U izjavi za Dalmatinski portal Šestan je aneks Bučevićevog ugovora o radu objasnio ovako:
"Na mjesto ravnatelja Opere je izabran natječajem, a na staro radno mjesto, profesora u Glazbenoj školi Josip Hatze, nije se mogao vratiti. I to je jedan od razloga aneksa kako ne bi ostao na ulici nakon što je izabran za ravnatelja", te višekratno ustvrdio kako je "sve po zakonu", uz napomenu da "ništa nije radio na svoju ruku".
Nešto kasnije Slobodnoj Dalmaciji je dao drugo objašnjenje priznajući da je Bučević na prethodnom radnom mjestu dao otkaz pa se zato na njega nije mogao vratiti nakon obavljanja ravnateljske dužnosti i dodao:
"Zakon omogućava intendantu da djelatnika zaposli temeljem poziva, i aneks je sastavljen u tom smislu. Što se tiče audicije, maestro Bučević je od nje mogao biti oslobođen kao dugogodišnji dokazani suradnik a kasnije i zaposlenik kazališta."
Što kažu propisi
Zakon o kazalištima u članku 23. izričito propisuje da ravnateljima Opere, Drame i Baleta rad prestaje razrješenjem intendanta, pa je već i samo postojanje aneksa ugovora problematično.
Intendant nacionalnog kazališta i nacionalne kazališne družine obvezno predlaže kazališnom vijeću imenovanje poslovnog ravnatelja te umjetničkih voditelja-ravnatelja za dramski, operni i baletni program sukladno statutu. Intendant Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca Rijeka obvezan je predložiti kazališnom vijeću i imenovanje umjetničkog voditelja-ravnatelja za Talijansku dramu.
Razrješenjem intendanta osobe iz stavka 1. ovoga članka razrješuju se dužnosti i prestaje im rad.
Nadalje, u članku 41. istog zakona doista stoji:
Kazališni umjetnici radni odnos zasnivaju po pozivu ili na temelju javnog natječaja koji se objavljuje u dnevnom tisku. Način raspisivanja i provođenja natječaja uređuje se statutom i općim aktima.
Može li se aneks ugovora o radu uopće tretirati kao poziv, posebno je pitanje, no puno je veći problem što Statut HNK u Splitu u članku 43. navodi:
(1) Svi kazališni umjetnici prijavljeni na natječaj ili po pozivu dužni su pristupiti audiciji.
(2) Audiciju provodi audicijsko povjerenstvo koje imenuje intendant na način propisan posebnim općim aktima Kazališta.
(3) Ugovor o radu može se zaključiti s kazališnim umjetnicima ako zadovolje na audiciji.
Šestan, međutim, obrazlaže kako se u Bučevićevom slučaju audicija mogla preskočiti jer je dokazani dugogodišnji suradnik kazališta.
Problem prvi s tom tvrdnjom jest da je najveći dio vremena Bučević s kazalištem surađivao kao violinist, ne kao dirigent, što je radno mjesto za koje je sklopljen aneks. No, po utemeljenost Šestanovih tvrdnji puno je veći problem činjenica da Pravilnik o unutrašnjem ustrojstvu i načinu rada HNK u Splitu u članku 41. precizira kako točno umjetnik može biti oslobođen audicije:
Dakle:
Za umjetnike Opere, Drame i Baleta, koji su svojim ranijim radom potvrdili visoku umjetničku razinu, u iznimnim slučajevim, intendant Kazališta, na prijedlog ovlaštenog ravnatelja ili Umjetničkog voditelja, može donijeti odluku o oslobađanju od polaganja audicije.
Takva preporuka, naravno, ne postoji jer je ovlašteni ravnatelj ili umjetnički voditelj u ovom slučaju sam Bučević ili pak neki novi, još uvijek neimenovani ravnatelj Opere. Šestan se, naime, aneksom obavezao ponuditi Bučeviću ugovor o radu za mjesto dirigenta nakon što mu prestane mandat ravnatelja Opere.
Ukratko, niti jedno od Šestanovih obrazloženja - 'ne drži vodu'.