Naslovnica > VIJESTI > DRAMA > Čehov, Anton Pavlovič

Čehov, Anton Pavlovič

Iako je tvrdio da mu je medicina žena, a književnost ljubavnica, i unatoč tome što je svoj profesionalni život češće posvećivao upravo liječenju, u medicini je ostao poznat više kao - bolesnik, a svjetsku slavu donijelo mu je kazalište.
Share on facebook
Share on twitter

Antun Pavlovič Čehov rođen je  29. siječnja 1860. godine  u Tanganrogu, ruskoj luci na Azovskome moru. Rođen je kao treće od šestero djece trgovca Pavela JegorovičaJevgenije Jakovlevne Morozove. Od 1876. do 1879. Čehov pohađa osnovnu i srednju školu  u Tanganrogu, često posjećuje kazalište, objavljuje tekstove i uređuje školske novine.  1876. godine Čehovljev otac bankrotira i seli se s obitelji u Moskvu, a Antun Pavlovič ostaje u Tangnrogu. U to vrijeme Čehov piše svoju prvu dramu, 'Bez oca', koja nije pronađena do danas. 1879. Antun P. Čehov završava srednju školu i odlazi u Moskvu, gdje upisuje medicinu na Moskovskom sveučilištu. Tokom studija objavljuje anonimne članke u studentskim časopisima, ubrzo izabire i pseudonim Antoša Čehonte pod kojim piše u  časopisima 'Peterburgskaja gazeta', 'Novoe vremja', 'Oskolki', 'Russkaja mysl'. Između 1880. i 1887. piše još pod pseudonimima: Doktor koji je izgubio svoje pacijente,  Brat moga brata, Čovjek bez...'

1881. godine  Čehov piše dramu koja će kasnije postati poznata pod imenom 'Platonov', a zanimljivo je da je ta drama izdana tek 1923., znači skoro dvadeset godina nakon autorove smrti. Studij medicine završava 1884. godine i započinje praksu u Čikinu, iste godine objavljuje zbirku priča 'Melpomenine priče', a u prosincu  prvi put pati od simptoma tuberkuloze. 1884.  piše i jednočinku 'Na glavnoj cesti'. Radnja jednočinke događa se u krčmi na glavnoj cesti,  tekst nije prošao cenzuru i ocijenjen je nepodobnim za izvedbu, te je prvi put objavljen 1914. povodom desetogodišnje obljetnice Čehovljeve smrti. Godinu dana kasnije Čehov putuje u Sankt Peterburg gdje upoznaje izdavača Aleksej Suvorina i slikara Isaak Levitana s kojima postaje blizak prijatelj, te ubrzo počinje pisati i objavljivati  tekstove u Suvorinovim novinama 'Novoe vremja'.

čehov

U rujnu 1887. kazališni poduzetnik F.A. Korš naručuje od Čehova kazališni komad za upravo započetu kazališnu sezonu u svojem kazalištu. Čehov se na deset dana povlači u izolaciju i u stvaralačkoj groznici piše dramu u četiri čina - 'Ivanova'. Glavni  lik je 35-godišnji Nikolaj Ivanov, vlasnik ladanja, koji je u depresiji zbog raznih životnih problema. Njegova žena, Ana Petrovna, rođena kao Sara Abramson je Židovka koja se zbog udaje preobratila na pravoslavnu vjeru i izgubila miraz. Ana Petrovna umire od tuberkuloze. Jedino što joj može pomoći odmor je na Krimskome poluotoku, no Ivanov joj to ne može omogućiti jer duguje novac Zinaidi Savišnoj. Ivanov zapravo ne voli svoju umiruću ženu i jedini motiv za udaju bio mu je Anin veliki miraz koji je izgubila preobrativši se, a sad kad mu je supruga na samrti zaljubio se u kći Lebdjeva i Zinaide – Sašu… U prvoj verziji teksta Ivanov umire prirodnom smrću, tiho i neprimjetno, što je kasnije Čehov promijenio te se na kraju četvrtoga čina Ivanov ubija revolverom. Predstava je praizvedena 19.11.1887. godine u Ruskom dramskom kazalištu F.A. Korša u Moskvi. Probe za predstavu su trajale desetak dana, Čehov je gledao svaku probu te je bio vrlo nezadovoljan glumačkim izvedbama. Dio publike primio je predstavu s oduševljenjem i velikim pljeskom dok je drugi dio publike glasno zviždao, a nakon praizvedbe odigrane su još samo dvije reprize.  Čehov je na 'Ivanovu' još radio,  promijenio je kraj i dvije godine kasnije, 1889., predstava je 31. siječnja odigrana u Aleksandrinskom kazalištu u St. Peterburgu, u režiji Fjodorova Jurkovskog. Ova predstava bila je vrlo uspješna, čak je i sam Čehov izašao na poklon s glumcima, a nakon ostalih  izvedbi dobivao je još mnoge čestitke. Sljedeće godine Čehovu izlazi prva ozbiljna duža priča 'Stepa', a jednočinke 'Medvjed' i ' Prosidba' izvode se s uspjehom, dok kratka priča 'U suton' dobiva Puškinovu nagradu Akademije znanosti.

U listopadu 1889. Čehov završava dramu 'Šumski goblin',  predstava igra u prosincu, no dobiva jako loše kritike,  te ga početkom nove godine Čehov pretvara u  dramu 'Ujak Vanja', koja će biti objavljena tek 1897. 'Ujak Vanja' događa se na ruskome selu, gdje se na ladanju nalaze četiri lika bez ikakvog smisla u životu, i bez nade u promjenu. Osnovni odnos je ljubavni četverokut.  Jelena Andrejevna, mlada je i zgodna žena starog profesora Serebrjakova, koji je prije bio oženjen Vanjinom sestrom, iz toga prošlog braka Serebrjakov ima kćerku Sonju. Sonjin ujak Vanja, kao i seoski liječnik i osobenjak Astrov zaljubljeni su u  Jelenu Andrejevnu dok se Sonji sviđa Astrov. Na kraju niti jedna veza  ne bude ostvarena, a Serebrjakovi odlaze. Sve ostaje kako je i bilo bez ikakve nade da će biti bolje.

U travnju 1890. Čehov odlazi na putovanje kroz Sibir do otoka Sahalina gdje kao liječnik istražuje život u kažnjeničkim logorima, nakon toga plovi još Tihim i Indijskim oceanom, a na putovanju se zadržao do listopada iste godine.  Putovanja su u Čehovljevom životu bila konstanta, pa tako već 1891. odlazi obići zapadnu Europu, a iste godine izlaze mu novele 'Dvoboj' i 'Žena sa sela',  te kupuje malo imanje u Melihovu u Serpuhovskom okrugu,  gdje seli s obitelji.

olga i anton

Čehov sa suprugom Olgom Knipper

Epidemija kolere izbija u razdoblju 1892.-1893.,  a Čehov kao jedan od vodećih ljudi u pokrajinskoj sanitarnoj komisiji, besplatno liječi najsiromašnije seljake i bori se protiv gladi. Objavljuje je jedanaest priča uključujući 'Moju ženu', 'Skakavca' te jednočinku 'Jubilej'.

1893. upušta se u ljubavnu avanturu s Likom Mizinovom, s kojom se neće vjenčati ali će mu ona poslužiti kao inspiracija za lik Nine u drami 'Galeb'. Piše 'Otok Sahalin', izlaze mu tekstovi 'Anonimna priča' i 'Veliki Volođa i mali Volođa'. Zdravlje mu se pogoršava 1894.  te putuje u Italiju i Paris. Obajvljuje  djela 'Student', 'Učitelj književnosti', 'Crni redovnik',  'Na ladanju'.

Dramu 'Galeb' Čehov piše 1895. godine, a ta drama govori o kazalištu, nepremostivim razlikama između stare i mlade generacije, ljubavi prema umjetnosti. Glavni lik 'Galeba' je poznata glumica Irina Nikolajevna Arkadina koja s ljubavnikom književnikom Borisom Aleksejevičem Trigorinom dolazi na imanje svoga bolesnoga brata Sorina. Na imanju sin Irine Nikolajevne, Konstantin Gavrilovič Trepljov želi postaviti predstavu, pokušavajući pronaći novi kazališni oblik, no majka nema sluha niti razumijevanja za sinovljeve pokušaje. Glavna glumica te predstave je Nina Mihajlovna Zarečna, mlada djevojka kojoj se Trepljov želi svidjeti pa joj  daruje mrtvog galeba kojega je sam ubio.  Nina je zgrožena tim postupkom, a istovremeno je opčinjena  Trigorinom koji je zavodi povlačeći paralele između njenoga života i  mrtvoga galeba kojega je dobila na poklon. Depresivni Trepljov, kojeg je Nina odbila, pokušava samoubojstvo, no metak mu je samo okrznuo glavu. Irina Nikolajevna Arkadina želi natrag u Moskvu, dok Trigorin želi ostati na imanju, no ipak popušta željama ljubavnice. Nina i Trigorin se posljednji put vide prije njegovog odlaska,  ona mu obećaje da će postati glumica i da će se vidjeti u Moskvi. Posljedni čin se događa dvije godine kasnije, saznajemo da su Nina i Trigorin imali dijete koje je umrlo i da se Trigorin vratio Irini Nikolajevnoj Arkadini. Nina je te dvije godine provela putujući uokolo s drugorazrednom glumačkom družinom i sada sve to priča Trepljovu, koji se na kraju drame ustrijeli. 'Galeba' je obilježio neuspjeh na premijeri u Alexandrovom kazalištu u St. Peterburgu, no već druga je izvedba pokazala da mu je publika ipak sklona.


Kristin Scott Thomas u broadwayskoj postavi 'Galeba', r: Ian Rickson

Konstantin Sergejevič Stanislavski i Vladimir Nemirovič Dančenko otvaraju 1897.  Moskovski hudozestveni teatar, što će ubrzo imati veliki utjecaj na Čehovljev daljnji rad. Čehovu umire mu otac, a on sam boravi u bolnici  zbog prvog akutnog napadaja plućne tuberkuloze. U rujnu putuje u Francusku na liječenje, te su mu objavljene  drame 'Ujak Vanja', 'Ivanov', 'Galeb' i jednočinke kao i priče 'Seljaci', 'Kod kuće', 'Divljak'. U svibnju 1898. Antun Pavlovič Čehov vraća se iz inozemstva i živi neko vrijeme na Jalti, gdje preživljava drugi napadaj tuberkuloze.

17.  prosinca  u Moskovskom hudozestvenom teatru premijerno je i s vrlo velikim uspjehom izvedena drama 'Galeb' u režiji K.S. Stanislavskog, no sam Čehov nije nazočio premijeri. U telegramu  koji mu je nakon predstave poslao na u Jaltu V.Nemirovič- Dančenko napisao je:  'Tek što smo odigrali 'Galeba'. Uspjeh kolosalan. Publika je molila da ti u njeno ime pošaljemo telegram. Mi smo poludjeli od sreće. Svi te ljubimo'... Galeb je poslije tog uspjeha postao simbolom MHAT-a.

galeb

Čehov čita 'Galeba' glumcima MHAT-a

Različita kazališta u Kijevu, Krakovu i Niznim Novgorodu izvode 'Ujaka Vanju' 1899., a Čehov razmišlja da dramu 'Ujak Vanja' pretvori u kratki roman, no ipak to ne čini. Iste godine, s obzirom da Čehov zbog bolesti nije mogao doći u Moskvu na predstave Moskovskog hudozestvenog  teatra, kazalište je s cijelom trupom, kostimima, scenografijom i rekvizitom krenulo na dugi put prema Krimskom poluotoku i Jalti. Tamo su  hudožestvenici za A. P. Čehova i Maksima Gorkog izveli 'Galeba', 'Ujaka Vanju', 'Usamljene' od Hauptmanna i 'Heddu Gabler' H. Ibsena.

Čehov prodaje  sva autorska prava  na svoj rad izdavaču A.F. Marksu za 75.000 rubalja,  što bi u današnoj vrijednosti bilo oko 80.000 dolara, te počinje uređivati svoja sabrana djela. Iste je godine nagrađen  Ordenom sv. Stanislava za rad u obrazovanju. Piše i objavljuje tekstove 'Na službenom poslu', 'Draga', 'Dama s psićem'. To ljeto prodaje imanje u Melihovu i gradi kuću na Jalti.

U siječnju 1900. Čehov je  izabran je za počasnog člana Književnog odjela Akademije znanosti. Objavljuje 'U Raveni' i 'Na Božić'. Od kolovoza do prosinca piše svoju najpoznatiju dramu 'Tri sestre' koju završava u Nici.  Glavni likovi drame su Olga, Maša i Irina, sestre Prozorov i njihov brat Andrej. Radnja drame zbiva se u ruskom provincijskome gradu gdje su se preselile prije jedanaest godina zbog prekomande njihova oca. Kroz dramu se provlači želja i čeznja za povratkom u Moskvu. Prvi čin započinje slavljem Irininog imendana, no to je ujedno i godišnjica smrti njihovoga oca, u goste im dolaze časnici Tusenbach, Soljoni i Čebutkin koji su na službi u gradu te u društvo uvode novog zapovjednika  Veršinjina. Olga predaje u gimnaziji, a Maša, jedina od sestara koja je u braku, udana je profesora Kuligina. Andrej prosi Nataliju Ivanovnu. Između prvog i drugog čina protječe godinu dana. U drugome Andrej i Natalija Ivanovna dobili su sina, no Andrej je nezadovoljan brakom i kocka, Maša je također nezadovoljna svojim brakom i  prihvaća udvaranje Veršinjina. U Irinu su zaljubljeni Tusenbach i Soljoni, kojeg ona odbija. Soljoni potom prijeti da će ubiti svakog suparnika. U trećem činu cijeli grad je zahvaćen velikim požarom, Olga odlazi pomoći nastradalima, Kuligin traži Mašu, a Irina nije sigurna želi li pristati na brak s Tusenbachom. Andrej priopćuje da je prokockao kuću, te na njegove riječi Olga sa sluškinjom odlazi živjeti u školski stan. U posljednjem činu vojska napušta grad, Veršinjin se oprašta s Mašom, dok su Soljoni i Tusenbach ugovorili dvoboj, u kojem Tusenbach smrtno stradava. Drama završava monolozima  sestara u kojima kao i kod ostalih Čehovljevih junaka  dolaze do spoznaje da se njihovi životi ne mogu promijeniti: ('Olga: Proći će vrijeme i mi ćemo otići zauvijek, zaboravit će nas, zboravit će nam lica, glasove i koliko nas je bilo no patnje naše pretvorit će se u radost za one koji će živjeti poslije nas, i nastupit će na zemlji sreća i mir, pa će ljudi spomenuti dobrom riječi i blagosloviti one koji žive sada. O, mile sestre, život naš još nije dovršen....Živjet ćemo!....')

http://www.youtube.com/watch?v=saiH6HJH2Zw
Tri sestre, r:Laurence Olivier

U siječnju i veljači 1901 Antun Pavlovič Čehov putuje u Italiju. Krajem siječnja 'Tri sestre' su MHAT-u  uspješno premijerno izvedene.  25. svibnja Čehov se oženio glumicom Olgom Knipper, koja je igrala Mašu, a evo što je jednom prilikom zapisao o braku: 'Privlačan je samo brak iz iz ljubavi; oženiti se djevojkom samo zato što je ona simpatična isto je što i kupiti na tržnici nepotrebnu stvar samo zato što je lijepa. U bračnom životu najvažnija spona je ljubav, spolna privlačnost, jedno tijelo, a sve drugo nesigurno je i dosadno ma kako smo pametno proračunali. Dakle, nije riječ o simpatičnoj djevojci, nego o voljenoj.'

1902. Čehov objavljuje 'Biskupa' i izlaze mu sabrana djela u  jedanaest tomova. Iste godine dobiva i Gribojedovu nagradu Društva dramskih pisaca i opernih skladatelja za 'Tri sestre'. Te godine započinje pisati svoju posljednju dramu, u kojoj se bavi propadanjem ruske aristokracije - 'Višnjik'. Drama počinje povratkom Ljubove Andrejevne Ranjevske i njezine kćeri Anje iz Pariza na staro imanje koje je pod  hipotekom. Višnjik i kuća za nekoliko mjeseci će biti prodani na aukciji.  Ranjevska želi spasiti imanje udajom svoje kćeri Varje za Lopahina, bogatog i uspješnog trgovca, koji želi posjeći višnjik i izgraditi odmaralište. Lopahin kupuje imanje na aukciji, odlučuje posjeći višnjik i ne oženiti Varju. Drama završava odlazkom Ranjevske i njezinog brata Gajeva te sječom višnjika. Višnjik je simbol jedne obitelji, i klase koja polako propada.


Višnjik s Judi Dench, Johnom Gielgudom i Peggy Ashcroft, r: Michel Saint-Denis

Čehov 1903. objavljuje svoju posljednju priču 'Zaručena', te mu izlazi drugo izdanje sabranih djela u šesnaest tomova. U lipnju cenzori zabranjuju izvedbu Čehovljevih drama u niskobudžetnim kazalištima za radničku klasu, a u rujnu završava 'Višnjik' i započinje odlaziti na probe u MHAT.

Novodevicje Novodevicje Zdravlje Antuna Pavloviča Čehova se pogoršava. 17. siječnja 1904.,  na njegov rođendan premijerno je izveden 'Višnjik',  a glavnu žensku ulogu  Ranjevske igrala je Čehovljeva supruga Olga Knipper. No, izvedbom je Čehov bio nezadovoljan jer je 'Višnjik'  naslovio kao komediju, a  K.S. Stanislavski i V. Nemirovič Dančenko su ga postavili kao tragediju. Predstava svejedno doživljava veliki uspjeh u Moskvi i Sankt Peterburgu. Početkom lipnja Čehov putuje s Olgom Knipper na liječenje u Njemačku gdje 15. srpnja umire u  Badenweileru. Pokopan je 22. srpnja na groblju  Novodevicje u Moskvi.

Antona P. Čehova nazivaju začetnikom psiholiškog reazlima. U njegovim drama ne postoji tipičan dramski sukob već sve što se događa u drami proizlazi iz psiholoških stanja, osjećaja i unutarnjih koflikata likova. Čehov u svojim dramama također inzistira na protoku vremena koji je jedan od mehanizama zbivanja u kojem se događaju promjene.  U Čehovljevim drama su vrlo detaljno ispisane didakalije te opisana mjesta radnje što pridonosi općem razumijevanju likova i njihovih psiholoških stanja.

Drame Antuna Pavloviča Čehova još su uvijek vrlo popularne na repertoarima različith kazališta, ali i kao predlošci za filmske adaptacije. Do danas je snimljeno preko 285 filmova nastalih prema njegovim djelima, poput 'Ujaka Vanje u New Yorku'  iz 1994. godine u režiji Louisa Mallea te 'Galeba' (1968,  Sidney Lumet),  ' Tri sestre' (1970, Laurence Olivier)...

One koji govore ruski,  upućujemo na portal posvećen velikom dramatičaru: http://www.antonchekhov.ru/.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI