Za koji tjedan navršit će se 27 godina od izbijanja tzv. zagrebačke krize, odnosno početka višegodišnjeg razdoblja u kojem je HDZ na čelu s dr. Franjom Tuđmanom odbijao prihvatiti realnost da je izgubio izbore u gradu Zagrebu.
Pa je putem predsjedničkih ovlasti blokirao izbor gradonačelnika.
Prosvjedima usprkos, Predsjednik RH je tvrdio kako ne može dozvoliti "oporbenu situaciju" u glavnom gradu države.
Ta je talačka kriza trajala dvije godine, nakon čega je HDZ rezultate na novim izborima nadoknadio žetonizacijom nekoliko vijećnika, a ostalo je povijest.
Srećom, aktualni predsjednik nema takve ovlasti, ali zato njihovi odjeci još uvijek blaženo prebivaju u hrvatskom zakonodavstvu. Primjerice u odredbama aktualnog Zakona o kazalištima, osmišljenima 1996. godine.
Prema njima, ministar odnosno ministrica kulture može zaustaviti i imenovanje i smjenu intendanata kazališta s nacionalnim statusom (u Splitu, Rijeci, Osijeku, Varaždinu i Zagrebu), iako četiri od njih pet financira s manje od 10%, poneka i s tek 3%.
Tu feudalnu odredbu ministri kulture u više su navrata od 1996. do danas koristili ne bi li zaustavili imenovanja kandidata koji im nisu bili po volji, no veto na razrješenje svima je bilo previše.
Ne i za Ninu Obuljen Koržinek.
Ona je i prije no što su gradska vijeća Splita i Rijeke odlučila o sudbini intendanata najavila da će ih silom vratiti na posao.
Građane Splita i Rijeke, a koji su ponovimo - vlasnici i većinski financijeri haenkaova -
time je aktualna državna vlast prekonoćno proglasila poslovno nesposobnima,
a ovlasti njihova skrbnika dodijelila Ministarstvu kulture i medija.
To su, za meritum ove priče, jedine relevantne informacije.
Sve drugo je, na ovaj ili na onaj način, bacanje pijeska u oči.