Naslovnica > VIJESTI > INFO > Zaključna sjednica Radničkog vijeća HNK Split

Zaključna sjednica Radničkog vijeća HNK Split

Radničko vijeće HNK Split održalo je koncem prošlog tjedna posljednju sjednicu u dosadašnjem sastavu, povuklo neočekivan potez u postupku izbora svojih 'nasljednika', i iznijelo javnosti dosad nepoznate podatke o brojnim kršenjima zakona u tom kazalištu.
Share on facebook
Share on twitter

XIII Sjednica Radničkog vijeća HNK Split sazvana je kao zaključna ili završna jer je Radničko vijeće s radom započelo 05. 11. 2007. s trajanjem mandata do 05. 11. 2010.

Sedam tjedana prije isteka svog trogodišnjeg mandata (05. 11. 2010.) vijeće je trebalo prema Pravilniku o provođenju izbora za radničko vijeće (čl. 3.) raspisati redovne izbore za radničko vijeće, ali je to propustilo učiniti, i tako prepustilo (prema Zakonu o radu) Sindikatu HNK Split da organizira posve nove izbore za Radničko vijeće HNK Split. Tako je učinjeno, stoji u zaključcima sa sjednice:

upravo kako bi se raščistila govorkanja ili poneke usmene pritužbe, da sadašnje Radničko vijeće suviše radikalizira pitanja iz vlastite nadležnosti, ili da čak prekoračuje svoje ovlasti.

Slobodni i neposredni izbori najbolji su način da se to pitanje razjasni ili raščisti, a sadašnji će saziv Radničkog vijeća sa zadovoljstvom poštovati svaku odluku i svaki izbor koji radnici HNK Split budu donijeli.

Do tada, svi članovi sadašnjeg saziva Radničkog vijeća HNK Split zahvaljuju se svim zaposlenicima HNK Split što su im povjerili da u granicama svojih znanja i sposobnosti zastupaju njihove interese i nadaju se da  njihovo povjerenje nisu iznevjerili.

Na istoj sjednici Radničko je vijeće ponovilo svoje zahtjeve sa prethodne sjednice:

  • smjenu Gradonačelnika grada Splita Željka Keruma i raspuštanje Gradskog vijeća grada Splita na čelu s predsjednicom Nevenkom Bečić,
  • smjenu Ministra kulture Bože Biškupića
  • smjenjivanje Glavnog inspektora Državnog inspektorata RH, Kruna Kovačevića zbog zataškavanja Inspektoratu višekratno prijavljenih ozbiljnih nezakonitosti u radu HNK Split za vrijeme intendanta Milana Štrljića i poslovnog ravnatelja Milivoja Hekmana
  • ostavku Kazališnog vijeća HNK Split i to zbog nezakonitog načina na koji je Kazališno vijeće izabrano, kao i zbog nekompetentnosti koju je demonstriralo od početka svoga rada

Vijeće je upozorilo i da sadašnja gradska vlast već punih godinu dana potpuno bezrazložno drži zaposlenike HNK Split bez sklopljenog kolektivnog ugovora i neprestano odgađa pregovore na tu temu, ali i da Splitsko ljeto ne samo što dva i više desetljeća nije imalo posebnog ravnatelja različitog od HNK Split, i ne samo što nema ni vlastitog broja žiro računa, nego nema ni vlastitog Statuta, osim ako Statutom ne smatramo skicu koju je još 1994. (tadašnji Intendant HNK Split i istovremeno pročelnik za kulturu grada Splita!) Rade Perković istina nabacio, ali koja kao Statut Splitskog ljeta nije zaživjela nikad niti je mogla jer do Osnivača nikad nije ni došla; i osim ako Statutom Splitskog ljeta ne smatramo pravni akt još iz vremena intendanta Ivice Restovića i samoupravnog socijalizma?!

Što se pak tiče nedavnog demantija Ministarstva kulture i očitovanja istog na sve dosadašnje prijave Radničkog vijeća, potonje poručuje:

Svoju neslavnu ulogu u zbivanjima oko HNK Split, Ministarstvo kultureBožo Biškupić (15. 10. 2010.) dao splitskom tjedniku pokušalo je koliko nam je poznato demantirati u dva navrata. Prvo, priopćenjem što ga je na svojoj web stranici uputilo javnosti (05. 10. 2010.), a potom i u intervjuu što ga je Ministar Božo Biškupić (15. 10. 2010.) dao splitskom tjedniku
Vrime u kojemu je pored ostalog rečeno:
“Netočno je ono što se spominjalo u nekim medijima da Ministarstvo kulture nije reagiralo na upozorenja o nezakonitostima u radu HNK u Splitu. Ministarstvo kulture je dostavilo 30. studenog 2009. Uredu državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji mišljenje vezano uz provedbu Zakona o kazalištima, a povodom prigovora na natječaj za izbor intendanta HNK Split. Ministarstvo je također 22. veljače 2010. dostavilo mišljenje Radničkom vijeću HNK Split n/r g. Vjeki Santriću vezano uz zamolbu za nadzor nad zakonitošću rada HNK Split. Ministarstvo je nadalje, sukladno članku 38. stavak 1. Zakona o kazalištu i članku 64. stavak 1. Zakona o ustanovama, izvršilo nadzor nad zakonitošću rada i općih akata Hrvatskog narodnog kazališta Split. U provedenom su nadzoru utvrđene nepravilnosti o čemu je HNK Split izviješten 20. travnja 2010. godine.“


Povodom tog priopćenja i intervjua može se samo konstatirati da su svi Ministrovi navodi faktografski točni, naime dobro su pobrojane situacije, institucije i datumi kad je Ministarstvo kulture “reagiralo“, no sve su te “reakcije“ po samo Ministarstvo poražavajuće i u tome i jest meritum stvari. Te reakcije ne samo da su neadekvatne u smislu da je to nečije subjektivno mišljenje, nego su one suprotne
Zakonu o kazalištima na koje se Ministarstvo kulture i Ministar osobno pozivaju i kao takve one su naravno potpuno kontraproduktivne te su u značajnoj mjeri pridonijele sve lošijem razvoju situacije u vezi sa HNK Split.

▪ Bez ponovnog zamaranja detaljima treba ipak ponoviti da je čak i takve, iz aviona vidljive prekršaje, Ministarstvo kulture svejedno dopisom gospodina Mandarića pokušalo učiniti nevidljivim i nejasnima, ostajući od početka uz tadašnjeg Intendanta Milana Štrljića.
▪ Još je porazniji po Ministarstvo kulture bio drugi dopis što ga Ministar Biškupić spominje, a koji je gospodin Ante Mandarić Radničkom vijeću uputio 22. 02. 2010. i to nakon što je Radničko vijeće Ministarstvu prijavilo:

- 1. potanko raščlanjenu nepravovaljanost načina na koji je Statut HNK Split donesen;

- 2. zatim, barem pedesetak spornih stavki u tako nepravovaljano donesenom Statutu i

- 3. zaključilo kako je očito riječ o samovoljnoj i tendencioznoj tvorevini, za koju su najodgovornije osobe Intendant Milan Štrljić i poslovni ravnatelj Milivoj Hekman. Unatoč tome, gospodin Mandarić ponovo je “našao načina“ da sasvim lakonski, i naravno ni u kakvoj zdravorazumskoj vezi sa Zakonom o kazalištima kojega bi trebao vjerodostojno tumačiti, proglasi sadržaj Statuta HNK Split kao i način njegova donošenja pravovaljanim, a Ministarstvo kulture za sve druge prijavljene nezakonitosti u poslovanju HNK Split - nenadležnim! Bila je to druga demonstracija apsolutno iritirajuće pristranosti i proizvoljnosti nadzora Ministarstva kulture RH i vjernog ostajanja Ministarstva na braniku intendanture gospodina Milana Štrljića.

Treće “reagiranje“ kojega spominje Ministar kulture, a kojega je ovaj put umjesto (?!) gospodina Mandarića uputila državna tajnica Nina Obuljen i to Kazalištu 20. 04. 2010., a Radničkom vijeću 29. 04. 2010., sadržavalo je u sebi brojne nove enigme i naravno sve su po Ministarstvo bile kompromitirajuće. Ovaj put su, naime, za razliku od dva prethodna nadzora, pronađene brojne nepravilnosti, no sve su one prema nalazu državne tajnice bile zapravo “nižeg“ ili “manje značajnog“ ranga i ni za jednu, naravno, nije odgovarao intendant Milan Štrljić, premda je u njima sudjelovao ili ih čak sam prouzrokovao, nego tadašnja predsjednica Kazališnog vijeća HNK Split Nenni Delmestre.

▪ Zanimljivo je da Ministar, gospodin Božo Biškupić “četvrto reagiranje“Kulturno vijeće za dramske umjetnosti (koje postoji u sastavu Želimir Mesarić, predsjednik Vijeća; te Nada Abrus, Goran Grgić, Dinka Jeričević i Joško Ševo kao članovi Vijeća). Prema Ministarstva nigdje ne spominje niti nam je znano da se u javnosti igdje pojavilo, premda bi i ono trebalo postojati. To četvrto reagiranje, naime, nitko nikada nije vidio, premda se upravo na njega Ministar pozvao u svom priopćenju uz odbijanje Ministarstva da se suglasi s izborom Duška Mucala za Intendanta HNK Split. Tim pozivanjem apostrofirao je ministarsko Zakonu o kulturnim vijećima, (NN 48/2004.) rad je Kulturnih vijeća javan (čl. 1.) i ona odluke donose većinom glasova ukupnog broja članova (čl. 9.), pa je nejasno zašto je Ministar zapravo priopćenjem prepričavao mišljenje Kulturnog vijeća za dramske umjetnosti, umjesto da javnosti učini dostupnom odluku odnosno mišljenje samog Vijeća kao i informaciju o tome kad su se sastali, u kom sastavu kao i to s koliko su glasova donijeli svoju odluku.
Nejasno je ostalo i kako to da se Ministar pozivao samo na mišljenje
Kulturnog vijeća za dramske umjetnosti, premda bi, budući da je HNK Split nacionalno kazalište koje ravnopravno ima i balet i operu, bilo posve logično da je mišljenje o intendantskim pretenzijama Duška Mucala dalo i Kulturno vijeće za glazbu i glazbeno-scenske umjetnosti (dakle, tijelo u sastavu: Jagoda Martinčević, predsjednica te Ivo Lipanović, Ksenija Zec, Krešimir Seletković i Igor Savin kao članovi)?!

Pri tome, niti tvrdimo niti mislimo da bi Duško Mucalo tada prošao bolje nego što je pri Ministarstvu kulture i ovako prošao, ali zato nažalost mislimo da se pri Ministarstvu kulture radi jednako površno kao i pri Gradskom vijeću grada Splita i kao pri Kazališnom vijeću HNK Split, pa se unaprijed donesene odluke i mišljenja tek manje ili više oblažu u privid na zakonu zasnovanih odluka, a sve u nadi da to nitko neće primijetiti, jer će već sutra biti prekrivene istim takvim ili sličnim odlukama.

Konačno, kako to da Ministar i sva njegova Vijeća nisu kroz cijelo vrijeme svojih nadzora primijetili da je dva puta raspisivani Natječaj za izbor i imenovanje intendanta već u prvom stavku imao odrednicu da “za intendanta može biti imenovana osoba afirmirana na području kulture  i umjetnosti“ a da Duško Mucalo nije ni jedno ni drugo, sve i da je predao suvisliji program nego što je to očito bio slučaj?!

Toliko, dakle, o dosadašnjim “nadzornim reagiranjima“ Ministarstva kulture u vezi sa HNK Split. Preostaje da vidimo što ćemo tek dočekati kad se Ministarstvo kulture prihvati izmjena Zakona o kazalištima koje je Ministar svojedobno najavio, a kojega oni sami u Ministarstvu niti poštuju niti primjenjuju, pa je nejasno zašto ga imaju potrebu uopće mijenjati kad ga ionako tumače kako ih je volja.

No, ni tu nije kraj. Radničko vijeće objavilo je i dosad javnosti nepoznatu dokumentaciju oko brojnih i značajnih kršenja Zakona o radu u HNK Split:

Javnosti prezasićenoj mnogo krupnijim i ozbiljnijim aferama, možda ipak bude zanimljivo upoznavanje s bizarnošću u kojoj Radničko vijeće Državnom inspektoratu prijavljuje kako Uprava HNK Split ne želi dati otkaz radniku koji ni jednog dana nije bio na poslu sad već dulje od dvije i pol godine, a Inspektorat, čak i prigodom traženja Radničkog vijeća da se nadzor kao aljkav i neodgovoran ponovi, odgovara da oni tu po Zakonu o radu ne mogu ništa i da se obratimo Ministarstvu kulture - kao nadležnom za zakonitost rada HNK Split, a ovi pak iz Ministarstva, naravno, odgovaraju da to ne spada ni u njihovu nadležnost!
Uostalom, ima li išta ljepše nego kad vam glavni inspektor Državnog inspektorata - i to nakon što ste mu naveli (i njemu i osobi koja je obavljala nadzor prije njegova dopisa) točne članke
Zakona o radu koji su prekršeni - odgovori kako slijedi:
“Zakonom o radu, niti bilo kojim drugim propisom donesenim na temelju njega, nije utvrđena obveza poslodavca da s radnikom raskine ugovor o radu, pa analogno naprijed navedenom, inspektor nema nadležnost naložiti poslodavcu da to učini, niti protiv njega pokrenuti bilo kakav postupak ako to ne učini.“ (!!!)


Da cijela stvar bude još interesantnija, nakon traljavo odnosno u korist poslodavca pristrano obavljenog nadzora područne službe u Splitu u liku Ivane Delije, Radničko se vijeće uopće nije žalilo glavnom inspektoru Krunu Kovačeviću, ne želeći pretjerivati s važnošću svoga predmeta, nego se žalilo resornoj
Službi nadzora u području rada i zaštite na radu, odnosno pomoćniku glavnog inspektora za tu službu, Ivanu Samcu!


Kako to da je naš predmet ipak dospio u ruke glavnog inspektora i čime smo zaslužili takvu važnost, Radničkom je vijeću ostalo trajno nejasno. Ono što nam je jasno jest da je Uprava HNK Split na čelu s Milanom Štrljićem i Milivojem Hekmanom 23. 04. 2008. pokrenula proceduru davanja otkaza za ton-tehničara Ivicu Bilića i da tu proceduru nije nikad dovršila unatoč svim prijavama Radničkog vijeća na tu temu.

Kako je od tada proteklo 30 mjeseci, uz uskraćenu brutto plaću zaposlenika od oko 8.000 kuna, to iznosi 240.000 kuna, pa je to dakle iznos koji bez pripadajućih kamata do danas potražuje spomenuti zaposlenik na temelju farsičnih otkaznih igara sad već bivšeg Intendanta HNK Split i njegovog još uvijek zaposlenog poslovnog ravnatelja, a uz suradnju, kako smo vidjeli, serioznog inspektorata i njegovog glavnog inspektora.

Zaključke i samu sjednicu Radničko je vijeće pak zaključilo slijedećim riječima:

Konačno, zar ne bi bio red, nakon ovako veselog institucijskog ringišpila, da se Radničko vijeće i sâmo malo pogleda u zrcalu. Zamorni poput dosadnih muha, tvrdoglavi poput izumiruće dalmatinske beštije, nasrtljivi poput japanskih kaminikaza… Tome bi stvarno trebalo stati na kraj! Samo kako? A da ih je bilo kupiti? Ili im srezati izvor prihoda? Da vidimo računicu:
Svaki je član Radničkog vijeća HNK Split u protekle tri godine prema
Zakonu o radu (čl. 152. odnosno 159.) imao “pravo na naknadu plaće za šest radnih sati tjedno“, no tim se pravom ni jedan član Radničkog vijeća nije ni jednom poslužio, tako da je ukupan trošak rada Radničkog vijeća za HNK Split u posljednje tri godine iznosio nula kuna!

Vrlo neobično, neka službe ipak istraže kako kupiti nešto što košta brojem “0“ i slovima “nula“ kuna; ili kako kupiti nešto što nema cijene.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI