Kako usklađuju satnicu studija s poslom?

Andreja Jeličić: Vrlo je teško jer studij je redovni, a definitivno imamo studenata koji su jako angažirani profesionalno. To, naravno, nije idealna situacija. Kad oni imaju jači profesionalni angažman i kad stvarno moraju biti tamo gdje rade, onda se pokušavamo adaptirati i maksimalno im izaći u susret, a osim toga studenti su jako dobro organizirani. Ako nekoga nema taj dan, ostali su izvrsni u vođenju bilježaka, u snimanju određenih stvari pa onda jedni s drugima dijele materijale tako da sve to jako dobro funkcionira. No, morat ćemo s vremenom vidjeti koliko je to moguće i hoćemo li možda morati uvesti neke promjene glede kandidata koje primamo…

Teatar.hr: U kojoj je mjeri studij ostvario suradnju s međunarodnim predavačima?

Andreja Jeličić: Programi su i pisani tako da mi dobrim dijelom ovisimo o vanjskim nastavnicima tako da se to zapravo normalno odvija. Evo prošli tjedan je otišla kolegica s Pariškog konzervatorija koja radi sa studentima izvedbenog smjera koji će imati javni ispit u F22 u drugoj polovici lipnja, a ona će onda ponovno doći da s njima završi taj jedan duet francuskog koreografa Jeana-Claudea Gallotte. Radili su s Francescom Scavettom, momentalno nam je ovdje kolegica iz St. Peterburga koja za baletnu pedadogiju drži metodiku karakternih plesova, žena koja je plesala u Marijanskom teatru, a predaje karakterne plesove. Krajem šestog mjeseca dolazi kolegica iz Nizozemske koja radi s nastavničkim smjerom suvremenog plesa. Strani predavači su neizbježni, pogotovo ovdje jer metodičare baleta i slične stručnjake mi u Hrvatskoj zapravo nemamo i trebat će nam par godina da uspostavimo neke ‘naše ljude’, a što se tiče suvremenog plesa, plesača koreografa, strašno je bitno da su studenti cijelo vrijeme otvoreni za europske utjecaje. Besmisleno bi bilo osnovati studij na kojem smo zaposlili 4 ljudi i ti ljudi rade do svoje 65. godine, no za to još nema dovoljno sluha na Sveučilištu i na ministarstvu. Kao prvo, ministarstvo preferira način financiranja - plaće, a drugo, nije im ni jasno čemu služe ‘vanjski suradnici’, kako ih zovu, i mi se cijelo vrijeme borimo kako bi prepoznali da bez tih ‘vanjskih suradnika’ nastavu uopće ne možemo održavati.

Teatar.hr: Jeste li ostvarili (ili planirate) neki oblik suradnje s predstojećim Tjednom suvremenog plesa?

Andreja Jeličić: S TSP-om trenutno nemamo nikakvu suradnju, ali pokušavamo se uključiti u razna događanja. Recimo kad je u SC-u nekoliko dana trajao festival Improspekcije, plesne improvizacije, došao je poziv i naši studenti su skoro svi otišli na te radionice. Mi ćemo se sigurno uključiti i sigurno će biti prostora za suradnju, no sad se maksimalno koncentriramo da ‘stanemo na noge’, ali kad dođe nešto što ne zahtijeva previše dodatnog angažmana, onda se svakako uključujemo.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI