[BLOG] Slučaj HNK Rijeka: glup i gluplji

U silnom lupetanju oko nepotvrđivanja intendanta HNK Rijeka gotovo posve neopaženo prošlo je kršenja zakona, te jedno kobno neispunjeno predizborno obećanje.

  

Ako vam je slučajno promaklo:

Oliver Frljić dao je ostavku na mjesto intendanta HNK Rijeka kako bi se posvetio projektu Europske prijestolnice kulture  kojem će Rijeka biti domaćin 2020. godine. Ostavka nije bila, kako se to insinuiralo u medijima, posljedica političkog pritiska već ostvarenje ambicije zbog koje je Frljić i došao u Rijeku.  Riječ je jednostavno o puno atraktivnijem radnom mjestu.

Odmah je privremenim upraviteljem kazališta umjesto Frljića, imenovan čovjek koji mu je bio 'desna ruka', dotadašnji oper(ativ)ni direktor – Marin Blažević. On je potom, očekivano, pobijedio glumicu Anu Vilenicu na natječaju za intendanta, te ga je Grada Rijeka kao službenog kandidata za intendanta predložio Ministarstvu kulture 14. srpnja.

Potom je počeo teći i Zakonom o kazalištima propisani rok od 30 dana u kojem ministar može, ali ne mora potvrditi imenovanje, a ako se ne oglasi – smatrat će se da je potvrdu – dao.

Članak 25. (NN 121/13, 26/14)

Ako ministar kulture ne potvrdi akt o imenovanju ili razrješenju intendanta iz stavka 3. ovoga članka u roku od 30 dana, računajući od dana dostave akta na potvrdu, smatrat će se da je potvrda dana.

Za pretpostaviti je kako je Grad Rijeka svoj dopis uputio Ministarstvu dan nakon imenovanja, odnosno 15. srpnja i da je taj dopis u Zagreb stigao 18. srpnja. Zlatko Hasanbegović svoju je pak odluku donio 17. kolovoza.

Trideset dana od 18. srpnja nije, međutim, 17. kolovoza, već - 16. kolovoza, pa je u tom slučaju ministar prekršio zakonom propisani rok.

https://www.teatar.hr/wp-content/uploads/images/Rjesenje-Ministarstva-kulture.pdf

Kao da to već nije dovoljan krimen, stvari su se dodatno zakomplicirale. Naime, ako niste primijetili – u predizbornoj smo kampanji.

A prema Zakonu o primopredaji vlasti (članak 4.)

Od dana raspisivanja izbora Vlada ne smije donositi odluke o imenovanjima na dužnosti.

Ili u prijevodu na ovdje i sad: od 30. srpnja, kad je odluka o raspisivanju izbora objavljena u Narodnim novinama, Hasanbegović nije smio odlučivati o intendantu.
Od 30. srpnja - nadalje.
A on je odlučio - 17. kolovoza!
Dakle - prekršaj broj dva!

Zbog svega navedenog Grad Rijeka će po svoj prilici pokrenuti postupak protiv Ministarstva kulture na Upravnom sudu i teško da će ga izgubiti. A račun ćemo platiti svi.

Nažalost, ovi vrlo konkretni prijestupi većini su medija promakli, a izvještavanje o cijelom slučaju iscrpljivalo se na ideološkim pitanjima ili pak analizi nemuštog Hasanbegovićeva obrazloženja da Blažević svoj program uopće ne može realizirati, ali čak i kad bi mogao to ne bi bilo bitno, jer program ne valja. Osim možda za mlade.

U to besmisleno mlaćenje prazne slame uključio se odmah i Zoran Milanović ugostivši 'na kavici' nekolicinu kulturnjaka, među kojima i Blaževića. Mediji su sve promptno prenijeli, a da baš niti jedan nije upitao zašto je uopće ministar bio u poziciji da odlučuje o Blaževićevu imenovanju?

Naime, stvari stoje ovako: Grad Rijeka koji za svoj HNK godišnje izdvaja 41 milijun kuna, morao je tražiti dozvolu za imenovanje čovjeka koji će tim novcem upravljati. I to od Ministarstva koje za to isto kazalište izdvaja 1,5 milijuna kuna iliti 3% proračuna kazališta!

Biznis model snova!

Identičnu povlasticu Država ima u još tri kazališta koja nose predznak nacionalnih i to  slijedom odredbi Zakona o kazalištima iz doba HDZ-ova ministra Biškupića.

Dosadašnji konzumenti te povlastice bili su također samo HDZ-ovi ministri – rečeni Biškupić odbivši Slobodana Šnajdera na čelu (opet! ili prvo!) HNK Rijeka, te Jasen Mesić odbivši Duška Mucala u HNK Split.

Usput, oba su kazališta potom dobila nove ravnatelje koji su ih – barem financijski – upropastili.

Ne čudi stoga činjenica da je upravo ukidanje te državne povlastice na imenovanje ravnatelja bilo jedno od ključnih kulturnih predizbornih obećanja u Planu 21.

Citiram:

Ondje gdje su osnivači kazališta jedinice lokalne samouprave, ministar ne treba potvrđivati intendanta kojega je izabralo predstavničko tijelo. Ono je odraz političke volje građana koji svojim novcem većinom financiraju tu kazališnu ustanovu.

No, obećanje – ludom radovanje. Ne samo da Kukuriku koalicija nije ukinula zakonsku odredbu o potvrđivanju intendanata nego ju je odlukom Andree Zlatar Violić proširila i na HNK u Varaždinu!

I tako smo se našli tu gdje jesmo.

Ukratko: Hasanbegović je – nesumnjivo – prekršio barem jedan, ako ne i dva zakona, od kojih je prvi u najmanju ruku feudalan i upitan s pozicije nepovredivosti vlasništva, no za činjenicu da je još uvijek na snazi krivi su SDP i partneri.

Pa vi sad birajte.

 

Sviđa vam se ovaj tekst?
Pomognite nam da ih objavimo još i ostanemo neovisni o oglašivačima i politici:
pretplatite se na Teatar.hr ili platite članak SMS porukom.