Login za korisnike

Orašar (HNK Osijek)

Nakon 40 godina na daske Hrvatskoga narodnog kazališta u Osijeku premijerom ‘Orašar’ Petra Iljiča Čajkovskog vraća se balet.

***

Teško je zamisliti ijednu baletnu kuću koja na svojem repertoaru redovito postavlja svjetska dijela klasičnog baleta, a da pritom u vrijeme božićnih i novogodišnjih praznika nema barem jednu izvedbu slavnog Orašara ruskog skladatelja Petra Iljiča Čajkovskog.

U HNK Osijek baleta nema već 40 godina, no za njegov povratak na repertoar odabran je upravo zahtjevni naslov Čajkovskog, zbog čega su posegnu za posudbama što scenske opreme, što plesača iz Zagreba, Splita i Rijeke.

Ova božićna bajka postala je neizostavan dio blagdanskog repertoara već u drugoj polovici XX. stoljeća, a da li je razlog tome nagla komercijalizacija Božića i pomama oko blagdanskih poklona ili naprosto neodoljivo topla priča o djevojci čiji božićni poklon postaje istodobno i čarobna ljubavna priča puna iznenađenja, na vama je odlučiti.

U svakom slučaju, originalna ideja o baletu došla je Ivanu Vsevoložskom, upravitelju  ruskog Imperial Teatra, nakon što je pročitao kratku priču poznatog njemačkog romantičarskog autora, E. T. A Hoffmanna. Radilo se o djelu Orašar i Kralj miševa, čiju je adaptaciju ubrzo napravio Alexandre Dumas otac, te libreto napisao Marius Petipa, inače jedan od najpoznatijih koreografa klasičnog baleta, a koji je zaslužan i za koreografiju  premijerne izvedbe Orašara 18. prosinca 1982.  U Imperial Mariinsky Teatru u St. Petersburgu.

Od tada su se dali u izazov koreografiranja mnogi, između ostalog, i George Balanchine i Mihail Barišnjikov, dok je na domaćim scenama najdugovječnija koreografija i režija Waczlawa Orlykowskog nastala 1970. za potrebe HNK u Zagrebu. Nju su, 2004. godine, što vjernije pokušali rekonstruirati Dinko Bogdanić i Vesna Butorac Blaće, a tu verziju za HNK Osijek dodatno je još adaptirao Vuk Ognjenović.

Radnja se odvija u dva čina te prati priču djevojčice Klare, koja počinje tako što nalazimo nju i njenu obitelj na božićnoj proslavi u vlastitom domu. Proslavu prekida dolazak Herr Drosselemyera, koji nosi poklone članovima obitelji. No, Drosselmeyer uskoro podijeli sve poklone, a Klara ostaje praznih ruku. Da bi oraspoložio uplakanu djevojčicu, on joj poklanja – orašara, u obliku zgodnog uniformiranog vojnika. Zadovoljni, svi odlaze na počinak, no u ponoć, Klara se budi u strahu jer začuje miševe , koji se uskoro pojavlju u nadnaravnoj veličini. No, dogodi se još nešto neočekivano – orašar u obliku vojnika pretvara se u pravog živog maldića i spašava je od zlih miševa, a zatim zajedno putuju u čarobni svijet Šećerne vile gdje se susreću s različitim slasticama koje plešu, ali i predstavljaju određene dijelove svijeta.

Tako čokolada pleše španjolski ples, šećerne lizalice  plešu  ruski ples (trepak), vjerojatno jedan od najpoznatijih dijelova u cijelom baletu, zatim kava pleše arapski ples i čaj kineski ples.  Klara se poslije svega budi sa lutkom orašara u rukama, shvaćajući da je sve bio više nego prekrasan san. Ali u nekim verzijama, Klara se ne probudi, time naglašavajući da ponekad i najnevjerojatniji snovi mogu postati – stvarnost.

autorski tim
Waczlaw Orlykowskikoreograf
Günther Schneider-Siemssenscenograf
Vuk Ognjenovićautor koreografske adaptacije
Petar Iljič Čajkovskiskladatelj
Filip Pavišićdirigent
Dinko Bogdanićautor koreografske adaptacije


Odgovori

POVEZANE VIJESTI