U zagrebačkoj Gavelli 5. je prosinca premijerno izvedena predstava Priče iz bečke šume u režiji Igora Vuka Torbice i scenografiji Branka Hojnika. Uobičajeno zanimanje javnosti koje prati premijerne naslove, u slučaju Priča iz bečke šume dodatno je podgrijala i činjenica da je Torbica jedan od najhvaljenijih redatelja mlađe generacije u regiji, te da je baš on režirao Hinkemanna, koji je nedavno osvojio Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju predstavu prošle sezone.
No, kad su neposredno pred premijeru objavljene fotografije zagrebačke produkcije /prethodna galerija/, društvenim mrežama počele su se širiti usporedbe s jednom drugom produkcijom istog naslova, dvije godine starom predstavom Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada, u režiji Ive Milošević i scenografiji Gorčina Stojanovića.
Naime, obje predstave imaju gotovo identično osnovno scenografsko rješenje - plastični zastor na horizontu, te zeleni tepih umjesto trave na podu, u što se i sami možete uvjeriti iz priloženih fotografija.
Iva Milošević, redateljica novosadske produkcije, ovdašnjoj publici poznata po Maratoncima... u Kerempuhu, rekla nam je u telefonskom razgovoru da je vidjela fotografije zagrebačke predstave, a sličnosti s vlastitom komentirala je kratko i pomirljivo riječima: "Moguće je da smo redatelj zagrebačke predstave i ja imali slične ideje."
Nešto rječitiji bio je Gorčin Stojanović, scenograf novosadske produkcije, inače i sam redatelj.
"Ma gledajte - ništa se zapravo nije dogodilo - jedan naš kolega iz SNP je to primijetio i podijelio na mrežama, pa je tako došlo i do mene", kaže Stojčinović.
"Slučajnosti su stvarno uvijek moguće, a procjenjivati predstavu po fotografijama je - nemoguće."
Na izravan upit što misli o očitim sličnostima, koje osim scenografskih uključuju i uporabu balerine na sceni dodaje:
"Gledajte, različiti smo ljudi. Ja i kad radim scenografiju i kad režiram prvo malo proguglam da vidim što su radile kolege u regiji i u svijetu. Ne samo zato da ih makar i nesvjesno ne ponavljam, nego i da se informiram. Talentiran čovjek nađe svoj put. A sad - bira li: inspirirati se, citirati, pobrati kao svraka ili graditi - svatko bira sam. Različiti smo ljudi."
Nažalost, do zaključenja ovog teksta nismo dobili reakciju GDK Gavella i autorskog tima tamošnje predstave, kao ni odgovor na pitanje jesu li za razliku od predstave Gospođa Bovary ovaj put regulirali autorska prava na korištene skladbe Brela, Nat King Colea i kultnu Tomorrow belongs to me iz mjuzikla Cabaret.
No, prilike za eventualnu raspravu autori dviju predstava imat će idućih tjedana u Beogradu, gdje u Srpskom narodnom pozorištu u Beogradu, Milošević 25. prosinca premijerno predstavlja Elektru prema tekstu Danila Kiša, a potom u istom teatru Torbica Tolstojevo Carstvo mraka, dok Stojanović u JDP sprema Don Juana.