Sezona 2013/2014: GKM Split

Gradsko kazalište mladih iz Splita u sezoni 2013/2014 planira četiri premijere.

  

Prenosimo naajave premijera kako ih je oglasilo GKM Split.

***

Antoine de Saint Exupéry: MALI PRINC

Redatelj: Dražen Ferenčina

Kad danas nekom (odraslom) spomenete „Malog princa“, vjerojatno će oduševljeno reći kako mu je to jedna od  najdražih knjiga. Većina čak ima i svoje omiljene citate iz tog, najpoznatijeg djela Antoinea de Saint-Exuperya,  mnogi su vidjeli i poneku predstavu tog naslova i svi znamo ispričati o čemu se tamo radi. Ukratko, priča je to o pilotu kojemu se pokvari avion i on neplanirano završi u  pustinji, gdje sreće dječaka koji je zapravo Mali princ s asteorida B612. Sprijateljivši se s njim dječak mu priča o svom planetu na kojem ima jednu ružu s četiri trna, koju stavlja pod stakleno zvono kad je hladno i tri vulkana. Mali princ mu priča i o strašnim baobabima, korovu koje ako se ne iskorjenjuje prekriva i guši cijeli planet te o svom putu do zemlje.

Na tom putu Mali princ sreće kralja koji u svakome vidi podanika, na drugome uobraženka koji očajnički treba nekoga tko bi mu se divio, na trećem sreće pijanca koji pije da zaboravi ono čega se stidi, a stidi se toga što pije. Sreće i poslovnog čovjeka koji stalno zbraja, kupuje zvijezde jer se eto on sjetio da bi se dalo kupiti i prodati  ono što pripada svima, zatim sretne čovjeka koji pali i gasi svjetiljku jer je takav propis, ne pitajući se ima li on smisla, sreće i zemljopisca koji piše glomazne knjige a da nikada nije bio u doticaju sa stvarnom prirodom koja je za njega tek podatak u tablici.

Na sedmom planetu, zemlji upoznaje zmiju, cvijet koji zapaža da su ljudi bića koja ne žele pustiti korijene, sreće i lisicu koja mu objašnjava da ljudi vole samo ono što su pripitomili. Ista ta lisica postaje prijatelj Malom princu i otkriva mu tajnu - bitno je očima nevidljivo, dobro se vidi samo srcem. Kroz svoje putovanje zemljom Mali princ spoznaje tu tajnu, shvaća da je ono od čega je pobjegao, a pobjegao je zbog ruže na svom planetu koja je mislila da je jedina u svemiru, koja se pravila važna, upravo ono što može njegov život ispuniti.  Da je zbog te ruže i on poseban i da zbog tog odnosa ima smisla postojati, a to se može vidjeti samo srcem. Kad to spozna, Mali princ odlazi zmiji čiji će ga otrov osloboditi tereta tijela kako bi se mogao vratiti svojoj planeti. Prepušta se smrti da bi zadobio novi život.

Priču znamo, ali razumijemo li i mi što nam mali princ pokušava reći?

Mislim da ne razumijemo. Mi smo svoje planete, svoje živote zarazili raznim baobabima, korovom koji guši naš život. Pretvorili smo se u kraljeve koji u svima drugima vide samo podanike koji postoje da bi nas služili, da bi udovoljavali našim prohtjevima. Da bi smo dobili podanike spremni smo ih kupiti, podmititi, prijetiti im…. Postali smo pijanci koji piju da zaborave da se stide toga što piju. Postali smo ovisnici o raznim stvarima koje od nas čine ljušture, praznog duha koje nemaju snage promijeniti se. Pretvorili smo se u umišljene zvijezde, željni pažnje, slave, laskanja lažnih prijatelja jer smo nesigurni steći prave prijatelje, jer se bojimo blizine drugoga koji će biti iskren prema nama. Vidimo u drugima samo svoje neprijatelje koji ugrožavaju našu slavu i otkrivaju našu ispraznost.

Obukli  smo šminkerska odijela, skupe kravate, satove da bi smo privukli pažnju na sebe, na nas poslovne ljude koji imamo vremena samo za zbrajanje, za profit, marketing u kojem ćemo prodavati ljudima oko sebe sve što trebaju i ne trebaju, trujući ih lažnim potrebama. Svoju ispraznost pokušavamo sakriti, zamaskirati znakovljem časti, statusa, skupim satovima, skupim autima …

Pretvorili smo se u zemljopisce kojima priroda predstavlja samo puki broj kojim se da manipulirati, iskorištavamo ju bez toga da polažemo ikome računa, ne razmišljajući o budućnosti. Ne znamo se diviti prirodi. Jednostavno oslijepili smo, oglušili, obamrli. Polako se pretvaramo u mašine, računala koja se temelje na beživotnim nulama i jedinicama, stvarajući i gomilajući, ali ne osjećajući.

Prestali smo postavljati pitanja već poput pripaljivača svjetiljke, kao neke mehaničke lutke, bez volje i kreativnosti vršimo svoje zadatke i odluke.

Dok mali princ nesputano i iskreno govori o onom najljepšem u ljudskim osjećajima, mi se tih plemenitih osjećaja stidimo i trudimo se sakriti ih…

A zapravo i ne treba tako puno pa da postanemo bolji.

Svi mi imamo, negdje u sebi, jednog malog princa ali kako smo s godinama odrastali i postajali „pametniji“, tako smo, sve više, zaboravljali na njega. On nam i dalje šapće jednostavne ali važne istine o pravim vrijednostima ljudskog života.

Samo treba ponekad zastati i poslušati ga.

 

Eugène Ionesco: PODUKA

Redatelj: Goran Golovko

 

Sue Townsend: ADRIAN MOLE

Redatelj: Ivan Plazibat

Godine 1982. objavljen je Tajni dnevnik Adriana Molea. Muziku više ne slušamo na kazetofonima,

crno- bijele kutije zvane televizor  odavno su izumrle pred najezdom tankih  ekrana,  cijela soba gramofonskih ploča danas stane u stražnji džep hlača, ali Adrian Mole (star 13 3/4) ostaje naš suvremenik. I nažalost nije tu riječ o još jednom napadu retromanije tipične za naše doba. Novi stari

jadi odrastanja tinejdžera jednaki su kao i prije tri desetljeća. Opasnosti poput recesije, akni,

razvoda roditelja i zgodne nove učenice iz prve klupe još ostaju nerazriješene na ovome planetu. I zato vas pozivamo u novoj sezoni GKM SPLIT  da svijet kojim vladaju "odrasli" zajedno gledamo očima našeg Adriana Molea. Starog 13 3/4!

 

Oscar Wilde / Marijana Nola: VAŽNO JE ZVATI SE ERNEŠTO

Redatelj: Robert Raponja

“Važno je zvati se Earnest“  djelo je književnog genija, engleskog dramatičara Oscara Wilda . Komedija je premijerno prikazana u Londonu 1895. godine u  St. James teatru. “Važno je zvati se Earnest“ je hirovita romantična komedija, ali istovremeno i vrlo oštroumna društvena satira koja ima pomalo bizaran zaplet. Dvojica prijatelja zapliću se u klupko komičnih situacija koje izaziva njihova težnja za  sakrivanjem vlastitog identiteta. Ime “Ernest“ u engleskom prijevodu ima simbolično značenje te označava iskrenost, poštenje, ozbiljnost kao karakternu osobinu.

Jere Duplančić, jedan od protagonista ove komedije, vodi dvostruki život. Kreirao je fiktivnu osobu - nepostojećeg brata zvanog Ernešto kojeg koristi kao vlastiti alibi za bijeg iz stvarnosti u život koji mu je prema njegovom mišljenju privlačniji. Kroz imaginarni lik Ernešta traži sva zadovoljstva koja su mu kao Jeri nedostupna. Nakon bezbroj obrta i komičnih zapleta, otkrivaju se potpuno nevjerojatne stvari.

Ovo je zapravo komedija mentaliteta o potrebi čovjeka da zatomi svoj pravi identitet kako bi se učinio poželjnijim i boljim nego što uistinu jest. Ova satirička komedija jasno pokazuje autorov ciničan stav spram takozvanog “visokog društva“. Prikazuje ljudske slabosti, kompelske i nesigurnosti te pokušaj preživljavanja u snobovskom okružju, koje postavlja visoke kriterije i strogo određene uzuse ponašanja.

”Splitska“ adaptacija  komedije Oscara Wilda ne uključuje samo jezičnu, već i kulturno-povijesnu lokalizaciju.

U ovoj predstavi likovi nisu samo promijenili imena već i karakterne crte.

Pretvorili su se u ljude našeg podneblja i na satirički način prikazuju život i običaje Splita i njegovih stanovnika u 19. stoljeću. Splitski Ernest, odnosno Ernešto oslanja se na osnovni motiv Wildeovog Ernesta ali duh komedije prilagođen je našoj sredini. Likovi razmišljaju i izražavaju se na drugačiji način, karakterističan i svojstven našem podneblju i svjetonazoru.  Govor je postao oporiji, izravniji i dobio novu dozu prirodnosti i cinizma. Komičnost je prilagođena našoj publici i njezinoj aluzivnosti. Na taj način “Važno je zvat se Ernešto“ postaje originalna splitska komedija.

Sviđa vam se ovaj tekst?
Pomognite nam da ih objavimo još i ostanemo neovisni o oglašivačima i politici:
pretplatite se na Teatar.hr ili platite članak SMS porukom.