Objavljene 1970., Gli amori difficili zbirka su kratkih priča o ljubavi i problemima ljubavnika u u komunikaciji. Italo Calvino napisao ih je nakon što je preselio u Pariz na valu šezdeset osmaške kulturne revolucije i nakon što je pristupio grupi slavnih eksperimentalnih pisaca u kojoj su bili Raymond Queneau, Roland Barthes, Gorges Perec i Claude Lévi-Strauss.
U ovim pričama Calvino, autor svjetske slave, miješa realnost i iluziju u razotkrivanju ljubavnih obrazaca i tajni naizgled obične svakodnevice. Zbirka otkriva svu Calvinovu spisateljsku genijalnost manifestiranu u načinu na koji se odabir trivijalnih fragmenata života, naizgled nezanimljivih motiva, pretvara u vrhunsku književnost.
Teške ljubavi postaju predstava zahvaljujući udruživanju snaga dvaju splitskih teatara, HNK i Gradskog kazališta mladih, a u adapatciji Ivana Penovića koji je najavljuje ovako:
"Teške ljubavi predstava je o poteškoćama u komunikaciji, a potom i u ljubavi, kao specifičnom komunikacijskom odnosu. Ljubavi prema vlastitom miru koliko i vlastitom nemiru, ljubavi prema svakodnevnim avanturama koje u očima drugih izgledaju kao loše navike ili žute minute nemirnih putnika.
Za razliku od Cosmicomicsa ili Nevidljivih gradova, u kojima Calvino ulazi u sferu fantastike, Teške ljubavi pokazuju piščevu sposobnost hvatanja trenutka, veličanja statike slike (Mediterana), lakoću opstojanja tijela u danom trenutku čekanja, mirovanja, šutnje, pogleda u daljinu. Calvino važnost daje svim trenucima između aktivnih događanja, prikazuje ogoljenu svakodnevicu u kojoj smo pustolovi vlastitih misli, šalje u oslikanu vječnost dio života na koji ne obraćamo previše pozornosti. Samim time, ova predstava imala je kompliciran zadatak identificirati i pokazati potencijalno dramsko događanje tako vješto prikriveno Calvinovom glorifikacijom lakoće postojanja, lebdenja između vlatitih misli i ritmova života koji nas drže zajedno. "
Predstavu režira Aleksandar Švabić.