Premijerom predstave Gospođa Bovary u režiji Saše Božića, zagrebačko Gradsko dramsko kazalište Gavella prošlog je petka započelo novu sezonu, a kako stvari stoje, istu bi moglo uskoro i – zaključiti. Dapače, zainate li se Sonic Youth, odnosno nasljednici Davida Bowieja i nekolicine drugih autora, lako bi se moglo dogoditi da Gavella trajno stavi ključ u bravu. Naime, u predstavi se uživo izvodi cijeli niz skladbi za koje kazalište niti je tražilo (!) niti je dobilo dozvolu autora i/ili izdavača, a da stvar bude bolja, isto to javno kazalište odreklo im je i pravo autorstva!
Tako bi se posve lako moglo dogoditi da Neupućen Netko pomisli kako je hitove poput Bowiejevih Absolute beginners i China Girl skladao Damir Šimunović, jer je samo i isključivo on u svim propagandnim materijalima predstave potpisan kao skladatelj. O činjenici da predstava koristi hitove poput Needles and Pins nigdje u materijalima nema ni riječi, a kamo li da bi se igdje spominjali njihovi autori!
https://www.teatar.hr/wp-content/uploads/images/Gavella-Bovary_knjizica_FINAL.pdf
Stoga smo Gavelli još u petak, odmah nakon odgledane premijere, poslali upit kako su i s kim, te za koje iznose regulirali korištenje skladbi u predstavi, iz vlastitog iskustva svjesni kako je osiguravanje autorskih prava za uporabu jednog autorskog djela u drugom - prilično dugotrajan, a najčešće i iznimno skup postupak.
Odgovor smo iz Gavelle dobili tek danas, a njegov je sadržaj doista šokantan. Naime, gradska javna ustanova u kulturi, koja osim pravne službe upošljava i diplomiranu producenticu odgovorila nam je slijedeće:
„Damir Šimunović, kao potpisani autor glazbe se raspitao i dobio odgovor da se za obrade koje se izvode uživo, kao i za karaoke verzije, ne trebaju tražiti autorska prava.”
Dakle – za početak – javna ustanova kojoj je glavna zadaća produkcija predstava, reguliranje zakonskih prava za tu svoju temeljnu djelatnost prepustila je vanjskom suradniku! Koji pri tome ne samo da nije pravnik, već se eto samo ‘raspitao’, a rezultat ‘raspitivanja’ nije nikakav pravni dokument. Jer da jest, na njega bi se u Gavelli valjda bili pozvali.
Dapače, da su se sami ‘raspitali’ saznali bi da su za početak apsolutno morali potpisati stvarne autore skladbi koje koriste, uključujući i autore teksta, glazbe i aranžmana, jer su neke od verzija koje koriste – obrade izvornika.
Kako lijepo piše u Zakonu o autorskom i srodnim pravima:
Članak 15.
(1) Autor ima pravo biti priznat i označen kao autor djela.
(2) Osoba koja javno koristi autorsko djelo dužna je pri svakom korištenju naznačiti autora, osim ako autor u pisanom obliku izjavi da ne želi biti naveden ili ako način pojedinoga javnog korištenja autorskog djela onemogućava navođenje autora.
Kad bi se dakle i povjerovalo doista infantilnom objašnjenju kako pri obradi tuđeg autorskog djela uopće nije potrebno regulirati prava, potpuno je neshvatljiva činjenica da autore tih istih djela nisu barem – potpisali.
No, tu problemi za Gavellu tek počinju.
U već toliko spominjanom Zakonu o autorskim i srodnim pravima, stoji i ovo:
Članak 18.
Autor ima isključivo pravo sa svojim autorskim djelom i koristima od njega činiti što ga je volja, te svakoga drugog od toga isključiti, ako zakonom nije drukčije određeno. To pravo obuhvaća, osobito:
-
pravo reproduciranja (pravo umnožavanja),
-
pravo distribucije (pravo stavljanja u promet),
-
pravo priopćavanja autorskog djela javnosti,
-
pravo prerade.
Dakle i za samu preradu, potrebno je dobiti dozvolu od autora.
Kad je pak u pitanju prerada – prerade, potrebno je dobiti i dozvolu izvornog autora, kao i autora – obrade! Tome usprkos, u odgovoru što nam ga je u ime Gavelle poslala za odnose s javnošću zadužena Martina Matota, stoji kako su u predstavi korištene skladbe:
- "I wanna dance with somebody" cover: Scott Mathew u glazbenoj obradi Damira Šimunovića
- "Superstar" cover Sonic Youth,u glazbenoj obradi Damira Šimunovića
- "La nuit ne finit plus" cover Petule Clark u glazbenoj obradi Damira Šimunovića
- "Absolute beginners" cover Tiago Bettencourt u glazbenoj obradi Damira Šimunovića
- "China Girl", na karaoke matricu,
- "My autumns done come", autor Lee Hazelwood, glazbena obrada Damir Šimunović
Iz tog je odgovora razvidno da u Gavelli ne razlikuju autorska od izvođačkih prava, kao i da ne znaju da je aranžman obrade također autorski posao, za korištenje kojeg je također potrebno dobiti odobrenje. Primjerice autori skladbe Needles and Pins su Jack Nitzsche i Sonny Bono, dok njezinu obradu poznatu pod naslovom La nuit ne finit plus samo izvodi Petula Clark, dok je autor stihova na francuskom - Jacques Plante.
Ni, to – međutim – nije sve. Gavella nam je, slučajno ili ne, zaboravila spomenuti korištenje Bowiejeva songa Wild is the Wind!
Kao da to nije dovoljno, prema Zakonu o autorskim i srodnim pravima:
Članak 13.
(1) Autorsko pravo sadržava moralna prava autora, imovinska prava autora i druga prava autora.
To zapravo znači da autor ima pravo odlučiti smije li se njegovo djelo koristiti u nekom kontekstu, čak i kad mu je u cijelosti zagrantirano poštivanje imovinskih prava, kao što je to nedavno bio slučaj s Brianom Enom i plesnom kompanijom Batsheva, o čemu smo vam pisali ovdje.
Službeno Gavellino objašnjenje nevjerojatno je i zbog činjenice da je domaćem glumištu dobro znan niz lokalnih skandala vezanih za neovlašteno korištenje autorske glazbe, poput primjerice onog s predstavom Kamov, smrtopis u Zagrebačkom kazalištu mladih (koji je na koncu završio i na sudu), kao i nedavni sa predstavom Mali čovjek želi preko crte, u kojoj su Borut Šeparović i njegovi suradnici neovlašteno koristili vlastite obrade hitova niza novovalnih glazbenika. Nakon što im je jedan od njih zaprijetio tužbom, Montažstroj je predstavu preradio te iz nje izbacio spornu glazbu.
Kad je pak u pitanju inozemna praksa, dobro je poznat slučaj predstave Diplomac u londonskom kazalištu Gielgud iz 2000. godine, a u kojoj zbog navodno iznimno visokih autorskih naknada nije korištena skladba Ms. Robinson Simona i Garfunkela, premda je ista namjenski napisana za film po kojem je predstava i nastala.
Za mišljenje smo na koncu upitali Branka Komljenovića, direktora izdavačke kuće Menart koja zastupa izdavače velikog dijela kataloga Davida Bowieja. Komljenović nam je u telefonskom razgovoru objasnio kako različite tvrtke reguliraju prava na korištenje originalnih snimki i njihovih izvedbi uživo (uključujući i obrade), no kako je prema njegovom iskustvu postupak dobivanja prava za bilo koju od tih opcija – dugotrajan i iznimno zahtjevan.
«Prije svega morate znati da i autori i izdavači dnevno dobijaju velike količine zahtjeva za korištenje i da je potrebno neko vrijeme da ih se obradi. Potom, autori imaju tzv. moralna prava, odnosno žele detaljno znati uvjete i kontekst u kojima se pjesma izvodi odnosno emitira i sve to ima značajan udio u odluci. Primjerice Carlos Santana je vegetarijanac i ukoliko od njega zatražite prava za korištenje neke njegove skladbe u kontekstu večere na kojoj se konzumira meso, gotovo je sasvim sigurno da će vas odbiti...», kaže Komljenović i pojašnjava kako su se posljednjih godina ta 'pravila igre' uvriježila i kod nas te gotovo nikome više ne pada na pamet kršiti ih.
Podsjeća i na slučaj filma VLOG Dana Okija koji 2014. na Pula Film Festivalu nije bio prikazan upravo zbog toga što nisu bila regulirana prava na jednu u filmu korištenu skladbu.
Komljenović se prilično šokirao kad je čuo za slučaj u Gavelli i uputio nas na tzv. publishera odnosno tvrtku kojoj se Gavella trebala obratiti ne bi li korištenje glazbe bilo u skladu sa zakonom.
Njihov odgovor na cijelu priču donosimo vam sutra.
