Ovo je tekst o produkciji HNK u Zagrebu koja više nije na repertoaru. Aktualna produkcija Orašara u HNK Zagreb je ovdje, HNK Split ovdje, HNK Rijeka ovdje, a ona u HNK Osijek - ovdje.
***
Teško je zamisliti ijednu baletnu kuću koja na svojem repertoaru redovito postavlja svjetska dijela klasičnog baleta, a da pritom u vrijeme božićnih i novogodišnjih praznika nema barem jednu izvedbu slavnog Orašara ruskog skladatelja Petra Iljiča Čajkovskog.
Ova božićna bajka postala je neizostavan dio blagdanskog repertoara već u drugoj polovici XX. stoljeća, a da li je razlog tome nagla komercijalizacija Božića i pomama oko blagdanskih poklona ili naprosto neodoljivo topla priča o djevojci čiji božićni poklon postaje istodobno i čarobna ljubavna priča puna iznenađenja, na vama je odlučiti.
U svakom slučaju, originalna ideja o baletu došla je Ivanu Vsevoložskom, upravitelju ruskog Imperial Teatra, nakon što je pročitao kratku priču poznatog njemačkog romantičarskog autora, E. T. A Hoffmanna. Radilo se o djelu Orašar i Kralj miševa, čiju je adaptaciju ubrzo napravio Alexandre Dumas otac, te libreto napisao Marius Petipa, inače jedan od najpoznatijih koreografa klasičnog baleta, a koji je zaslužan i za koreografiju premijerne izvedbe Orašara 18. prosinca 1982. u Imperial Mariinsky Teatru u St. Petersburgu.
Od tada su se dali u izazov koreografiranja mnogi, između ostalog, i George Balanchine i Mihail Barišnjikov, a ako se zaputite na domaću verziju u HNK Zagreb, dočekati će vas koreografija i režija Waczlawa Orlykowskog koja je nastala 1970. kao rezultat suradnje s dirigentom Mirom Belamarićem. Nju su što vjernije pokušali rekonstruirati Dinko Bogdanić i Vesna Butorac Blaće 2004. i od tada je možete vidjeti svake godine redovito na zagrebačkim kazališnim daskama pod dirigentskom palicom Ivana Repušića, Miroslava Salopeka ili Allina Vlasenka.
Radnja se odvija u dva čina te prati priču djevojčice Klare, koja počinje tako što nalazimo nju i njenu obitelj na božićnoj proslavi u vlastitom domu. Proslavu prekida dolazak Herr Drosselemyera, koji nosi poklone članovima obitelji. No, Drosselmeyer uskoro podijeli sve poklone, a Klara ostaje praznih ruku. Da bi oraspoložio uplakanu djevojčicu, on joj poklanja – orašara, u obliku zgodnog uniformiranog vojnika. Zadovoljni, svi odlaze na počinak, no u ponoć, Klara se budi u strahu jer začuje miševe , koji se uskoro pojavlju u nadnaravnoj veličini. No, dogodi se još nešto neočekivano – orašar u obliku vojnika se pretvara u pravog živog maldića i spašava je od zlih miševa, a zatim zajedno putuju u čarobni svijet Šećerne vile gdje se susreću s različitim slasticama koje plešu, ali i predstavljaju određene dijelove svijeta.
Tako čokolada pleše španjolski ples, šećerne lizalice plešu ruski ples (trepak), vjerojatno jedan od najpoznatijih dijelova u cijelom baletu, zatim kava pleše arapski ples i čaj kineski ples. Klara se poslije svega budi sa lutkom orašara u rukama, shvaćajući da je sve bio više nego prekrasan san. Ali u nekim verzijama, Klara se ne probudi, time naglašavajući da ponekad i najnevjerojatniji snovi mogu postati – stvarnost.
