O aktivnostima udruge AcroAquaBatica pisali smo vam posljednji put ovdje, kad je rečena 'artističko-diletantska skupina' u Splitu organizirala turnir za intendanta HNK Split.
U međuvremenu su u Splitu realizirali još niz drugih akcija, a u suradnji s udrugom Teserakt, ovog vikenda pozivaju sugrađane na LGBT biciklijadu u znak podrške splitskoj Paradi ponosa, jer kako kažu: “U pravu su laburisti, nismo svi isti – dolazimo kao biciklisti!“
Kako stoji u njihovu priopćenju:
Kako se udaljenost od splitskog dana D (čitaj LGBT) mjeri u satima, tako se medijski prostor prekrcava stalno novim inicijativama, prijedlozima, zahtjevima... Paralelno sa studentskom inicijativom Split misli koja traži odgodu parade i eventualnu odgovornost Vlade i ministra Ostojića ako dođe do eskalacije nasilja, krenula je i druga inicijativa nekolicine udruga pod vodstvom AcroAquabatice i Teserakta, ali posve drugačije intonirana.
Umjesto da se zauzimaju sve udaljenije busije i Split pretvara u duboko rascijepljen grad, pozvali smo sugrađane da na LGBT paradu dođu kao na nedavnu gradsku biciklijadu i tako razbiju antagonizam i polarizaciju koju nameću radikalne skupine. Opširnije: ovdje.
Kao pokretači ove inicijative posebno apostrofiramo tzv. poznata ili medijski eksponirana lica i podsjećamo kako su lani tjedan dana nakon prvog splitskog zloglasnog pridea “sedmorica omiljenih Splićana, istaknutih sportaša i estradnih umjetnika, pozirali Globusovu fotografu na Rivi i u znak potpore borbi homoseksualne zajednice za svoja prava dignuli glas protiv divljaštva i mržnje.“
Riječ je redom o Aljoši Asanoviću, Tonču Huljiću, Stipi Božiću, Mariju Budimiru, Ivici Šurjaku, Deanu Dvorniku, Goranu Karanu... kao i mnogim drugim poznatim licima iz svijeta sporta, mode, filma, kazališta, znanosti... od kojih se većina voli izjašnjavati naknadno, kao i igrati se hrabrosti onda kad je to oportuno i bezopasno, no ovih dana ih nema ni čuti ni vidjeti premda ih je poput Viktorije Rađe, Ivana Šole, Marije Borić, Ive Perkušića, Nataše Bebić... i mnogih drugih svakodnevno puna Riva.
A što se političara tiče, “čast“ svima koji će doći, jer su uglavnom – uz pomoć medija - oni i proizveli ovako konfliktan pride, no kad ih već moramo gledati, rado bi smo vidjeli i ponekog gradskog predstavnika: npr. Marina Jurjevića, kad je već Baja, a također i Luku Podruga, da ne ostane uvijek samo pola druga, nego postane cijeli. Zovemo ih naravno kao predstavnike gradske vlasti, a ne kao osobe koje imaju neki svoj svjetonazor – ako ga uopće imaju.
Isto vrijedi i za ostale “javne osobe“ s tim da, naravno, nitko nema obavezu davati potporu nečemu što se protivi njegovom svjetonazoru, ali je krajnje licemjerno neprestano se žaliti na u gradu carujući primitivizam i provincijalizam i istovremeno se povlačiti u svoje rezidencijalne oaze.
Jer, što mi to zapravo radimo, proizvodimo novog Luku Ritza i hrabro čekamo iza ugla kako bismo ga poslije mogli kolektivno oplakivati i priređivati humanitarne priredbe za tobožnju borbu protiv nasilja.
