Na dnevnom redu iduće sjednice Gradskog vijeća Rijeke, 22. rujna, naći će se ne jedna nego čak dvije točke o razrješenju intendanta tamošnjeg Hrvatskog narodnog kazališta. Vijećnici će prvo glasati o zahtjevu samog intendanta da ga se razriješi dužnosti, ali da ta odluka stupi na snagu tek za 15 mjeseci, a potom i o zahtjevu Kazališnog vijeća da se intendanta razriješi - odmah.
Rezultat je to višemjesečnih sukoba u kazalištu Ivana pl. Zajca, a tijekom kojih je - među inim - otkriveno da je Grad Blaževiću osim uhljebljenja nakon mandata, ugovorom omogućio i da financijski ucjenjuje kazalište. Različite optužbe, uključujući i one za fašizam, pljuštale su sa svih strana, da bi konačno nekoliko tisuća članova sindikata zbog Blaževića poslalo otvoreno pismo i samom premijeru.
Riječkog gradonačelnika i njegova pročelnika za kulturu ne samo da to sve ne brine, već grčevito brane Blaževića tvrdeći da radi odličan posao, premda je upravo za njegova mandata kazalište doseglo rekordni minus od preko sedam milijuna kuna. Dapače, u nedavnoj reakciji na istupe predsjednika Kazališnog vijeća i predsjednice Odbora za kulturu Grada Rijeke, gradonačelnik Marko Filipović kao ultimativni argument protiv Blaževićeve smjene iznio je stav HDZ-ove ministrice kulture kao će iskoristiti zakonske ovlasti i spriječiti tu smjenu, kao i onu Srećka Šestana u Splitu.
Naime, ministrica je u izjavi za HINA-u ustvrdila da neće potvrditi smjenu niti jednog intendanta usred mandata, pozivajući se na odredbe Zakona o kazalištima po kojima već desetljećima ministar kulture ima pravo potvrditi ili ne potvrditi imenovanje i razrješenje intendanata kazališta s nacionalnim statusom, čak i kad ta ista kazališta financira s tek 10 ili manje postotaka ukupnog proračuna.
Upravo je promjena te zakonske odredbe, a na koju se trenutno pozivaju i ministrica kulture i gradonačelnik Filipović, bila jedna od ključnih točaka izbornog programa SDP-a, odnosno njim predvođene Kukuriku koalicije 2011. godine, poznatijeg kao Plan 21.
U njemu je, nakon konzultacija s javnošću, izrijekom stajalo:
"Ondje gdje su osnivači kazališta jedinice lokalne samouprave, ministar ne treba potvrđivati intendanta kojega je izabralo predstavničko tijelo. Ono je odraz političke volje građana koji svojim novcem većinom financiraju tu kazališnu ustanovu."
No, ne samo da Kukuriku koalicija nije ispunila to obećanje, već i povećala broj kazališta nad kojima ministarstvo kulture ima rečene feudalne ovlasti, proglasivši nacionalnim i Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu.
Na koncu, nije zgorega napomenuti kako se sporne ovlasti potvrđivanja imenovanja i smjene intendanta nacionalnih kazališta aktualna ministrica sama odriče u prijedlogu novog Zakona o kazalištima koji je upravo u proceduri donošenja, a što je na samom početku cijelog procesa argumentirala činjenicom da su takve ovlasti - nepotrebne.