Yasmeen Godder rođena je u Jeruzalemu 1973., a kad je imala 11 godina njezina obitelj seli u New York. Yasmeen tamo maturira na 'High School of the Performing Arts', a potom upisuje prestižnu Tisch School of the Arts, gdje završava BA stupanj obrazovanja. Od 1999. živi u Tel Avivu i njezini radovi uvijek su prezentirani u Suzanne Dellal Dance Centru. 2002. u New Yorku je dobila jednu od najvažnijih nagrada za ples: 'Bessie' za prezentaciju rada ' I feel funny today'. Taj rad se događa u sobi i njime propituje odnos između muškarca i žene i dvije imaginarne figure, crna komika miješa se s očitim nerazumijevanjem, dok se par pokušava zadržati u 'savršenom trenutku'. Interakcija para u društvu tih dviju imaginarnih figura dovodi do ekstremnih stanja uma i briše granice između stvarnosti i igre. Mi vam ovdje donosimo isječak iz ove koreografije, no u njemu ne plešu plesači iz originalne postave Amit Hadari, Ilaya Shalit, Eran Shanny, Dalia Chymasky već je izvode Antonia Grove i Theo Clinkard u sklopu Probe projekta.
Sljedeći njezin rad naziva se 'HALL', izvorno ga je naručio međunarodni festival Curtain Up 2001 u Suzanne Dellal Center for Dance u Tel-Avivu, a bavi se odnosom s prošlošću. Predstava započinje okupljanjem pet ljudi; kao ostatci svijeta koji više ne postoji, oni zajedno pokušavaju proživjeti taj prošli život i ispuniti ga vlastitim fantazijama i željama. Komunicirajući s prošlosti, oni stavljaju na ispit sadašnjost. Na vrhuncu predstave pojavljuje je se pjevač 'Dikla' donoseći poniznost, možda prekasno s obzirom na krhkost likova. U ovoj izvedbi uz ostale plesače nastupa i Yasmeen Godder, kritika se slaže da je njezin ples odličan, likovi dobro razrađeni koreografija snažana i bogata detaljima.
Sljedi 'Sudden birds' (Iznenadne ptice) iz 2002., nastao također za festival Curtain Up. Komad započinje u bijelom prostoru gdje jednostavno stoje četiri žene odjevene u crno i električni violončelo. Žene plesom istražuju slojeve poznatog ali i fantastičnog, odnoseći se jedna prema drugoj kroz uloge koje igraju, one na taj način testiraju emocionalne i fizičke granice koje ih razdvajaju. Plesačice plešu sa svim djelovima tijela, pokreti nisu samo dodiri ruku, nogu ili ispod brade, već koreografkinja upotrebljava njihovo lice, glas, i oči što je u suprotnosti s plesnim izrazom u kojem samo tijela rade. Tim postupcima se u izvedbi postižu ekstremne emocije, osmijeh se pretvara u trzaj, prsti postaju smrznuti, izraz lica se pretvara u posmrtnu masku. Elementi koji započinju kao dječja igra pretvaraju se u ovisnost, na pozornici se prikazuje odnos roditelji–dijete i sestrinski odnos. Predstava se razvija kroz repetativnu strukturu, koja se zapliće te na taj način definira i redefinira.
U radu 'Two playful pink' (2003) koreografkinja u tri scene u kojima pleše s Iris Erez bavi ženama i ženskim odnosima, te trenutkom u kojem žensko tijelo postaje socijalni alat. Predstava je inspirirana nadrealnim slikama i pop energijom, te trima različitim aspektima ženskog tijela, sve se to spaja u jedinstvenu cijelinu koja je istovrenemo tajanstvena, smiješna i uznemirujuća.
Yasmeen Godder 2004. stvara plesnu predstavu maštovitog naziva ' 'Strawberry cream and gunpowder' (Krema od jagoda i barut) koju izvodi čak osam plesača. U ovome radu, autorica se više ne bavi intimnim i ženskim, već stvara političku plesnu predstavu s uznemirujućim slikama smrti, nasilja i rata. U predstavi se bavi lokalnim slikama nasilja i (izraelskim) stavovima, koje kroz plošnu reprezantaciju pokušava vratiti natrag u stvarni svijet. Glavna slika cijelog komada je beživotno ljudsko tijelo te vrisak pri davljenju. Na taj način propituje ono što postoji na fotografijama u novinama, već toliko puta prikazan kadar propucanog ljudskog leša na koji se gleda s gađenjem i fascinacijom. Kao u dječjoj igri, jedan plesač stoji držeći u ruci imaginaran pištolj, dok drugi plesač pada na pod te se ponovno podiže i smije, pati i ponovno umire dok ga žene oplakuju.
http://www.youtube.com/watch?v=mL5frMtJr3I
'Under 2' nastao je u koprodukciji s ansamblom Sasha Waltz and guests te koreografsko-plesačkim duom 'Mananicola' koji sačinjavaju Nicola Mascia i izraelski plesač Matan Zamir. Oni su ujedno radili koreografiju za prvi dio izvedbe dok je Yasmeen koreografirala drugi dio. Predstava se bavi pitanjem i transformacijom identiteta za funkcioniranje u paru, autoricu je također zanimalo istraživanje unutrašnjih svijetova, koji su sastavljeni od niza privatnih i nacionalnih identiteta, te pomaknuti u različit društveni i kulturni kontekst. Plesna predstava 'I am mean, I am' nastaje 2006. u međunarodnoj koprodukciji Centre Nationale de la Danse iz Pariza i Hebbel am Ufer Theater iz Berlina, uz koreografkinju nastupaju još Maya Weinberg i Dana Yahalomi, te Eran Shanny. Inspiraciju za predstavu koreografkinja je pronašla u horor filmovima i ritualima koji nisu nužno pozitivni već okrutni i zli. Plesači nastupaju s životinjskim maskama na glavi, napetost i teznije se pojačavaju tokom predstave, dok u jednoj sceni Yasmeen daje nož plesaču koji ga potom prislanja na njezine oči kao da ih želi iskopati i na njezine grudi s željom da ih odreže a sve to u potrazi za žrtvom cijeloga rituala.
http://www.youtube.com/watch?v=qFC8nJ0451A
Slijedi plesni duet 'Karioki waltzing' koji plešu Yasmeen Godder i Eran Shanny, a glazba su popularni i poznati valceri poput 'Na lijepom plavom Dunavu' J. Straussa, 'Valcer br.2' Dimitrija Šoštakoviča te skladbe Arnolda Schönberga i Jeana Sibelusa. Yasmeen o ovom komadu kaže: 'Sastanak dva valcera, koji su tako priznati, stilizirani i lijepo uređeni, sa mojim pokretima i konceptualnim svijetom, je nalik na odjevanje fancy kostima, ali istovremeno pokušaj da ostanem predana osobnom koreografskom izrazu. U ovom susretu manje me zanimao povijesni ili arhivski dijalog s formom valcera, više sam se bavila svojim instinktivnim umjetničkim odgovorom kroz slike i tjelesnost.'
Rad 'Singular sensation' (2008) imat će priliku vidjeti zagrebačka publika na ovogodišnjem Tjednu suvremenog plesa'. Kroz taj rad koreografkinja istražuje tko smo danas u svijetu prepunom informacija i kako u takvome svijetu pronaći istinsko uzbuđenje povezano s određenim osjećajem. U sklopu 27. TSP-a koreografkinja gostuje i s predstavom 'Love fire' u kojem istražuje romantiku, želju za zaljubljivanjem, gubitkom kontrole, i potrebu za ljubavnom strasti a sve to uz glazbu poznatih vlacera.
Yasmeen Godder surađuje na gotovo svim svojim plesnim predstavama s dramaturgom i osobim partnerom Izikom Giuliem koji je na nekim predstavama i ko-autor. Osim što je glumio u filmovima, Iziku su do sada izvedene dvije drame - 'Sometimes Elephants Pass Here" (2001. ) koja je proglašena najboljom dramom na 'Akko Fringe Festivalu' i 'Birth Marks' (2004.) izvedena u Tmuna theater u Tel-Avivu. Obje je sam režirao. Predstave Yasmeen Godder izvedene u mnogim priznatim svjetskim kazalištima i na festivalima među kojima su Lincoln Center Festival New York, Hebbel Am Ufer Berlin, The Place Theater London te Montpellier Dance Festival. Nedavno je u Jaffi otvoren Yasmeen Godder Studio' gdje se održavaju probe za plesne predstave i nastaju budući projekti, te radionice od kojih će se jedna održati i ovo ljeto. Više informacija potražite ovdje.
