Naslovnica > VIJESTI > PLES > O sportašima i špicama

O sportašima i špicama

Ili kako je David Beckham možda mogao izbjeći ozljedu Ahilove tetive. Kao recimo, Rio Ferdinand.
Share on facebook
Share on twitter

Ozljeda Ahilove tetive koju je David Beckham zadobio u samoj završnici prvenstvene utakmice protiv Chieva, i to ne u kontaktu sa suparničkim nogometašem, koštat će ga nastupa na SP-u. A da je pribjegao nekonvencionalnim metodama sportskog treninga, možda bi ipak pakirao kofere za Južnu Afriku. Naime, široj je javnosti slabo poznata činjenica da neki sportaši , kako bi smanjili broj ozljeda, i poboljšali svoje rezultate i kvalitetu igre - vježbaju balet. Pa i sam kapetan engleske reprezentacije Rio Ferdinand trenirao je balet do 15 godine i kaže da bez baleta ne bi bio igrač kakav je danas.

To jako dobro znaju i osnivači akademije Sport and Art Exchange u Južnoj Africi čiji štićenici koji su se opredjelili za treniranje nogometa, redovito treniraju i balet.

Usprkos uvriježenom mišljenju da su sportaši macho muškarci a plesači naprosto nisu, između plesačkog i sportskog svijeta postoje razne poveznice. Sportaši mnogo češće nego što ste mislili imaju veze s plesom; mnogi su 'priznali' da im je balet pojačao fleksibilnost, očvrsnuo mišiće i poboljšao ravnotežu. Uz to, postoje studije koje ukazuju na korist koju bi sportaši mogli izvući iz bavljenja baletom.

http://www.youtube.com/watch?v=nZoNY1-hk1g

Osim što ples popravlja držanje, smanjuje mogućnost ozljeda jer učvršćuje druge skupine mišića na kojima sportaši ne rade,  može poslužiti i kao sportska taktika! Pa tako u FOX-ovoj hit seriji Glee srednjoškolska momčad američkog nogometa uči koreografiju iz Beyonceinog spota Single ladies. Iako se za ples odluče da bi opustili kukove i bolje se uzemljili, na kraju koreografiju izvedu i na terenu, zbune protivničku momčad i naravno, odnesu pobjedu.

Ljubav između plesa i američkog nogometa procvala je još u sedamdesetima kada je balerina Roni Mahler držala satove baleta Cleveland Brownsima. Doduše, ne u dvorani nego na travnjaku. Naime, sportaši su naprosto bili preveliki da bi stali u dvoranu. A ni štanga im nije bila od neke koristi jer bi ju, kako Roni kaže, vjerojatno iščupali iz zida... Liječnik kluba je nakon niza baletnih treninga uočio razna poboljšanja. Kao što je manji broj ozljeda prepona.

Osim igrača (američkog) nogometa, s baletom su se susreli i neki hokejaši ne bi li ojačali zglobove. Cross-country skijaši također su pomoću baleta očvrsnuli i znatno poboljšali svoje rezultate.

No, nisu samo pojedine momčadi otkrile čari baleta. U sportskom svijetu postoji cijeli niz pojedinaca koji su priznali da su pribjegavali plesu kao jednoj od metoda treninga. Pa je tako Lynn Swan kojeg su svojedobno nazivali Barišnjikovim američkog nogometa, još za vrijeme faksa išao na satove plesa i to ne samo baleta, nego i stepa i jazza. Sam kaže da mu je ples jako pomogao u sportskoj karijeri. Jednom je prilikom izjavio:

"Košarkaš ne može skočiti bez da napravi plié. Možda neće biti elegantan i dubok, s otvorenim stopalima, ali to je isti princip."

A Willie Gault, sportaš koji se osim američkim nogometom bavio i atletikom, vježbanje baleta podigao je na viši nivo; 1986. nastupio je u dobrotvornoj predstavi Chicago City baleta, u duetu s balerinom Mariom Terezijom Balogh.

Godinu dana kasnije, s istom balerinom, također u dobrotvorne svrhe, plesao je još jedan igrač američkog nogometa, Herschel Walker. Baš kao i Gault, Walker je pobrao ogroman aplauz i simpatije publike. Ali nije bio totalni početnik, za vrijeme faksa redovito je išao na satove baleta.

Kad malo bolje razmislite, balet i sport imaju mnogo dodirnih točaka… U oba slučaja radi se o kompetitivnim, stresnim zanimanjima u kojima su akteri izloženi pogledima publike. I jedni i drugi imaju obožavatelje prema kojima osjećaju određenu dozu odgovornosti. Radni vijek im je vrlo kratak i jako su podložni ozljedama koje im u bilo kojem trenutku mogu prekinuti karijeru...

Ozljede kod plesača slične su kao i ozljede u kontaktnim sportovima. Po nekim procjenama, 60 do 80% profesionalnih plesača na određeno vrijeme mora prestati plesati zbog ozljeda gležnjeva, koljena, ramena i leđa.

A ako ćemo uspoređivati količinu vremena koju trenirajući provedu baletani i recimo profesionalni nogometaši, dečki u tajicama vode 1:0. Baletni trening započinje zagrijavanjem koje traje sat i pol do dva a nakon toga slijedi i do šest sati proba. Nogometaši treniraju dva do tri sata dnevno i onda provedu još neko vrijeme u teretani. Utakmice ne igraju svaki dan, dok plesači imaju predstave gotovo svakodnevno. A nakon cijelog dana treninga i proba, u jednoj predstavi baletan prosječno podigne tonu balerina. 2:0 za tajice.

Onima koje još uvijek nismo uvjerili da je balet koristan za sportaše, i da nipošto nije  ‘ženskast’, trener hokejaške momčadi Quad-City Flamesa Ryan McGill poručuje: Put on your tutu and park your ego.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI