Novi Pavarotti?

Premijera Donizettiijeve komične opere 'La Fille du Regiment' ('Kći pukovnije'), održana u ponedjeljak (21. 04.2008.), u Metropolitan Operi ući će zasigurno u anale. Ne samo da je izazvala višestruke i dugotrajne ovacije, te rijetko viđeni prekid predstave zbog aplauza, već je njome prvi put nakon 14. godina prekršena kućna zabrana ponavljanja arija tijekom izvedbe. 'Krivac' za sve to u prvom je redu mladi peruanski tenor Juan Diego Flórez, trenutno najveća senzacija opernog svijeta.

35-godišnji Florez, koji u domovini ima status polu-boga, svjetskoj je javnosti prvi put upao u oko već profesionalnim debijem na Rossini Festivalu 1996., kad je u dobi od samo 23 godine uskočio u glavnu ulogu u Matilde di Shabran umjesto bolesnog Brucea Forda. Iste je godine debitirao i u La Scali, iduće godine u Covent Gardenu, a 2002. i u Metu.

Specijalist za belcanto, Florez je svoju sposobnost da s lakoćom nebrojeno puta doseže neprikosnoveni visoki C, prvi put demonstrirao u veljači prošle godine, na premijeri 'Kćeri pukovnije' u milanskoj La Scali. Tad je naime prvi put otpjevao čak 9 visokih C u ariji Ah! mes amis, koju se često naziva 'Mount Everestom' tenorskog repertoara i koja je proslavila i velikog Luciana Pavarottija.

Florezova izvedba na premijeri u La Scali bila je toliko dojmljiva da je aplauz publike izmamio kršenje 74 godine duge zabrane ponavljanja arija tijekom izvedbe. Florez je tako Ah! mes amis otpjevao još jednom i preko noći postao superstar.

Ugovarajući premijeru iste predstave u Metu, njegov se ravnatelj Peter Gelb 'pripremio' za reprizu reprize, i tako odlučio prvi put nakon 14 godina i u svojoj kući dozvoliti ponavljanje arije. Zadnji put takva je iznimka učinjena 1994. i to baš za Luciana Pavarottija, koji je tad ponavljajo E lucevan le stelle u trećem činu Puccinijeve Tosce.

Gelb je, kaže, bio svjestan što b i se moglo dogoditi, pa je unaprijed pitao Floreza je li spreman ponoviti ariju bude li publika to tražila. Suvišno pitanje dobilo jej odmah potvrdni odgovor, pa je Gelb o svojoj odluci obavijestio sve sudionike premijerete se na dan iste, uputio u svoju ložu s telefonom i bio na stalnoj vezi s inspicijentom. Kad se nakon Florezove arije Metova publika doslovno digla na noge, Gelb je u slušalicu samo šapnuo – može. Potom je dirigent Marco Armiliato upitno prema Florezu podigao dva prsta, a nakon što je ovaj ponovio ariju uzvratio mu je – podizanjem trećeg. Kako je to sve skupa zvučalo, poslušajte ovdje:
Florez @ Ah! mes amis

No, nije Florez te večeri bio jedini koji je publiku dizao na noge. Jednako impresivna bila je i njegova kolegica Natalie Dessay u ulozi Marie, a koja je publiku i kritičare jednako oduševila pjevačkim kao i glumačkim sposobnostima, naročito u sceni u kojoj pjeva – pegelajući (vidi galeriju).
Natalie Dessay @ Salut à la France

Kći pukovnije u režiji Laurenta Pellya praizvedena je prošle sezone u londonskom Covent Gardenu s tolikim uspjehom da je ista predstava potom preseljena u Beč, a sad i u Met. Pelly je original iz napoleonskih vremena preslio u razdoblje Prvog svjetskog rata, te ga na oduševljenje publike, začinio svom silom slapstick gagova, u kojima su se Florez i Dessay, oboje vrsni glumci, odlično snašli. Uz sve to 'kemija' između njih dvoje tako je nevjerojatna, da ih je Gelb već angažirao da iduće godine zajedno nastupe u premijeri Bellinijeve opere La Sonnambula.

Dotad, uživajte u njihovom duetu iz bečke izvedbe Kćeri pukovnije:

[youtube:http://www.youtube.com/watch?v=nw-otzR2lIU]