‘Višnjik’ je posljednja dovršena drama Antona Pavloviča Čehova, a u njoj se ponovo dotiče teme propadanja aristokracije.
Drama počinje povratkom Ljubov Andrejevne Ranjevske i njene kćeri Anje iz Pariza na staro imanje u Rusiji. Dočekuju ih: njezina posvojena kći Varja (koja se u međuvremenu brinula za imanje),Gajev (brat Ljubov Andrejevne), te Lopahin, njihov bivši sluga, a sada bogat i uspješan trgovac…
No, ništa nije kao prije – imanje je pod hipotekom koju Ranjevska ne može platiti, pa će za nekoliko mjeseci kuća i višnjik biti ponuđeni na aukciji. Ljubov Andrejevna i Gajev, nesposobni riješiti financijske probleme, radije se prepuštaju sanjarenju o prošlim vremenima, uspomenama i ljubavnima…
Njihova je suprotnost Lopahin koji predlaže da se višnjik posiječe, a na njegovu mjestu posadi – odmaralište… Lopahin je prikazan kao predstavnik neke nove Rusije koja tek dolazi, a kojoj se stari aristokrati ne mogu prilagoditi. Propadanje višnjika tako postaje simbol propadanja jedne obitelji i čitavog plemstva.
Ranjevska bespomoćno čeka vrijeme aukcije, te u međuvremenu priređuje zabave, dijeli novac prosjacima i naivno vidi rješenje svojeg problema u udaji kćeri Varje za Lopahina. Sudbinu imanja ponovo prebacuje na leđa posvojene kćerke, kojoj se Lopahin nimalo ne sviđa, između ostalog i zato jer je zaljubljena u studenta Trofimova…
Na koncu imanje ipak biva prodano na aukciji i to – Lopahinu, koji likuje nad svojom ‘pobjedom’ i odlučuje srušiti višnjik. Članovi obitelji i njihovi sluge su izgubljeni, opraštaju se i prisiljeni su pronaći nov život. Ranjevska se odlučuje vratiti bivšem ljubavniku, Gajev se zapošljava u banci, a Varja ostaje sama jer je Lopakhin ipak odlučio ne zaprositi je.
Ranevska i Gajev se opraštaju od kuće u kojoj su proveli djetinjstvo, pozdravljaju višnjik i zatvaraju vrata za sobom. U kući ostaje samo stari sluga Firs, oslobođeni rob, koji se čudi kako su ga zaboravili i napustili. Firs ostaje u mraku, prepušta se sudbini dok se istovremeno čuju udarci sjekire o stabla višanja…
Tekst je praizveden u Moskvi 17.1.1904., na autorov rođendan, u režiji njegova dugogodišnji suradnika Konstantina Stanislavskog, a glavnu ulogu Ljubov Andrejevne Ranjevske igrala je Čehovljeva supruga – Olga Knipper. No, Čehov je premijerom bio sve samo ne – zadovoljan, između ostalog i zato jer su pokusi trajali samo 6 mjeseci (!), umjesto inače uobičajenih – 18.
No, najveći je problem bio taj što je sam Čehov ‘Višnjik’ podnaslovio komedijom, dok je Stanislavski u njoj vidio tragičnu priču. Čehov je optužio Stanislavskog da mu je uništio dramu, objašnjavajući kako nije shvatio da su njegovi likovi možda i na rubu suza, ali nikad ne plaču.
Nakon gotovo četrdeset godina od posljednjeg splitskog Višnjika u režiji Vanče Kljakovića, višnjev vrt ponovo će oživjeti splitskoj i hrvatskoj publici dobro poznati ruski redatelj Aleksandar Ogarjov.
