BLOG: Hit do hita licemjera iz Splita

7 odgovora

1. Svaka čast, do sada najbolji komentar na zadanu temu. Da samo malo nadodam: ugledni je Pavičić, demonstrirajući raskoš svoje erudicije, nabrojio tih par općih mjesta dramskog teatra, zaboravivši da splitski HNK osim drame ima i operu, te balet. Jedinica, Jure, kuljetina ko kuća.
   Zgražanje svekolike domaće kulturne javnosti, svih tih medija za koje teatar odjednom postaje tema, podjednako je bijedno kao i činjenica da ovaj tekst, unatoč tome što ima više od 1000 čitanja, nema još nijednog komentara. Po Mucalu udaraj iz svih oružja, a Pavičiću se baš ne bumo zamerali, zar ne? Pavičić je, naime, dokazano pametan i kulturan, uz njega ćemo stati, Mucalo je deklarirani primitivac, po njemu se može.

2. Nemam nista protiv kandidature Duska Mucala niti toga da je izabran za intendanta. Usla sam u kandidaturu obiljezena kod aktualne gradske vlasti kao “crvena” zbog prijateljstva s gospodinom Ivom Josipovicem i bivsim predsjednikom SDP-a, gospodinom Rankom Ostojicem i nisam imala iluzija oko rezultata natjecaja. Jos prije nekoliko mjeseci, na Grad je poslana fotografija na kojoj sjedim za stolom s navedenom gospodom, kako bih bila diskreditirana kod gradskih otaca i Kazalisnog vijeca koje su instalirali. Mene u cijeloj prici najvise brinu kriteriji prema kojima je gospodin Mucalo izabran. Najveci problem jest u tome sto on nema cjelovit umjetnicki program, iako se u clanku 3 natjecaja za mjesto intendanta od kandidata on trazi. Mucalo je sam izjavio da nema program s naslovima vec samo listu autora, za Jutarnji list 8. lipnja i 9. lipnja na sjednici Gradskog vijeća Grada Splita, na kojoj je prihvacen prijedlog Kazalisnog vijeca HNK Split da on bude intendant a koju je prenosilo nekoliko lokalnih tv postaja. Dakle, kojim to umjetnickim smjernicama ce HNK biti vodjen, nitko ne zna, pa niti on sam, zna jedino da predstave nece biti – dosadne. Sto bi to znacilo, koji su kriteriji “dosadnosti” i “zanimljivosti” takodjer nije objasnio. Jedno od pitanja Kazalisnog vijeca na razgovoru koji smo imali kao kandidati, bilo je sto cu poduzeti u vezi obicaja da dramske predstave publika napusta usred radnje, uz lupanje vratima, jer su im dosadne. Odgovorila sam da ne znam da li napustaju predstave zbog dosade pa to treba ispitati (ili su se sjetili da su doma ostavili ukljućenu peglu), da cu popraviti vrata i zamoliti publiku koja je nezadovoljna predstavom da nam pismeno izrazi negodovanje kako ne bi ometali ostalu publiku, i glumce koji rade svoj posao. Kakvo pitanje, takav odgovor. Do danas sam mislila da je zadatak kazalista priredjivanje visoko kvalitetnih predstava i promicanje ljudskih vrijednosti, za sto veci broj gledatelja, a pod okom javnosti i strucne kritike. Najveci zadatak kazalista je, izgleda, priredjivanje predstava koje nisu – dosadne. Kome dosadne i sto to znaci, nema nitko pojma. Dalje, u govoru na toj sjednici, gospodin Mucalo izjavljuje kako u ansamblu drame ima problema, a i nije nešto jer su umrli Zdravka, Genda i Boris. Ovo uopće ne treba komentirati. Nisu problem gospodinu Mucalu novinari i kulturnjaci koji ga napadaju. On sam sebi, uz svesrdnu pomoc Kazalisnog vijeca, radi najvecu stetu.

3. S tekstom bi se mogla složiti gotovo 100% – osim u jednoj riječi, koja se ponavlja – čini mi se 2 puta: ‘provincijski’. Ne znam bi li tako odvažno, draga Noro, upotrijebila tu riječ da komentiraš neki slučaj u Zagrebu, koji je vjerojatno naša najveća ‘provincija’. Mene u ovom – kao i većini slučajeva vezanim uz Keruma i njegovu grupaciju – najviše iritira: licemjerje. Kakav će gospodin Mucalo biti intendant – nemam pojma. Gospodja Žarković kaže kako nema detaljnije razrađenoga programa… Što bi onda trebali raditi ravnatelji drame, opere i baleta? Možda nisam dobro pročitala taj dio Zakona o kazalištima; nije me baš ni zanimalo. Uglavnom, Split je izgubio svoju bitku za grad, jer nije smogao dovoljno intelekualne snage i integriteta da nadjača kulturnu i ljudsku degradaciju – pa je to to. Stranačkim političarima bi bilo najbolje da se povuku, a HNK – da se zatvori ili potpuno rasformira od temelja do vrha. Nažalost, Kerum je sada najbolje što Split ima…

4. Postoji jedan problem u cijeloj priči, a to je da Program koji je gospodin Mucalo predložio – nije program. U Zakonu o kazalištima u Članku 29 jasno piše da “programa rada obvezno sadrži financijski i kadrovski plan ostvarenja predloženog programa”. Osim što u Programu gospodina Mucala nema niti jednog konkretnog naslova (čak niti za prvu sezonu, a kamo li četverogodišnje razdoblje), nema konkretnog financijskog plana (osim da će povečati sponzorska sredstva za 50% što je nerealno u bilo kojem vremenu, a kamo li u doba recesije), a o kadrovskom planu nema niti riječi. Svaki student prve godine studija Produkcije na ADU zna da nije moguće napraviti nikakav plan ni program bez – troškovnika, a takvo što ne možemo naći u Programu gospodina Mucala. I na kraju, najveći je problem što gospodin Mucalo uopće ne razumije što je to intendant, koje su mu ovlasti i koji je način rada u (nacionalnom) kazalištu što je mogao pročitati u Zakonu o kazalištima. Prema predloženom Programu čini se da s gospodin Mucalo (ne pretjerano kompetentno) prijavio za poslovnog ravnatelja HNK Split, ali nikako ne za intendanta. Sve ostalo – može nam se sviđati ili ne, ali imati ekspertizu, kompetencije za nešto ili ne imati – to je ono na čemu bi se trebali temeljiti stavovi. Argumenti. A nakon pročitanog Programa gospodina Mucala jedino što mogu reći – argumenata da ga ministar kullture Božo Biškupič potvrdi za intendanta HNK Split – nema.

5. Vita – opet – argumentirano i točno! Vi ćete vjerojatno znati koliko je ravnatelja u Hrvatskoj potvrđeno po novom Zakonu o kazalištima. Meni se ipak čini da smo mi daleko od toga da se Zakon može dosljedno primjenjivati, iako bi tome trebalo težiti. (To bi osiguralo minimum zakonitosti poslovanja kazališta.) Koliko je bilo audicija za glumce, pjevače ili baletane po kazalištima od kad je Zakon stupio na snagu? Je li se umjetnici angažiraju po potrebi ili po inerciji, pa se opet svugdje javljaju situacije da čovjek prima plaću 2-3 godine (i više!), a da uopće ne radi. HNK Split, jednako kao i većina ustanova, boluje od viška zaposlenih. Ja, da se javljam za intendanta ili ravnatelja kazališta, isto bih muku mučila što ću s pojedincima koji su godinama na plaći, a ja ih smatram – nesposobnima. Iskreno, vjerujem da, dok se ne naprave ozbiljne intervencije u kazališne ustanove, ovaj zakon ne može zaživjeti, što znači da ostaje puno prostora za slobodna tumačenja i vrludanja.

6. Nora, intendant nacionalnog kazališta tradicionalno je bio vertikala hrvatske kulture. Kroz povijest je to uvijek bio čovjek koji je ovako ili onako nešto predstavljao, netko tko je bio umjetnički i intelektualni kriterij.
   Na žalost (ili na sreću), program kojeg smo vidjeli potvrđuje da gospodin Mucalo nije kompetentant za mjesto intendanta, no i bez njega ja sam osobno a priori “apsolutno protiv činjenice da je postao intendant”, kao što sam protiv činjenice da se po takvim kriterijima određuju rukovodeća mjesta ne samo po nacionalnim kućama, nego i po ostalim državnim i gradskim kazalištima.

7. http://www.e-novine.com/stav/38595-Drama-tri-ira.html