Nastala po najpoznatijoj drami Ödöna von Horvatha iz kasnih 20-tih godina prošlog stoljeća predstava je najavljena je kao “pučki komad u tri dijela koji je ispod svoje melodramatike nabijen političnošću, vrlo suvremenom u dijagnozi i angažiranom u stavu”.
Drama je praizvedena 1931. godine u berlinskom Deutsches Theatreu, a prije premijere njemački pisac Carl Zuckmayer nominirao ju je za Kleistovu nagradu, najviše literarno priznanje Weimarske republike, koju je potom i osvojila. Naslov je aluzija na gotovo istoimeni valcer Johanna Straussa II iz 1868., no radnja je smještena u Beč u vrijeme neposredno prije dolaska na vlast austrofašista 1934. godine.
Priča je to o sudbini naivne mlade žene Marijane, koja odluči razvrgnuti svoje zaruke s mesarom Oskarom nakon što se zaljubi u Alfreda, koji, međutim, nema ozbiljne namjere uzvratiti joj ljubav. Tu pogrešku, Marijana će gorko platiti...
Priče iz bečke šume desetak su puta ekranizirane, a najpoznatija je vjerojatno verija u režiji Maximiliana Schella iz 1979. godine.
U Gavelli ih pak režira - Igor Vuk Torbica.
