Kultni Čehovljev dramski tekst Ujak Vanja ili u prijevodu na srpski - Ujka Vanja bio je drugi premijerni naslov u tada novoosnovanom Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Bilo je to 6. travnja 1948., režiju je potpisao Bojan Stupica a u podjeli su bili Marija Crnobori (Sonja), Milivoje Živanović (Astrov), Strahinja Petrović (Ujka Vanja), Tomislav Tanhofer (Serebrjakov), Sava Severova (Jelena Andrejevna), Mlađa Veselinović (kočijaš), Karlo Bulić (Glas Jefima)…
Odonda isti tekst nije postavljan u tom kteatru, pa su baš za njim posegnuli o 70. obljetnici osnutka kazališta, a režiju su povjerili Egonu Savinu.
Dramski je četverokut, ukratko, ovakav: Jelena Andrejevna objekt je žudnje svih gotovo svih likova u predstavi – i Vanja i doktor Astrov rado bi ušli u vezu s njom, a Sonja bi najviše od svega htjela biti na njenom mjestu. Međutim, kako u svakoj takvoj drami mora postojati ozbiljna zapreka, Jelena Andrejevna je, naravno, udana. I to pritom za čangrizavog starca Serebrjakova, koji je, da stvar bude kompliciranija, dio obitelji – Serbrjakov je prije bio oženjen s Vanjinom sestrom.
Kraj, onima koji ga ne znaju, nećemo otkriti, no poznajete li imalo Čehovljevu dramaturgiju, možete lako zaključiti da ni ova priča neće završiti sretno – život će otići negdje dalje, a likovi će rezignirano zaključiti da je sve to ionako nepromjenjivo.