Naslovnica > GLAVNE VIJESTI > 30 godina Eurokaza u fotografijama

30 godina Eurokaza u fotografijama

Počeo je kao kulturni dodatak Univerzijadi, prometnuo se u iznimno značajan festival, a danas je - produkcijska kuća. [FOTO GALERIJA]
Share on facebook
Share on twitter

Prošlo je 30 godina od inicijative koju je Gordana Vnuk predstavila kulturnom odboru Univerzijade: koncept Eurokaza, kazališnog festivala najsuvremenijih izvedbenih pristupa. Koncept je prošao kroz ušicu igle i 3. srpnja 1987. Eurokaz je otvoren izvedbom predstave Fiat Kozmokinetičnog gledališča Rdeči pilot iz Ljubljane.

Kako kažu iz direkcije Eurokaza: "Sve je upućivalo da će to biti događaj koji će trajati koliko i interes za Univerzijadu, dakle jednokratno. Međutim, grupe koje su tada „zapalile“ Zagreb u našoj su, kazališno prilično zapuštenoj sredini (u kojoj je od posljednjih Dana mladog teatra prošlo deset godina), svojim smionim estetikama izazvale pravi šok, narogušile kazališni establišment, ali i naišle na oduševljen prijem publike i na promodurnost financijera (ponajviše Centra za kulturnu djelatnost SSO) te je festival postao redovitom godišnjom manifestacijom."

La fura dels baus, Rosas, G. B. Corsetti, Societas Raffaello Sanzio, Needcompany, Royal de luxe, Ilotopie, Jan Fabre, Survival Research Laboratories, Station House Opera i mnogi drugi sudjelovali su na prvim Eurokazima svojim ranim radovima prije nego što su ih „ovjerili“ mainstream festivali i institucije te ih učinili vrhovima današnje kazališne prakse.

Kako ističu u Eurokazu:

"Možemo ponosno ustvrditi da je mala Hrvatska, k tome još u su-„mračno“ doba socijalizma, ravnopravno sa zapadnom Europom sudjelovala u stvaranju platforme za novu generaciju umjetnika koji su tada izvršili pravu revoluciju u europskom i svjetskom kazalištu. Novo kazalište okupilo je raznorodne estetike koje su, oslobađajudi teatar ideologije logocentričkih sustava, inovirale svoj prostor stvaranja usvajanjem tehnološkog i znanstvenog napretka, filma i videa, vizualnih umjetnosti, plesa i pokreta, a što de sve sljededih desetljeća postati dominantnom tendencijom u području izvedbenih umjetnosti."

 

Prvi Eurokazi promoviraju tada nove generacije inovativnih redatelja s područja Jugoslavije, Francuske, Rusije i Danske, prati se fenomen novog talijanskog teatra, dok de se poratna festivalska izdanja redovito organizirati oko tematskih cjelina koje identificiraju suvremene kazališne fenomene kako bi se stvorio određeni predstavljački kontekst. Da spomenemo samo neke od njih: body art, novi cirkus, teatar i susjedstvo, inovacija u prostoru kazališnog konzervativizma, tradicionalne forme Azije, teatar trošenja vremena, teatar intime, nove forme političkog teatra, teatar i smrt, muzički gestus u teatru, site-specific projekti i mnoge druge.

Posebna pažnja se posveduje fenomenu ikonoklastičkog teatra koji je na Eurokazu, na europskoj razini, prvi put teorijski artikuliran i koji je Eurokaz pratio kroz nekoliko generacija. Eurokaz je, govoredi u zamahu produkcijske vertikale, nastojao oko kompleksnosti umjetničkih rizika u rasponu od rubnih grupa do vrhunski etabliranih imena kao što su Robert Wilson, The Wooster Group, Achim Freyer, H. J. Syberberg, Nicolas Stemann, Sasha Waltz, Akram Khan…, od krhkih, gotovo autističnih produkcijskih sabiranja do produkcija velikih kazališnih kuda (bečki Burgtheater, berlinska Schaubühne, hamburški Schauspielhaus, pariški Théâtre Gerard Philippe de Saint-Denis).

U ratnim i poratnim godinama Eurokaz u poticajima koji dolaze s europske periferije i iz izvaneuropskih kultura prepoznaje samosvojne kazališne i koreografske jezike kompleksne kulturne pozadine. Na Eurokazu se tako artikuliraju koncepti postmainstreama i vertikalnog multikulturalizma, a selekcija se širi na Aziju, Australiju i Južnu Ameriku, kasnije na i Afriku.

Eurokaz je bio i među utemeljiteljima organizacije IETM koja je nastala na krilima rađanja nove kulturne politike EU-a i u to vrijeme podržavala mlade kazališne profesionalce koji nisu željeli raditi unutar rigidnosti postojedih institucija. IETM je danas najbrojnija i najznačajnija mreža kreativnih producenata iz cijelog svijeta.

Eurokaz, koji je oduvijek bio zamišljen kao projekt senzibiliziran na produkcijske transmutacije, a usuprot društvenoj i političkoj konjunkturi, obilježio je 2013. godine, u trenutku stupanja Hrvatske u Europsku uniju, svoje posljednje festivalsko izdanje te otada postaje produkcijskom kućom.

Tu odluku obrazlažu ovako: "Eurokaz je želio novac kojim su se do tada plaćala sve skuplja gostovanja investirati u nastajanje predstava koje bi se ambicioznim standardima izdigle iznad financijski i produkcijski skromne paradigme uobičajene za nekomercijalna, ali estetski relevantna i za bududnost kazališnog jezika smjerodatna, izvedbena djela bilo unutar institucija ili na tzv. nezavisnoj sceni. Usto, želio se vezati za izvedbeni i produkcijski prostor u kojem bi se mogla odvijati sustavna programska struktura (propali pregovori s MSU-om oko dvorane Gorgona) i te je, 2013., sve svoje ideje za daljnje djelovanje obrazložio u opsežnom trogodišnjem strateškom planu koji ni jedna mjerodavna institucija kulturne vlasti ili savjetodavno tijelo, na žalost, nije prolistalo niti na njega u bilo kojem obliku reagiralo.
Eurokaz je za takva stajališta bio kažnjen, rekosmo, lagodnošdu nadležnih institucija ved svoje prve „producentske“ godine 50-postotnim smanjenjem sredstava. Bivša ministrica Andrea Zlatar-Violić započela je svoj mandat upravo ovom odlukom, nova ministrica Nina Obuljen Koržinek prepisala je njenu odluku novim 50-postotnim smanjenjem također na početku svojega mandata. I Grad Zagreb u proteklih nekoliko godina smanjuje Eurokazovu dotaciju za
oko 70 posto. Tako se ove godine topos Eurokaza kao platforme ideja sužava, i to jedva, na samo jedan projekt te su potonule dvije međunarodne koprodukcije koje su se pripremale dvije godine. "

No, za kraj poručuju:

"Eurokaz za svoj trideseti rođendan roni bez daha po dnu svoje materije. Tjera ga se da o sebi misli sebično i da nejasno usmjerenim financijama koje dobiva izmišlja i zadovoljava vlastite užitke, što de redi, svoje ambicije rasprostire bez daljine. Naravno, o tome i o takvom reduktivnom tretmanu u Eurokazu se ozbiljno razmišlja, no zaključke tog mišljenja zadržat de za sebe."

Podsjetimo, 30. obljetnicu postojanja Eurokaz će službeno obilježiti premijerom predstave Plac Cai Shichang, 3. srpnja u Zagrebačkom plesnom centru.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI
PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite naš dnevni Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE
NAJNOVIJE