Naslovnica > GLAVNE VIJESTI > Žuljevi se niti ne računaju: ovo su najčešće ozljede stopala u plesača

Žuljevi se niti ne računaju: ovo su najčešće ozljede stopala u plesača

Gotovo da nema profesionalnog baletnog plesača ili plesačice koji su kroz karijeru prošli bez ozljede. Prema znanstvenim istraživanjima do čak 62% tih ozdljeda su one stopala. I ne, pri tome ne mislimo na žuljeve. oni se niti ne računaju.
Share on facebook
Share on twitter

Ovisno o tome koje znanstveno istraživanje konzultirate, ozljede skočnog zgloba i stopala čine od 34 do 62% svih ozljeda u profesionalnih baletnih plesača (Kadel, 2006). S obzirom na to što ti isti zglobovi i stopala podnose u špicama pri različitim baletnim pozicijama i elementima - to zapravo i nije čudno.

No, zato jest čudna činjenica da uspros ogromnom naporu kojem su tijela profesionalnih plesača izložena, oni u Hrvatskoj nemaju beneficirani radni staž. Evo samo nekih od najčešćih baletnih ozljeda skočnog zgloba i stopala...

Bunion označava medijalno izbočenje glavice 1. metatarzalne kosti, obično zbog lateralne angulacije palca (hallux valgus). Česta je sekundarna artroza s egzostozama. Javljaju se bolnost, crvenilo, burzitis i sinovitis. Dijagnoza je mahom klinička. Suzbija se udobnom, širokom obućom, zaštitnim jastučićima i ortopedskim pomagalima. Burzitis ili sinovitis ublažuju kortikosteroidne injekcije.

Nastanku doprinosi pretjerano proniranje gležnjeva, a katkad i trauma. Zbog neusklađenosti zglobnih površina dolazi do artroze s erozijom hrskavice i stvaranjem egzostoza, što ograničava (hallux limitus) ili uništava pokretljivost (hallux rigidus). Kasnije se javlja i sinovitis s otokom zgloba. Kao reakcija na pritisak pretijesne obuće razvija se adventicijska burza medijalno od zglobne prominencije, sklona otoku, upali i bolovima.

Hallux rigidus ili doslovno prevedeno “ukočeni palac” se odlikuje bolovima i ograničenjem savijanju palca prema gore, uz očuvanu mogućnost savijanja palca prema dolje. U podlozi ovog kliničkog entiteta nalaze se degenerativne (artrotske promjene) u području bazalnog (I. metatarzofalangealnog) zgloba palca.

Primarni ili juvenilni haluks rigidus se javlja u mlađih osoba, a u pravilu kao posljedica poremećaja okoštavanja glavice I. metatarzalne kosti, i to u vidu aseptične nekroze ili osteohondritis disekansa. Sekundarni ili adultni multifaktorijalne je geneze, a dominiraju degenerativne promjene.

Prilikom pregleda obično uočavamo izbočinu (egzostozu) s dorzalne strane bazalnog zgloba. Palac je obično ispružen, dorzalna fleksija je izrazito reducirana, a plantarna očuvana. Dijagnozu potvrđujemo RTG snimkama koje pokazuju klasične znakove osteoartritisa: suženje zglobne pukotine, suphondralnu sklerozaciju, te osteofite (osobito dorzalne). U pravilu je liječenje konzervativno, a jedna od učinkovitih mjera i propisivanje obuće s valjkastim đonom koje smanjuju bolnu dorzifleksiju.

U slučaju progresije tegoba pristupa se operacijskom liječenju a najčešći zahvati su keilektomija (odstranjene dorzalnog osteofita i dorzalnog ruba glavice metarzalne kosti), te ukočenje (artrodeza) bazalnog zgloba palca.

Hallux valgus

Valgus deformacija palca stopala najčešća je deformacija na stopalu, a vjerojatno je i općenito najčešća deformacija mišićno-koštanog sustava današnjeg čovjeka. Radi se o iskrivljenju palca stopala u stranu, s ušiljenjem prednjeg dijela stopala i stvaranjem bolne koštane izbočine na unutarnjoj strani korijena palca.

Bol koja upućuje pacijenta liječniku uzrokovana je rastezanjem tkiva prednjeg dijela stopala pri opterećenju, ali i iritacijom izbočine na bazi palca prilikom nošenja obuće. Nerijetko se javljaju ponavljajuće upala sluzne ovojnice (burze) na izbočenju (kvržici) s unutarnje strane korijena palca.

Bolove može uzrokovati i oštećenje hrskavice zglobnih tijela kosti palca i prve metatarzalne kosti na koju se palac nastavlja. Kako deformacija napreduje, stopalo se sve više širi, palac se rotira i podvlači ispod drugih prstiju koji postupno također razvijaju deformacije (savijaju se, podvlače ili prelaze jedni preko drugih).

Metatarzalgija je općeniti izraz za bol u predjelu metatarzofalangealnih zglobova. Vodeći uzroci su interdigitalna neuralgija (Mortonov neurom), metatarzofalangealna zglobna bol i sezamoiditis.

Plantarni fascitis ili petni trn je bolest donjeg dijela petne kosti nastala kao posljedica oštećenja plantarne fascije, a dovodi do djelomičnog ili potpunog puknuća njezinih vezivnih niti.

 

Plesačka fraktura

5. metatarzalna kost (nalazi se na vanjskoj strani stopala, na pola puta između malog prsta i gležnja), zbog svog položaja i uloge kod trčanja i skokova, naročito pri naglim promjenama pravca kretanja, podložna je nastanku tzv. stres frakture. To je puknuće kosti koje se događa ne kao rezultat nagle traume, već kao posljedica zbroja mnogih manjih trauma i velikih sila koje na nju djeluju. U jednom trenutku, sveukupan stres je veći od čvrstoće i elastičnosti kosti, te ona popušta, a kao rezultat imamo frakturu.

Gruba podjela donosi nam dva tipa takve stres frakture, vidljive na RTG snimkama. Nešto blaža varijanta je kada je kost samo “napukla”, dok je druga potpuno puknuće, gdje se pukotina prati cijelom širinom kosti. U prvom slučaju, a uz još neke preduvjete ima smisla pokušati konzervativno liječenje. Kod potpunog puknuća, kao i u situacijama ponovljene frakture, operativno liječenje je nužno.

Naime, ova kost cijeli vrlo sporo. Nije rijetkost da to cijeljenje bude nepotpuno, ostavljajući oslabljenu kost, koja mora podnijeti izuzetno velika opterećenja u treningu. Operativno liječenje u većini slučajeva omogućava bolje i brže zarastanje kosti, te su ponovljene frakture značajno rjeđe.

Postoperativni oporavak traje u pravilu oko 12 tjedana, uz neke iznimke. Dodatno se cijeljenje može ubrzati primjenom modificirane terapije udarnim valom. Po cijeljenju kosti, dobro je koristiti i ortopedske uloške u treningu, kako bi se smanjio lokalni mehanički stres.

Sezamoiditis označava bolnost sezamoidnih koštica ispod glavice prve metatarzalne kosti, nerijetko uz upalu ili prijelom. Dijagnoza je klinička, a liječi se podešavanjem obuće.

Sindrom prednjeg / stražnjeg sraza

Sindrom prednjeg sraza gornjega nožnog zgloba jedan je od češćih uzroka kronične boli toga zgloba. Klinička slika takvih bolesnika karakterizirana je oticanjem gležnja nakon sportske aktivnosti, smanjenom i bolnom dorzalnom fleksijom stopala te palpatornom boli prednjeg dijela zglobne pukotine gornjega nožnog zgloba. Kada je palpatorna
bol dominantno prisutna medijalno od tetive prednjega tibijalnog mišića, riječ je o prednjem anteromedijalnom
srazu. Uzrok sindroma prednjeg sraza može biti posljedica mekotkivnog ili koštanog sraza unutar zgloba
gležnja. Ozljeda prednje kapsule zgloba, kao i okolnoga masnog tkiva, dovodi do lokalne upalne reakcije tkiva. Posljedica je takve upale bolna reaktivna fibroza i smanjena elastičnost tkiva, što uz povećanje njegova volumena dovodi do simptoma sraza pri dorzalnoj fleksiji stopala.

Tendinitis i tenosinovitis

Tendinitis je upala tetive; tenosinovitis je tendinitis udružen s upalom ovojnice koja se nalazi oko tetive.
Tetivu tvore vezivne niti čvrstog tkiva koje vezuje mišiće za kosti. Neke tetive okružuje tetivna ovojnica.
Tendinitis se češće javlja u srednjoj i starijoj životnoj dobi, jer su tada tetive podložnije ozljedama. Međutim, javlja se i u mlađih ljudi koji energično vježbaju, te u ljudi koji ponavljaju određena opterećenja.

Upaljena tetiva je bolna pri pokretu i na dodir. Pokreti u susjednom zglobu, čak i vrlo mali, mogu uzrokovati žestoku bol. Tetivna ovojnica može biti vidno otečena od nakupljanja tekućine i od upale, ili može ostati suha i trljati se o tetivu i tako stvarati zvuk poput grebanja koji se može čuti stetoskopom iznad zgloba u pokretu.
Nekoliko načina liječenja može ublažiti simptome tendinitisa. Odmaranje (mirovanje), imobilizacija udlagom, primjena topline ili hladnoće―koja god pomaže―obično su korisni. Terapija protuupalnim lijekovima, aspirinom ili ibuprofenom kroz 7 do 10 dana može ublažiti bol.

Ponekad se kortikosteroidi i lokalni anestetici injiciraju izravno u tetivnu ovojnicu. Ta je terapija naročito značajna u liječenju škljocavog prsta. U rijetkim slučajevima injekcija uzrokuje oticanje i urtikariju, što traje kraće od 24 sata: oticanje se može liječiti hladnim oblozima i anlgeticima.

Liječenje je ponekad potrebno ponoviti 2 do 3 puta tijekom jednog ili dva mjeseca, dok se simptomi upale potpuno ne povuku. Ponekad je kod kroničnog perzistentnog tendinitisa, koji se može javiti pri reumatoidnom artritisu, potrebno kirurški odstraniti upalno područje, nakon čega se preporučuje fizikalna terapija. Kirurška je terapija obično potrebna u slučaju škljocavog prsta ili za odstranjenje naslaga (depozita) kalcija iz područja s dugotrajnim tendinitisom.

 

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI