Gospođa Heršak, koju je kritika prozvala „glumicom nasmiješene tuge“, rođena je 1928. u Zagrebu. Glumački je put započela još tijekom Drugog svjetskog rata u Rijeci da bi 1947. godine upisala Zemaljsku glumačku školu u Zagrebu. Odmah nakon završenog školovanja postaje stalnom članicom glumačkog ansambla Jadran-filma. Godine 1952. zaigrala je u filmu Branka Marjanovića „Ciguli miguli“, jedinom hrvatskom filmu koji je cenzura zabranila. Nakon toga odlazi u Dubrovnik od kuda se 1954. na poziv doktora Branka Gavelle vraća ponovno u Zagreb. Od prvog dana stalna je članica Zagrebačkog dramskog kazališta u Frankopanskoj. Na svojoj matičnoj pozornici ostvarila je dojmljiv niz uloga, zarana postavši istaknuta glumačka figura u repertoaru ovoga teatra. Svakako valja spomenuti njene izvedbe u naslovima „O miševima i ljudima“ J. Steinbecka, potom zavodljivu Lauru u Držićevu „Dundu Maroju“ u režiji Mladena Škiljana. Potom u Spaićevoj režiji igra u Pirandellovim „Sicilskim limunima“. Ostvaruje uloge u djelima Shakespearea i Giraudouxa, ponovno se vraća Držićevim djelima u „Skupu“ i „Tireni“, potom u Williamsovom „Tramvaju znanom žudnja“ u režiji Dine Radojevića. Ostvarila je zapažene glumačke nastupe u dramama O'Neilla, Feydeaua, Gorkog, Tollera, Ivanca, Mrožeka, Shaffera, sve do Büchnerove „Dantonove smrti“ te Stele u nezaboravnoj predstavi „Kraljevo“ iz 1970., predstave koja je ostala na repertoaru 12 godina. Zaigrala je Valeriju u Horvathovim „Pričama iz bečke šume“, Majoricu u Feldmanovoj drami „U pozadini“. Bila je Babakina u „Ivanovu“, Kobila u „Balkonu“ J. Geneta. Kao Bessie Burgess u predstavi „Plug i zvijezde“ nagrađena je na Gavellinim večerima za najbolju žensku ulogu. Osobno joj je najdraža uloga Mariole u Bajsićevoj drami „Gle kako lijepo počinje dan“ za koju je nagrađena dvjema nagradama: Nagradom na Susretima profesionalnih kazališta Hrvatske u Slavonskom Brodu te Prvomajskom nagradom Udruženja dramskih umjetnika. Posljednja uloga ostvarena u njezinoj matičnoj pozornici bila je Polina Andrejeva u „Galebu“ 1991. godine. Pored matične „Gavelle“ često je surađivala s drugim teatrima i teatarskim grupama. Tijekom sedamdesetih surađivala je s Teatrom ITD za koje kaže da je tada bilo ispred svoga vremena. Tamo je odigrala ulogu Klitemnestre u Sartreovoj drami „Muhe“, a sudjelovala je i u danas kultnoj izvedbi Brešanove „Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja“ tumačeći ulogu Majkače. Jedan od dražih uloga izvan matične kuće joj je uloga Helene u „Žrtvovanoj Heleni“ Komornog teatra klasike iz Zagreba. Fascinirala ju je veličina i osobnost povijesnih ličnosti, ali i takvim je ulogama uvijek davala i ponešto običnog ljudskog, pa i smiješnog. Dugo je željela ulogu carice Marije Terezije i konačno ju je dobila u histrionskoj predstavi „Grička vještica“.
Gospođa Zdenka Heršak dobro je poznata širokoj publici budući da je ostvarila niz nezaboravnih uloga u televizijskim dramama, serijama, na filmu i radiju. Tu su neka od poznatih djela hrvatskoga filma: „Kužiš stari moj“ Vanče Kljakovića, „Ponedjeljak ili utorak“ i „Događaj“ Vatroslava Mimice, Papićevom filmu „Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“, Vrdoljakovom „Deps“, Grlićevom „U raljama života“, Tadićevom „San o ruži“, u romantičnom televizijskom filmu Zrinka Ogreste „Leo i Brigita“. Od brojnih serija u kojima je sudjelovala navedimo tek neke: „Naše malo misto“, „Nepokoreni grad“, „Smogovci“, „Inspektor Vinko“, „Ne daj se, Floki“, „Putovanje u Vučjak“, „Odmori se, zaslužio si“, „Bitange i princeze“…