Najpoznatija pogrebnička obitelj bivše Jugoslavije, na daske Kerempuha stiže u režiji Ive Milošević.
***
Danas kultnu dramu Maratonci trče počasni krug, Dušan Kovačević napisao je 1972. godine na trećoj godini studija dramaturgije. Uskoro ju je na scenu Ateljea 212 postavio Ljubomir Draškić, a nepunih deset godina kasnije Slobodan Šijan prema njoj režira legendarni film.
Kovačević o drami kaže.
“Maratonce” sam pisao kao osjećanje beznađa u godinama kad sam ozbiljno razmišljao da napustim studiranje za budućeg pisca i posvetim se nekom ozbiljnijem i sigurnijem poslu; zbog spomenutih „političkih prilika“ ostao sam bez studentskog kredita i mogućnosti da opstanem u Beogradu. To je malo depresivna „melodramska priča“ koju sam dugo pokušavao zaboraviti. I poslije svega ostala je ova gorka komedija – pisana kao ozbiljna drama o mladom čovjeku smućenom pogrebnim poslovima obitelji – društva koje ga prisiljava da se bavi „najsigurnijim poslom na svijetu“. Sva je sreća što sam u tim danima i godinama ozbiljnog očaja pronašao štit komedije kao zaštitu od napada straha i vječitog pitanja mladih ljudi: što ću ja raditi i kako ću živjeti u ovom... pogrebnom poduzeću?"
Radnja drame se odvija u malom srpskom selu 1934., nakon atentata na kralja Aleksandra u Marseilleu.
Obitelj Topalović ima pet generacija muškaraca, koji se bave prodajom pogrebne opreme i grobarskim poslom. Posao je započeo stari Pantelija, a nastavili su pradjed Maksimilijan, djed Aksentije, otac Milutin i sin Laki, dok najmlađi Topalović, unuk Mirko ne želi nastaviti obiteljski posao.
Pantelija umre i obitelj se svađa oko njegove ostavštine, a i trebaju donjeti odluku hoće li baš na njemu isprobati novu metodu - kremiranje, za koju Laki predviđa da bi mogla biti pravi hit. U to vrijeme Mirko objavljuje da se ne želi baviti pogrebničkim poslom, već da ga interesira nešto časnije, a to je snimanje filmova.
Uz to želi i oženiti Kristinu, koja ne voli njega, nego njegovog najboljeg priajtelja, filmaša Ðenku. Njezin otac Bil Piton posluje s Topalovićima tako što iz grobova iskopava i prodaje im stare sanduke, koje Topalovići prelakiraju i prodaju kao nove. I Piton se želi dokopati naslijedstva ili novca, koji mu duguju Topalovići pa nagovara Mirka da uzme svoj dio, prije nego što se oženi Kristinom.
u zagrebačkom kazalištu Kerempuh Maratonce na scenu postavlja Iva Milošević.
| autorski tim | ||
|---|---|---|
 | Dušan Kovačević | autor teksta |
 | Dora Delbianco | dramaturg |
 | Anamarija Filipović Srhoj | asistent kostimografa |
| Larisa ( Lipovac ) Navojec | suradnik za scenski pokret |
| Gorčin Stojanović | scenograf |
| Iva Milošević | redatelj |
| Leo Kulaš | kostimograf |
| izvođači | ||
|---|---|---|
 | Elizabeta Kukić | Aksentije Topalović (102) |
| Filip Detelić | Bili Piton |
 | Hrvoje Kečkeš | Laki Topalović (44) |
 | Ivan Đuričić | Pregažen čovjek |
 | Luka Petrušić | Mirko Topalović (24) |
 | Maja Posavec | Kristina |
| Mia Anočić - Valentić | Olja |
 | Nikša Butijer | Milutin Topalović (79) |
 | Tarik Filipović | Đenka Đavo |
 | Vilim Matula | Maksimilijan Topalović (126) |
